PUSENJE ZBOG ZABRANJENOG PUSENJA

AIM, ZAGREB, 27.4.1996. Tesko se prisjetiti kada je neki eksces na pop-rock sceni u Hrvatskoj izazvao toliku medijsku galamu kao sto je slucaj s nedavnim napadom na clanove sarajevskog sastava Zabranjeno pusenje. Njihov nastup na brucosijadi Prirodoslovno-matematickog fakulteta koja se dogodila u najvecoj zagrebackoj diskoteci "The Best", prekinut je oko tri ujutro kada su petorica-sestorica nasilnika nasrnuli na skupinu, lakse ozlijedivsi pjevaca Zenita Djozica.

Usput je poletjelo i nekoliko boca, pa se band nijemo povukao i ne pokusavsi dokazati svoju nevinost. Napadaci su bili iznervirani orijentalnim ritmom makedonske narodne pjesme "Fato mori dusmanke" koju "Pusenje" izvodi samo na trazenje auditorija na vrhuncima svojih nastupa. Gotovo stopostotna vecina publike koja se sjajno zabavljala plesuci, pjevajuci i uzivo komunicirajuci sa Sarajlijama, razumljivo, nije imala hrabrosti suprotstaviti se jurisnicima koji su po kazivanju jednog svjedoka "izgledali poput pobjesnjelih pit-bullova".

Nakon povlacenja veselih Bosanaca u svlacionicu, jedan politicki osvijesteni divljak dotrcao je za njima uputivsi nekoliko poruka u stilu: "ne trebate nam ovdje...idite otkuda ste dosli itd." Poslije je dosla policija i uljudno obavila razgovore s rokerima i osobljem diskoteke, da bi u nekoliko narednih dana po dnevnicima i tjednicima diljem drzave uslijedila prava medijska ujdurma inspirirana nesretnom brucosijadom.

Prvo je Novi list objavio kako su napadaci (koji su bili u civilu) pripadnici specijalnih jedinica MUP-a iz baze u Luckom, istaknuti u proslogodisnjoj "akciji Samobor" u kojoj su nastradala rebra i ekstremiteti zlocestih pankera. Onda je nevidjenom brzinom (eksperti tvrde da se radilo o vremenu od dvije i pol svjetlosne sekunde) novi glasnogovornik Ministarstva unutrasnjih poslova Slavko Rako ustvrdio kako specijalci s tim nemaju nikakve veze, pokazavsi tako da ministarstvo ima doista impresivan uvid u slobodno vrijeme svojih uposlenika. Ironicno, Rako je bivsi novinar i dopisnik HTV-a iz Sarajeva, pa eto jos jednog dokaza kako su zurnalisticki putevi cudljivi i kako je svijet mali za Sarajlije koji se silom prilika nalaze izvan domovine.

Raki je opet lopticu vratio Novi list, odgovorivsi kako je demanti neprofesionalan te ishitren i da su izjave o umjesanosti specijalaca novinari dobili od samih posjetilaca priredbe.

Naposlijetku, par dana nakon nemilih zbivanja, zagrebacka policijska uprava odrzala je konferenciju za tisak objavljujuci da su podignute prekrsajne prijave za napad na glazbenike i to protiv dvojice redara "Besta" i dvojice manuelnih radnika "drustva za osiguranje osoba i stvari Tigar" iz Zagreba. Drustvo koje se nimalo njeznim manirama bavi zastitom mnogih masovnih okupljalista, odmah je ustvrdilo kako nitko od njihovih radnika nije angaziran u tom disko klubu!

Uglavnom, hrvatska je policija za sada kako-tako otklonila optuzbe o sudjelovanju specijalaca, no ruku na srce, ukoliko su oni i bili "u akciji" to bas nikada nitko nece moci dokazati.

Drugi zanimljivi spor odvijao se u posve osebujnim politickim vidjenjima slucaja, kojeg su pak clanovi sarajevske rock ekspedicije u kojoj je i Elvis J. Kurtovic, unatoc vlastitog mucnog dojma skloni vrlo dostojanstveno minorizirati, svjesni da se radi o vrlo osjetljivom pitanju koje bi im moglo upropastiti mnoge dogovorene angazmane.

Vlasnik kluba Mirko Kramaric izrazio je odusevljenje i ponos sto je "publika" izbacila band kada je "poceo provocirati". Budni gazda je unaprijed upozorio studose koji su organizirali fiestu da "nece tolerirati nikakve provokacije". Svoju tiradu zavrsio je uobicajenom drzavotvornom pateticnom napomenom o "ranama koje jos nisu zacijelile i grobovima koji su jos vruci". "Pusenje" je po njemu, u inkrimiranoj pjesmi spominjalo i "neke delije" a je li, svi mi znamo tko su i sto su delije. Isticuci u svome ponosu i radost zbog reakcije redara (zgodna pojedinost za MUP), Kramaric je potpuno besramno rekao da na koncertu uopce nije niti bio!

Za razliku od njega, donedavna uposlenica HTV-a, izvlaciteljica lota i hrvatska Suzana Mancic, Doris Vrandecic, koja je vodila brucosijadu, pokazala je iznenadjujuci stupanj solidarnosti s "Pusenjem" nazivaju}i napad "divljackim", pritom upozoravajuci na njihov junacki trogodisnji staz gradjana opkoljenog Sarajeva.

Da cijela ova torta ne bi prosla bez neophodne glazure, pobrinuo se Paolo Sfeci, neizostavni i uvijek blagoglagoljivo raspolozeni predsjednik Hrvatske glazbene unije. Ovaj bivsi bubnjarski djelatnik nadaleko poznat po izjavi "otkud mi znamo da Cane iz Partibrejkersa nije pucao iz topa po Vukovaru", uljepsao je posljednji broj Globusa jos jednom antologijskom provalom: "razjarena publika koja je pretukla clanove Zabranjenog pusenja samo je pokazala da istocnjackom melosu u Hrvatskoj nema mjesta!" Osim toga, Sfeci iznosi jos nekoliko dragulja, kao sto je onaj koji kaze kako je HGU zabranio nastupe grupi Veliki bijeli slon, zato jer su prije dvije godine izveli tri srpske pjesme (Idola i Sarlo akrobate, op.G. P.) "i to kada je padao Vukovar".

Elem, svako dijete u Hrvatskoj znade da je Vukovar pao 17.11.1991., dakle pred cetiri i pol godine, ali nema veze, jer sveto pravilo drzavotvorne inkvizicije ionako kaze: povuci Vukovar u svakoj svadji svakoga dana i u svakom pogledu, iako si tada drzao straznjicu na sigurnom i toplom mjestu, navijajuci za hrabre branitelje onkraj televizora.

Sarajevski nasrtaj na pripadnike Hare Krishne, beogradske nevolje propalog pjevaca i danasnjeg sveca/plemica Boba Geldofa koji trazi publicitet borbom protiv egzoticnih diktatora te opisani zagrebacki nered svi su se dogodili koincidentalnog 19. travnja. Dokazi su to kako ce poslijeratne drzavotvorne velmoze u najmanju ruku tolerirati ispade protiv opasnih pop-kulturnih pojava. Opravdavajuci ovakva divljastva, oni ce uvijek krivicu svaljivati na tzv. "opravdano ogorcenje" prognanika i ranjenika, iako ljudima koji su doista nastradali uglavnom ne pada na pamet kamenovati umjetnike. Oni imaju vaznijih egzistencijalnih briga i oni bi puno radje lincovali one koji su im zakuhali gorku kasu.

Dogodilo se i nesto pozitivno u zagrebackom slucaju. Zabranjeno pusenje ce i dalje svirati pred odusevljenom hrvatskom publikom kao sto to cini vec godinu i pol dana.

Ali popusio je Paolo Sfeci.

GORAN PERIC