NOVE "BLAGODATI" ZA NOVINARE

AIM, ZAGREB, 23.4.1996. Osjecam se kao i pet tisuca hrvatskih gradjana, koji svaki mjesec dobiju otkaz. Dakle, uvrijedjen sam i ponizen, tim prije jer sam svoj posao izvrsavao savjesno, cesto prebacujuci normu - kaze Franjo Kiseljak, 36 godina "Vjesnikov" novinar, nakon sto mu je novi urednik ovih dana porucio da mu je nepotreban.

Unatoc svom skromnom poistovjecivanju s masom onih koji svakodnevno ostaju bez posla, Kiseljak je postao simbolom zrtava medijske cistke, koja se upravo provodi u zagrebackom dnevniku. Otkako je prije nepunih mjesec dana preuzeo poslove glavnog urednika "Vjesnika", novine za koju se u prijasnjem rezimu obicavalo govoriti da je hrvatska "medijska vertikala", a ponovo bi to htjela biti, Nenad Ivankovic, donedavni dopisnik iz Bonna i omiljeni Tudjmanov komentator, uzvitlao je mnoge medijske prasine. Tesko se sjetiti da je netko u tako kratkom vremenu uspio navuci toliko javnog animoziteta - cini se da je u tome postao apsolutni rekorder. Covjek za koga se zna da je sangvinik, u posljednje je vrijeme u svojim tekstovima skakao u oci svakom dizanju obrve prema Predsjednickim dvorima. Za Hrvatsku je televiziju iz Njemacke analizirao prilike u Hrvatskoj, vrednije od drugih glancajuci Tudjmanovu bistu. Ali ovdasnju je javnost definitivno zgranuo kada je najavio da ce protiv Marka Veselice, "hrvatskog Mandele", podici krivicnu prijavu i to zato jer je ovaj podsjetio na neke njegove tekstove iz bivseg vremena. Nakon toga krenuo je u brutalnu cistku "Vjesnikovih" novinara, odnosno onoga sto je, nakon svih dosadasnjih ciscenja, od njih ostalo.

Franjo Kiseljak, novinarski doajen medju izvjestiteljima iz Sabora i Vlade, uspio je prezivjeti sve dosadasnje medijske deratizacije, a zadrzati profesionalni dignitet. Novi mu je urednik dao otkaz, kao, na neki nacin, prvome u grupi od petnaestak "suvisnih". Ivankovic tvrdi da je medju otpustenima najvise redaktora, a samo su nekolicina novinari. Objasnjava da njegova, nova koncepcija trazi mlade i sposobne novinare i da se neki jednostavno u to ne uklapaju. Kuolari tvrde da ce se radna knjizica vratiti jos nekim novinarskim uglednicima, govori se o tridesetak otkaza, ali Ivankovic ne zeli reci tko mu se jos ne uklapa.

Po svemu sudeci, spisak prekobrojnih sadrzavao je znatno vise imena, ali je, navodno iz Predsjednickih dvora, gdje je i sacinjen, stigla direktiva da se predvidjena operacija obustavi. Prvi put se, naime, dogodilo da su profesija i javnost vrisnule. Gotovo svi izvjestitelji iz Sabora (osim "Vjesnikovih") potpisali su peticiju, protestirajuci zbog otkaza Kiseljaku, a na isti se nacin oglasilo i Hrvatsko novinarsko drustvo. Ulje na vatru dolio je Ivankovic svojim brutalnim izjavama. Rekao je da se takve protestne reakcije mogu dogoditi samo u Hrvatskoj, a da u Njemackoj, kada je, na primjer, smijenjen glavni urednik "Spiegla", nikome nije palo na pamet pisati peticije. Novinarima iz drugih redakcija, koji su se raspitivali za razloge "velike metle", cinicno je porucivao neka uzmu Kiseljaka kada tvrde da je tako dobar.

Ivankovic je navodno s najviseg mjesta pozvan da zaustavi svoje iritantne izjave i zdusnu cistku. Prvom covjeku "Vjesnika" nitko ne osporava pravo da izabere svoju ekipu, ali to ne podrazumijeva i bacanje ljudi na ulicu. Elementarna bi humanost podrazumijevala njihovo rasporedjivanje na druge poslove. Doduse, o tome se nije vodilo racuna ni u dosadasnjim brojnim kaznenim ekspedicijama, koje su posljednih godina prohujale hrvatskom medijskom scenom. Kap koja je ovoga puta, prvi put, prelila casu vjerojatno je nepodnosljiv nacin na koji je sve izvedeno. Ali vjerojatno i izvjesno opcenito trijeznjenje i sazrijevanje, koje su pokazali i posljedni izbori.

Mozda i zbog njih, ili, tocnije, zbog izbora koji tek slijede, trenutak je, ponovo, zgusnutog nasrtanja na slobodu medija. Zaredale su, jedna za drugom, zakonske inovacije, kojima se pod firmom zastite ugleda najvisih drzavnih celnika i cuvanja drzavnih tajni zapravo kriminalizira istrazivacko novinarstvo i kriticka rijec, a vec je podignuta i prijava protiv urednika "Nacionala" zbog sirenja laznih vijesti u tekstu o navodnim nedostacima dubrovacke zracne luke; zatim je izveden carinski udar na rijecki "Novi list", kojim se nastoji onemoguciti izlazenje tog vlasti mrskog dnevnika i otvoriti prostor za neke sasvim drugacije novine; na koncu masovni otkazi u "Vjesniku", kojima se mete ono sto je vec vise puta pometeno.

Koordinate svoje akcije discipliniranja medija Tudjman je ovih dana naznacio u velikom intervjuu objasnjavajuci svoju politiku takozvane "svehrvatske pomirbe". On tvrdi da je u sudstvu i medijima "ostalo najvise starog kadra", pa se "tu politika pomirbe vraca kao bumerang". U "otporima provedbi te hrvatske politike novinari koji su bili korifeji komunistickog, socijalistickog, jugoslavenskog pa cak i jugounitaristickog sada toboze u ime demokracije nastupaju protiv hrvatske slobode, hrvatske demokracije i u tome uzivaju potporu inozemnih krugova, koji su protiv samostalnosti Hrvatske. Takvi uzivaju blagodati demokracije i slobode i napadaju sve one koji su iskreno prihvatili ovu zemlju kao svoju drzavu i kod toga su krajnje bezocni".

Franjo Kiseljak, kao gospodin medju novinarima, cuvao se toga da bilo koga napada, ali je ipak dosao u priliku da "uziva blagodati" Tudjmanove demokracije i slobode. Kao i mnogi prije njega. Ali prvi put se dogodilo da se netko uzbudi zbog otkaza novinarima. Prvi put su se dogodili i masovni protesti protiv ugnjetavanja nekih medija. Prkosna Rijeka i Istra ovih dana masovno potpisuju peticiju u znak podrske "Novom listu", braneci mnogo vise od jednih novina. Sakupljeno je vise od cetrdeset tisuca potpisa.

JELENA LOVRIC