ZONA SUMRAKA

Medijska situacija u Crnoj Gori

U Crnoj Gori jos nije zazivjelo (Orvelovo) Ministarstvo istine, mada je jedan od opozicionih poslanika, u nedavnoj skupstinskoj raspravi posvecenoj medijima (koja jos uvijek traje) citavu svoju diskusiju posvetio dokazivanju teze da, "ako ne formalno, a ono u praksi kod nas egzistira Ministratsvo istine". Njegov glavni zadatak je da pruzi iskrivljenu sliku stvarnosti, da za sve neuspjehe i promasaje aktuelnog rezima optuzi druge, "spoljne" i "unutrasnje" neprijatelje, a za sva dostignuca, pocev od Dejtonskog mira do "povecanja proizvodnje u odnosu na isti period prosle godine" istakne vladajucu stranku. S obzirom da se izbori blize (odrzace se u drugoj polovini novembra) a da DPS prema sopstvenm istrazivanjima stoji nikad gore, posljednje nedjelje obiljezene su pojaacanim propagandnim djelovanje crnogorskih drzavnih medija. Televizija, naravno, vodi glavnu rijec, "Pobjeda" (jedini dnevni list u republici) puno ne zaostaje, dok se za Radio moze reci da u tolikoj mjeri ne kontaminira - jer, ga malo ko i slusa. Ta kampanja usmjerena protiv opozicionih stranaka, prije svih, Narodne stranke koja je zbog programskih i birackih preklapanja sa DPS, najopasniji rival vlastima, po mnogo cemu je specificna, cak iznenadjujuca, jer je u Crnoj Gori, za razliku od "drugog ka u glavi", u posljednje dvije godine bio dostignut odredjeni stepen medijskih sloboda. Cak i uoci onih prethodnih izbora, od prije cetiri godine, drzavni mediji nijesu bili tako rigidni i antiopoziciono nastrojeni, naravno, ne mjereno evropskim arsinima, vec prilikama koje su vladale u Srbiji gdje je nemilosrdno ubijana Paniceva jedinstvena opozicija. Danas je situacija drugacija, te razlike su jos prisutne, ne u tolikoj mjeri, a najslikovitijje ih je opisao portparol Narodne stranke Zelidrag Nikcevic, ustvrdivsi da je razlika izmedju RTS I RTCG kao izmedju smrtne kazne i dozivotne robije. Da li slucajno, ova reinkarnacija crnogorske Televizije iz onih ratnih dana "dubrovacke epopeje" poklapa se sa dolaskom na celno mjesto, glavnog i odgovornog urednika, Vladimira Asanina, dotad u javnosti malo poznatog sefa kabineta predsjednika SKupstine Crne Gore Svetozara Marovica, kojeg, inace, bije glas da je glavni urednik svih drzaavnih medija. Odmah nakon imenovanja Asanina u novinarskim i politickim krugovima javila se bojazan da Televiziji predstoji pomracenje, s obzirom, da se za njenog najodgovornijeg covjeka bira partijski cinovnik koji nema nikavih dodirnih tacaka sa ovom profesijom. To povecanje propagandnog ucinka Televizije, istovremeno je praceno povecanjem njene produkcije, sto se pokusava isturiti u prvi plan kao dokaz poboljsanja ukupnog kvaliteta tog medija. Medjutim, sustina je opet na drugoj strani - uvodjenjem novih programa i emisija Televizija pokusava da potpuno pokrije biracko tijelo, sve uzrste, i, vec sada, a posebno kada to bude najpotrebnije, uoci izbora, ponudi sve blagodeti vladajucih socijalista.

Da li ce nedavno formirana Medjustranacka radna grupa za pripremu izbora uspjeti da nesto poboljsa u tom najznacajnijem segmentu, na polju drzavnih medija, tesko je predvidjeti. Vlast ce pokusati da problem svede na famoznu minutazu i davanjem isovrsnih termina svim partijama, da zavara opoziciju, zadrzaavajuci u sustini kontrolu nad obradom i serviranjem svih iformacija. S druge strane, opozicja je svjesna da se ne moze izboriti za maksimum, posteno i fer informisanje u predizbornoj trci, ali da snaznim i jedinstvenim pritiskom na vlast mozda moze uciniti ponasanje drzavnih medija snosljivim, bar na nivou iz prethodne predizborne kampanje.

Drzavni mediji u Crnoj Gori, slicno i ostalim prostorima ex Jugoslavije, imaju tretman drzavnih sluzbi, poput vojske i policije. Sansa za nezavisne medije u takvom okruzenju gotovo i da ne postoji, a i kada se ukaze, pociva na zaludni pokusajima sirenja istine o drustvu zasnovanom na obmanam i lazi. Za razliku od "vremene smrti", 91 i 92, kada vlast nije prezala ni od bombackih napada na redakcije nezavinih medija (nedjeljnik "Monitor"), sada, kada "mir nema alternativu" pribjegava se suptilnijim mjerama pritiska, pocev od sudskih procesa do drugih raznovrsnih nacina finansijskog iscrpljivanja nezavnih medija. Cinjenca da je 16 puta manja Crna Gora po broju izrecenih presuda nezavinsim novinarima i medijima daleko vec premasila Srbiju, tesko se slaze sa pominjanom tezom o vecim medijskim slobodama i siroj demokratiji u manjoj federalnoj jedinici sadasnje Jugoslavije. Monopoli koje ima drzava, u oblasti elektornskih medija nad frekvencijama a u printanim medijima nad proizvodnom ("Pobjeda" ima jedinu rotacionu masinu u Crnoj Gori) i ditributivnom mrezom, omogucavaju joj da na razne nacine slabi i pritiska nezavisne medije, sa ciljem, bilo da ih ugasi ili "privede pameti". Kako to izgleda u Srbiji vec smo vidjeli - u Crnoj Gori, mozda i zato sto je broj medija mnogo manji, to se jos nije dogodilo, ali da nije bilo pokusaja ne moze se reci.

Marko Vukovic AIM podgorica