STO SE DESILO S DEKLARACIJOM O JEDINSTVENOJ BiH

KORAK NA KORU OD BANANE ili KAKO SU IZBORNE IGRE POCELE

AIM, SARAJEVO, 24.04.1996. Otprilike mjesec dana nakon sto je ugledala svjetlost dana, Deklaracija o nedjeljivoj Bosni i Hercegovini, nastala kao plod zajednicke inicijative Alije Izetbegovica i Harisa Silajdzica, moze se smatrati promasenim projektom. Ili jos gore - upropastenom idejom. Prema raspolozivim podacima, sadrzaj ovog dokumenta potpisalo je priblizno 30 politickih stranaka, (izuzev Izetbegoviceve i Silajdziceve mahom minornih) organizacija i udruzenja gradjana, ali... To nisu ucinile cetiri od pet vodecih partija u republickom Parlamentu, niti uistinu nezavisna udruzenja poput Forua gradjana Tuzle ili Kruga 99.

U najkracem, Deklaracija predstavlja dokument kojim se jos jednom nedvojbeno istice opredijeljenje za nekoliko - po opstanak Bosne i Hercegovine i mira na njenim prostorima - kljucnoh ciljeva. Prije svega, BiH se vidi samo kao jedinstvena drzava sastavljena od dva entiteta, ponavlja se opredjeljenost da se sva izbjegla i prognana lica vrate svojim domovima i da se ratni zlocinci vjecno progone, hvataju i sude. Sa apekta onih kojima je na srcu Bosna i Hercegovina, ciljevi deklaracije su apsolutno "in", a analizu njene propasti treba otpoceti vracanjem unatrag, tacnije na pocetak njenog stvaranja.

Ne treba ni silnoa informisanost, ni paranoicnost pa da se shvati da je u medjunarodnim okvirima, nakon nesto cvrsceg mira na bosanskom tlu, opao interes i za BiH i za njenu multi-multi ideju. Ozbiljnije nego ranije, svijetski listovi bave se varijacijama ne temu definitivne podjele Bosne i Hercegovine na dva, tri dijela, a takvim kalkulacijama pogodovale su i slike koje su u svijet slane iz same Bosne i Hercegovine. Naime, scene masovnog odlaska Srba iz dijelova Sarajeva koje su oni do jucer kontrolisali nakon sto su ih etnicki uglavnom ocistili, ili pak "slucaj Mostar" i slike napada na upravitelja Hansa Kosnika, na koje niko nije reagovao i u kojem je pokazana sva evropska nemoc. Kod prosjecnog svijetskog konzumenta ovakve informacije ne bude apsolutno nikakve nade u bosanski suzivot i perspektive bilo koje vrste. S druge strane, raspored donacija za obnovu ove drzave prema kojemu, recimo, potpuno iste velike novce trebaju dobiti i TV Bosne i Hercegovine i TV srpskog entiteta, ili precutno pristajanje na definitivnu podjelu komunalne infrastrukture na dva dijela, takodjer nisu povod za optimizam. Dakle, samo signal iz Bosne i Hercegovine mogao bi promjeniti takve mracne dojmove pa je, s tog aspekta gledano, nastanak Deklaracije potez u pravo vrijeme.

Nerazjasnjeno je ko se tog poteza prvi sjetio. Najvise je pobornika ideje prema kojoj su signal za Deklaraciju dali Amerikanci, medjutim, misljenja se dijele oko motiva za taj signal. Po jednima, uslijed dominacije zapadnoevropskog destruktivnog uticaja na zbivanja u i oko BiH, Amerikanci su osjetili manjak pluseva u svojoj racunici sto pred jesenje izbore Clintonu nimalo ne odgovara. Isti americki politicari glavni su mentori i Federacije, i Washingtonskog, i Beckog, i Daytonskog, i Pariskog, i Rimskog i ko zna kojeg dogovora, a njihovoj viziji o sebi kao bjelosvjetskim ravnateljima uopste ne odgovara gubljenje uticaja na Balkanu, ili bilo gdje drugdje. Stoga je u BiH odaslan signal da se u njoj i iz nje jednim jasnim stavom Evropa prodrma, stvari vrate u normalu, a svijet podsjeti da u BiH postoje sile koje ne misle da se bosanska multietnicka i multikulturna struktura tek tako moze gumicom brisati. Dakle, od Izetbegovica (i Silajdzica?) je zatrazeno da se hitno oglase sa potvrdom multi-multi ideje.

Drugi, opet, smatraju da je americki signal plod procjene prema kojem bosansko-iransko prijateljstvo pokazuje neprimjerenu zilavost uprkos insistiranju da se veze prekinu ili svedu na minimum. Stavise, prema istim razmisljanjima, odvijaju se procesi sto vode drzavi koja bi bila potpuno po ukusu perzijskih svjetskih planera, odnosno drzavi zanemarljive multistrukture, pa su Amerikanci od bosanskih prvaka zatrazili jasnu negaciju ekspanzije takvih interesnih zelja.

Treci, takodjer po vlastitom uvjerenju dobro upuceni, o Deklaraciji razmisljaju kao o plodu domace bosanske "mudrosti i inventivnosti". Na to ih jednostavno, upucuje neobicno kratko vrijeme koje je proteklo od sacinjavanja ovog politickog dokumenta do vremena u kojem je potpisivan. Naime, u deset sati ujutro, drzavna novinska agencija emitovala je vijest prema kojoj su Izetbegovic i Silajdzic autori inicijative da se domacem i svjetskom eteru podari Deklaracija o cjelovitoj BiH. Izostali su u toj vijesti detalji o sadrzaju, tek - javnosti je saopsteno da ce se dokument potpisivati istog dana u 17.00 sati. Zacudo, nije bilo ni informacija prema kojima se o tekstu Deklaracije dogovarao iko osim dva lidera.

Interesantno je, recimo, da u stranackom stabu Harisa Silajdzica, tacnije u njegovom organizacionom odboru obzirom da u to vrijeme Stranka za BiH jos nije zvanicno predstavljena javnosti, nije bilo moguce dobiti informaciju o punom sadrzaju Deklaracije. Prvim saradnicima bivseg premijera, naime, bosanskohercegovacke Vlade tekst Deklaracije nije bio poznat.

Nesto kasnije, nakon silnog trazenja, novinari su nekako uspjeli pronaci originalni dokument, fax-obavijest o nastanku Deklaracije i njenom punom sadrzaju. Sve je odstampano na memorandumu vladajuce SDA, a Alija Izetbegovic se uz partijski pecat potpisao u funkciji predsjednika SDA, a ne kao predsjednik Predsjednistva RBiH. Da li je postojala ideja da stranka na vlasti takvim potezom sebi pripise generalne probosnaske stavove koji su sastavni dio programa prakticno svih federalnih politickih faktora, ili je posrijedi manje vjerovatni grubi previd, tesko je reci. Plasirana na stranackom dokumentu SDA Deklaracija o nedjeljivoj BiH automatski je osudjena na propast.

Hrvatska demokratska zajednica kao federalni partner Stranke demokratske akcije odmah je najavila izostanak na ceremonije potpisivanja i takav potez opravdala kratkim vremenom za odlucivanje o karakteru i svrsishodnosti Deklaracije. Naknadno ce HDZ BiH biti eksplicitniji - Deklaracija je po njima potpuno nepotrebna, jer njena opredjeljenja su i programski zadaci HDZ-a, a sto se tice hrvatskog naroda nad kojima patronat sebi pripisuje HDZ, on se jos 1992. godine jasno opredijelio i za jedinstvenu i za nedjeljivu Bosnu i Hercgeovinu, pa je ponovni izlazak u javnost s istim stavom, smatraju u ovoj stranci, suvisan. Malo ko je ovakvim stranackim stavom HDZ bio iznenadjen.

Pet opozicionih stranaka koje cine takozvanu Koordinaciju (SDP, UBSD, MBO, HSS BiH i Republikanska stranka) relativno su ostro najavile svoju apstinenciju od potpisivanja dokumenta podsjecajuci da su njene teze sublimacija njihovih stranackih programa, ali i naglasavajuci da cijeli posao lici na zelju da se za bosansku katastrofu krivica sa vladajucih prosiri i na ostale stranke. Takodjer, Koordinacija je naglasila da su inicijatori ideje isti ljudi koji su prethodno potpisivali sve planove, sporazume i dogovore koji su vodili disoluciji Bosne i Hercegovine i koji prije toga nisu trazili misljenje ostalih stranaka. Na taj nacin, nastavljena je erozija jedne, u osnovi zdrave i u ovom vremenu itekako potrebne ideje.

Na zakazanom skupu u 17.00 sati pojavili su se, dakle, uz Aliju Izetbegovica kao predstavnika SDA, Haris Silajdzic kao lider tada neformirane Stranke za BiH, Rasim Kadic (Liberalna stranka), Ibro Spahic (Gradjanska demokratska stranka), zatim predstavnik Liberalno bosnjacke organizacije, Srpskog gradjanskog vijeca i petnaestak manjih udruzenja gradjana. Potpisivanje je prolongirano za naredni dan, medjutim, naknadno se niko nije predomislio. Odziv je i dalje ostao slabiji nego sto se ocekivalo.

Nekoliko dana kasnije, prilikom okupljanja poslanika republickog i federalnog Parlamenta Bosne i Hercegovine, na zidovima uz skupstinsku dvoranu nalijepljeni su cetvorojezicni (bosanski, hrvatski, srpsko-cirilicni i engleski) plakati sa mjestima na koja se novi simpatizeri i pobornici ideja Deklaracije mogu upisati. Plakati su, medjutim, ostali netaknuti. Na malim plakatima istog sadrzaja, koji su dijeljeni u poslanickim klupama, potpisa je, istina, bilo, ali, autograme su stavljali clanovi stranaka koje su vec ranije kolektivno rekle svoje "za" deklaraciju. O tome sta se naknadno ucinilo na terenu (teren je na Balkanu uvijek cudna i apstraktna stvar, kojom su se maskirali svakojake stvari), informacija je malo ili ih uopste nema. Ipak, da je ucinjeno nesto znacajno tih informacija svakako ne bi nedostajalo, bile bi udarane o velika zvona.

Deklaracija je u bosanskim okvirima imala i jedan drugi znacaj - predstavljala je ne zvanicni pocetak predizborne kampanje. Naime, ona moze posluziti kao dobar indikator nekih stvari i mogucih odnosa medju politickim takmacima, a jedinu stvarnu nedoumicu izazvalo je ponovno idejno druzenje Izetbegovica i Silajdzica. Stavise, bilo je onih koji su njihovu saradnju tumacili kao obnovu nedavno razvrgnutog braka, ali i drugih koji su u Silajdzicu vidjeli zrtvu manipulacije i covjeka koji je u krahu Deklaracije izvukao deblji kraj. Fakat je da su se dr. Harisa Silajdzica i njegove Stranke za BiH (naknadno u zestokom nastupu predstavljena bh. javnosti) najvise prepali predstavnici opozicionih stranaka jer racuna se da bi on mogao za sobom odvuci dio glasaca iz SDP, UBSD i drugih partija. On im je nastupajuci u drustvu Izetbegovica dao povoda da po njemu ospu drvlje i kamenje i prisjete se teorije o unutarstranackim trvenjima u SDA i fingiranim razlazima.

Naime, po mnogima, pocetkom ove godine Alija Izetbegovic je u zelji da ocuva snagu i primat SDA mogao uciniti samo dvije stvari - ili inaugurisati dr. Harisa Silajdzica za nasljednika na celu SDA i ujedno napraviti veliko partijsko spremanje po zeljama novog nasljednika (uklanjanje "drugih i trecih" ljudi stranke, nekih ideologa i ljudi iz sjene) ili se pak dogovoriti s Harisom Silajdzicem o pokretanju jedne nove stranke koja bi apsorbovala glasove "zabludjelih" Bosnjaka, danas clanova UBSD, SDP i drugih stranaka koje nisu pod kontrolom SDA. Naknadno bi se, navodno, SDA i ta nova stranka akciono ujedinile cime bi bilo ocuvano bosnjacko jedinstvo. Izvjesno je da prvi potez o inauguraciji Silajdzica Alija Izetbegovic nije povukao, a tesko je reci i da li je povukao onaj drugi. Uocljivo je, ipak, da je prilikom nedavnog skupa SDA u Zenici, odrzanom svega dan nakon promocije Stranke za BiH pod interesantnim nazivom "SDA za BiH", predsjednik SDA novu Stranku za BiH i njenog lidera markirao kao razbijace bosnjackog jedinstva koji se "bore za vlast u BiH, a ne za BiH".

Stranacki lider Alija Izetbegovic vec je pokazao da, kada je SDA u pitanju, umije odigrati ostro, i efikasno se obracunati sa stranackim neistomisljenicima. Vrijeme ce naravno pokazati koliki ce rezultat postici igrajuci protiv Silajdzica, ali prognoze su dosta sarene sto ga je ocito i zabrinulo. No, treba imati na umu da je jos uvijek neprikosnoveni bosnjacki lider dokazao tokom svih ovih godina da je obdaren i nesvakidasnjim politickim ili cisto ljudskim lukavstvom koje se ispod jednostavnih recenica, naoko bezazlenih pa i nespretnih medijskih nastupa i ne mora primijetiti. Upravo zbog toga, treba sacekati prije nego njegov zenicki govor okarakterisati kao odraz stvarnog razmisljanja i o Stranci za BiH i o dr. Harisu Silajdzicu.

ZLATKO VUKMIROVIC