CIVILIZACIJSKA PRICA

POVRATAK IZBJEGLIH I PROGNANIH NA PROSTORIMA BiH

AIM, TUZLA, 23.04.1996. Po poprilicno pouzdanim procjenama, od pocetka realizacije Daytonskih sporazuma Tuzlu je iz Republike Srpske, Srbije i drugih prostora ex Jugoslavije, posjetilo oko 5.000 gradjana. Oko 300, 400 je trajno ostalo u gradu, gdje je nekad zivilo. Ovi parametri svakog dana sve su brojniji, jer bivsi i vjerovatno buduci sugradjani, svakodnevo dolaze u Tuzlu.

Niko od posjetilaca, ili onih koji su ostali u gradu, nije imao nikakvih politickih problema. Niko od njih nije trebao imati ili traziti posebne dozvole za posjetu, odnosno trajni povratak u Tuzlu. Shodno zakonskoj regulativi, gradska vlast koju predvodi socijaldemokrata Selim Beslagic, povratnicima vraca imovinu - poslovne prostore, stanove, obiteljske kuce... Zbog toga hiljade

• tokom rata izbjeglih gradjana (iz Tuzle niko nije protjeran) - najavljuje trajni povratak u grad.

Gospava Radojcic, Vjekoslav Boksic, te Sadeta Pavlinovic-Gacanin, medju prvim su povratnicima, kojima je gradska vlast vratila privatne poslovne prostore. Od nadleznih vlasti smo culi da je u toku postupak za vracanje jos nekoliko desetina privatnih poslovnih prostora, izbjeglicama koje su to nakon povratka zatrazile. U postupcima vracanja nema niceg spornog, a dan uvodjenja u posjed zavisi samo od brzine birokratske procedure. Medju osobama kojima vlast vraca privatnu imovinu su pripadnici svih nacionalnosti. Oni su tokom rata boravili na raznim prostorima. Svi imaju isti tretman, kao i oni koji ce se ubuduce obracati gradskim vlastima sa istim zahtjevima. Osim sto vracaju u vlasnistvo privatnu svojinu, gradske vlasti izdaju i neophodne radne dozvole za nastavljanje obrta.

Izvjesni Srdjan Pejcic, nekadasnji vlasnik poslovnog prostora u Sportsko-kulturnom centru "Mejdan", tokom rata sacinio je ugovor o zamjeni poslovnog prostora sa prognanom osobom iz Bijeljine (Republika Srpska). Pejcic je koristio prostor u Bijeljini, a nakon prekida ratnih sukoba, posredstvom advokata ponovo se obratio gradskim vlastima sa zahtjevom da mu se vrati prostor u posjed.

"Mi smo na stanovistu da se privatna imovina svih gradjana mora vratiti u posjed, mora biti zasticena i vracena zakonskim vlasnicima. Kako ce se ovaj i slicni slucajevi rjesavati zavisi od valjanosti ugovora, ili eventualnog sudskog ili upravnog spora jer ce se obje stranke pozivati na ugovor. U svemu je najvaznije da ce se uvazavati zakon i pravo na svojinu, kaze Jasmin Imamovic, clan kabineta SO Tuzla.

Jasna odluka i stav gradskih vlasti da privatna imovina mora biti vracena vlasnicima, bez obzira gdje su boravili tokom rata u BiH, motiv je mnogim gradjanima za brzi povratak u grad. medjutim, zakonska regulativa u vezi sa vracanjem stanova je demotivirajuci faktor za povratak izbjeglica. Nakon rata - u zakonskom intervalu

• nadleznim stambenim organima za vracanje stanova u posjed obratili su se: Mujo Mujanovic (dosao iz Njemacke), Josip Brcina (Hrvatska), Zdravko Brcina (Hrvatska - dva stana domacinstva), Dalibor Bingas (Italija) i Hajrudin Ahmetkadic (inozemstvo).

• Njima vracamo stanove. Postupci su u toku i samo je pitanje dana kada ce se ko od njih useliti u stanove. Medjutim, nama se nakon zakonskog roka obratilo oko stotinjak gradjana sa zahtjevom za vracanje drzavnog stana. Prema zakonskim aktima usvojenim u septembru 1992. godine, izbjegli i prognani koji su ostali na prostorima Bosne i Hercegovine, bez obzira pod cijom kontrolom, morali su se sa tim zahtjevom obratiti u roku od sedam dana. Osobe koje su boravile u inozemstvu imale su rok od 15 dana. Ko se javio u tom intervalu, nikakvih problema nema. Ukoliko drzavni organi izmjene zakon i omoguce naknadnu proceduru, gradske vlasti ce to uvazavati. Znaci, vracanje drzavnih stanova ne zavisi od gradskih, vec vlasti BiH. Ono sto smo mogli, mi smo ucinili, kaze Amir Omercehajic, nacelnik Sekretarijata za stambene odnose u Tuzli.

Pitanje vracanja drzavnih stanova bivsim korisnicima, vjerovatno ce uskoro biti vruce politicko pitanje. Nekoliko desetina bivsih korisnika - koji se nisu obratili u zakonskom roku - obratilo se Uredu ombudsmena za zastitu ljudskih prava u Tuzli. Njihov broj je iz dana u dan sve veci. Mnogi su ljuti i na gradske vlasti, iako nemaju nikakvog povoda, niti razloga, jer je vracanje stanova ovoj kategoriji gradjana u prerogativima federalnih organa. Prakticno, sto se dogovore SDA i HDZ, takodje biti zasada, dok su oni na vlasti u Federaciji.

Drugacije stvari stoje sa izbjeglicama - korisnicima drzavnih stanova - kod kojih je u prostorima ostao neko od korisnika stambenog prava. Ova kategorija izbjeglica nije ni registrirana, jer se po zakonu, takvi stanovi nisu tretirani kao napusteni. Najvise povratnika je upravo iz ove kategorije gradjana, jer im za dolazak u grad i ulazak u stan nisu bili potrebni nikakvi "papiri", niti posebne registracije od strane drzavnih organa. Proces povratka te kategorije izbjeglica je relativno intenzivan, a posto se ne vode posebne evidencije o povratku, moguce je samo davati procjene o povratnicima, a ne i njihov ukupan broj. Oni se vracaju sa istim dokumentima, bez posebnih odobrenja, ili procedure...

U Tuzlu se trajno vratilo, ili je dolazilo stotinjak vlasnika privatnih kuca, koji su podnijeli zahtjeve za vracanje u posjed na sopstvena imanja. Gradske vlasti u Tuzli su odlucile da se svim tim gradjanima vrati imovina. No, ti procesi podrazumjevaju administrativnu proceduru, jer su njihove kuce - ukoliko u njima niko nije ostao - tokom rata od nadleznih vlasti proglasene napustenim. Zbog velikog pritiska prognanih Bosnjaka sa prostora Republike Srpske, te kuce su im ustupane na privremeno koriscenje. Mnogi od njih jos uvijek nemaju kuda, pa je to okolnost koja odugovlaci vracanje privatnih kuca vlasnicima.

-Privatna imovina uopce nije sporna. Svima ce biti vracena. Medjutim, mi nismo u stanju odmah rijesiti problem svih povratnika, jer moramo naci smjestaj prognanima, koji su dobili kuce na privremeno koriscenje. U vezi s tim javljaju se i problemi zamjena. Neki gradjani su sklapali ugovore o zamjeni kuca. Poslije se predomisljaju i takve slucajeve morace rjesavati sud. Tamo gdje nije bilo ugovora o zamjeni, okolnosti su jasne - kuce i imovina ce biti vraceni, kaze Amir Omercehajic.

Ponasanje gradskih vlasti u Tuzli je jasno - svim izbjeglicama koji su se u zakonskom roku javili za vracanje na koriscenje drzavnog stana, to ce biti omoguceno. Svim vlasnicima privatne imovine, sve ce biti vracebno, bez obzira kada se obrate gradskim vlastima. Gradjani koji su pravili ugovore o zamjeni nekretnina - ukoliko ih zele mijenjati - morace to rijesiti na Sudu. Zato se u Tuzlu vracaju izbjeglice bez posebne evidencije i procedure. Po tome je Tuzla posebna civilizacijska prica u federaciji i Bosni i Hercegovini. U skoro svim gradovima Federacije, gdje su na vlasti SDA i HDZ, stvari su drugacije. Tamo povratka po pravilu nema. Paradoksalno je to sto takvi procesi nisu poceli ni u okviru Federacije, iako su vladajuce stranke partneti u "dresuri" naroda i gradjana. Zbog toga je i Karl Bildt - visoki izaslanik medjunarodne zajednice odlucio da pojedinim gradovima uskrati pomoc u obnovi i razvoju. Na prostorima Republike Srpske, stvari su jos nepovoljnije. Tamo se prognani ne mogu ni kretati, osim uz posebne dozvole ili misije. Valjda ce i tamo stvari uskoro krenuti sa "mrtve tacke", jer se izbjegli Srbi zele vratiti u svoja bivsa prebivalista i osloboditi stambene i druge prostore za povratak prognanih. Iz Bijeljine i Beograda nekoliko hiljada Srba najavljuje povratak u Tuzlu, ali vlasti Republike Srpske cine sve da ih onemoguce, dok slicnih inicijativa i zelja

• mada ne eksplicitnih - ima i u vecini gradova na prostorima Federacije. Tuzla je po tome izuzetak, Tuzla i njene gradske vlasti. Zato grad "uglja i soli", jeste posebna civilizacijska prica na uzavrelom Balkanu.

VEHID JAHIC