INTERVIEW: KATI MARTON

predsjednica americkog Komiteta za zastitu novinara

CLINTON SMIJE SAMO ISTEKATI TV

AIM SARAJEVO, 26.04.96. "Novinarstvo je opasan posao" moto je americkog Komiteta za zastitu novinara (Committe to Protect Journalists), a potvrdu za takvo sto Kati je Marton, predsjednica Komiteta, mogla dobiti obilazeci Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

• Komitet za zastitu novinara je nevladina organizacija koju su

1. godine osnovali americki novinari, zapravo dopisnici iz inozemstva koji su se susreli s nesvakidasnjim teskocamma. Rad Komiteta zapoceo je podrskom ostalih americkih novinara kolegama koji su izvan zemlje radili u izuzetno teskim uvjetima. Predsjedavam Komitetom vec dvije godine i stalno sam odlagala posetu ovom djelu Evrope, pogotovu Sarajevu. Sada je situacija dovoljno stabilna, i nakon par dana provedenih tu, osjecam neke pozitivne vibracije kao da su se stekli uvjeti za trajni progres. Zapravo, osobno mislim da su uvjeti u kojima novinari danas rade, primjerice u Sarajevu, daleko pozitivniji nego sto je to bilo ne tako davno ranije. Slobodu stampe u drzavama bivse Jugoslavije ipak snazno podrzavaju razlicite medjunarodne organizacije poput naseg Komiteta za zastitu novinara, ili pak Organizacije za evropsku sigurnost i suradnju i brojnih ambasada zapadnih zemalja u vasim zemljama. Problemi koje novinari ovdje imaju jos uvijek su ozbiljni, no cinjenica je da oni nisu rezultat restriktivnih mjera, odnosno formalne restrikcije vec su posljedica politicke stvarsnoti u vasim drzavama. Osobno, vrlo me raduje sto sam ovdje, ali me rastuzuje cinjenica da je vas novinarski rad ovdje jos uvijek ogranicen.

* Prva stanica na proputovanju kroz ovaj dio Evrope bila vam je Hrvatska, koju se nerjetko karakterizira drzavom s izrazenom neslobodom stampe. No, vama se predsjednik Tudjman pozalio da je on taj kojeg treba zastititi od medija, a ne obratno!?

• Provela sam dva dana u Zagrebu i za to sam vrijeme imala interesantan razgovor s hrvatskim predsjednikom Tudjmanom. Nisam bas sigurna da bi i on taj razgovor nazvao interesantnim, ali mislim da sam mu dovoljno jako izrazila neophodnost slobode stampe u Hrvatskoj. Na te moje rijeci izvadio je primjerak "Feral Tribunea", na cijoj je naslovnici njegov satirican prikaz, i pruzio mi novine s rijecima da su niti jedan drugi lider ne bi tako pojavio na naslovnici novina. Odgovorila sam mu da i moj predsjednik Clinton ima doma los press, ali da su to za moju zemlju prihvatljive stvari. Jer, ako mom predsjedniku Clintonu ne pase ono sto o sebi vidi u novinama ili na nekoj TV stanici, njegovo je samo da zaklopi te novine ili istekati televizor. No, iskreno govoreci, ne vjerujem da sam u takvo sto ubijedila gospodina Tudjmana.

* Kad vec pominjete americki tisak, mozete li uporediti pisanja vodecih novina u SAD o Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini od prije cetiri, pet godina kada je rat eskalirao u odnosu na sadasnje naslove?

• Jedina znatnija promjena vezana je upravo za hrvatskog predsjednika Tudjmana. Ovih se dana pojavio na naslovnici visokotitaznog magazina. Postao je poznata figura u SAD, o nemu se dosta pise i komentira. Druge osobe iz Hrvatske ne postoje za americke medije i zapravo je lik predsjednika Tudjmana postao lice Hrvatske u Sjedinjenim Drzavama. Pise se o njegovoj konstruktivnoj ulozi u Daytonu, ali i o nekim drugim stvarima. Upravo u tom nasem razgovoru u Zagrebu pokusala sam mu staviti do znanja da je njegov put demokratizacije Hrvatske, diplomatskim jezikom receno - nesavrsen. Jer, upravo u domenu medijskih sloboda hrvatski predsjednik ne izvrzava u potpunosti u Daytonu potpisani Sporazum.

* U Sarajevu ste razgovarali i s bosanskim premijerom Muratovicem.

• Da, razgovarala sam s premijerom Muratovicem i s glasnogovornikom vanjskim poslova BiH, koji su u razgovoru naglasili da ovdasnji mediji imaju ozbiljan problem. Naime, novinar u Bosni moze pokrivati samo 20 posto zemlje, i medju kolegama postoji jedo opce nezadovoljstvo zbog toga, to prije sto se izbori u ovoj zemlji priblizavaju. Razgovarala sam s mnogim americkim novinarima koji su pratili ovo podrucje, i slozili smo se da je tacka, odnosno zid iza kojeg se dalje ne moze - Karadzic. Moja organizacija, Komitet za zastitu novinara, predstavlja vodece medije u SAD i namjeravam im stoga napraviti izvjestaj o svemo sto sam ovdje zamjetila. Mislim da svi zvanicnici na razlicitim pozicijama moraju nesto uraditi na ogranicavanju utjecaja Karadzica i Pala. Ja, kao predstavnik americkih medija, smatram da je pitanje Karadzica, odnosdno njegovo odstranjivanje, relevantno mom mandatu u medijima, kao uostalom i svim novinarima koji ovdje rade. Naravno, ja nisam diplomata - diplomaciju prepustam svom muzu - ali moram reci da je Karadzic jedan od najspornijih faktora u predstojecim izborima u BiH.

* Vjeroajatno ste upoznati s idejom o nezavisnoj TV mrezi u BiH pod pokroviteljstvom OSCE-a i kabineta Carla Bildta, koju u domacim medijima vec nazivaju "Bildtovom televizijom". Jedan od razloga je i uvjerenost da vladajuca Stranka demokratske akcije nece dozvoliti ravnopravan pristup ostalim politickim strankama, a jos teza situacija vlada u TV kucama Republike Srpske i "Herceg-Bosne". Djto vi mislite o takvoj TV mrezi?

• Ideja je veoma interesantna, ali je ostalo isuvise malo vremena do izbora u BiH. ZA gradjenje nove TV mreze treba mnogo vremena, od obuke reportera do tehnickih stvari. Legalna je i zabrinutost domacih novinara da na toj TV nece raditi ovdasnji novinari vec da ce sve biti naredivano i servirano iz vana. Razumnjivo je ta to domaci novinari uistinu ne zele. Mislim da kopromisno rjesenje moze biti ukljucivanje domacih novinara u uredjivacku politiku takve televizije, odnosno kombiniranje lokalnih novinara i inozemne tehnike. Zapravo, ideja vodilja uvijek treba biti povezivanje citave nacije u jednu TV mrezu, a sam taj posao, uzimajuci u obzir da od devet postojecih radi samo jedan transmiter, bit ce vise nego tezak.

* Sto Komitet za zastitu novinara" uopce planira uciniti u republikama bivse Jugoslavije?

• Ovdasnju situaciju nadgledamo vec godinama i vec imamo dobro znanje i veze s ovdasnjim ljudima. Primjerice, kad su bosanski Srbi zarobili novinara "Christian Science Monitora", Davida Roda, zbog njegova izvjesca iz Srebrenice, osobno sam razgovarala sa srbijanskim predsjednikom Milosevicem oko Davidovom oslobadjanja. Zapravo, Komitet ce podrzavati nase kolege u vrijeme bosaanskih izbora, i kroz utjecaj americkih medija mozemo dosegnuti daleko dublje od same fizicke zastite. Upravo odlazim na susret sa srbijanskim predsjednikom Milosevicem, te cu i njemu uputiti istu poruku kao i predsjedniku Tudjmanu i premijeru Muratovicu, a ta poruka glasi - jedina stvar koja dijeli demokraciju od bilo koje druge forme vlasti jeste sloboda medija. Ta sloboda nije ornament ili ukras, vec bitan sastojak demokracije, i nitko se ne moze nazivati demokratom, ako doprinosi sputavanju slobode medija. U Daytonu su lideri to potpisali, i toga se moraju prodrzavati. Potpisali su, primjerice, da ce izbori u BiH biti oravedni i slobodi. Medjutim, i dalje postoji problem za sve politicke stranke, izuzev onih na vlasti, pristupa na drzavne televizije. Glasnogovornik bosanskog ministarstva vanjskih poslova uvjeravao me da ce ovdasnja drzavna televizija pridrzavati OSCE-ovih pravila o ponasanju medija u predizbornom periodu. Navodno je to i predsjednik Izetbegovic odobrio, i za mene je to dobra vijest. Treba se smo obistiniti.

DRAZENA PERANIC