PADAJ SILO I ALIJO?

AIM, ZAGREB, 22.4.1996. "Sjecas li se Agrokomerca, imali su dobre kekse i kolacice?" - pitao me nedavno prijatelj. Isto pitanje, s nostalgijom, ali bez slatkisa, culo se ovih dana u medjunarodno nepriznatoj avliji, na sest kilometara dugoj cesti kod Vojnicao, a bio je hrvatski vojnik, mogao se zajebavati s kim je htio i kako je htio. I to su izdrzali. Govore, zimus je bilo najteze, bez ogrijeva i cebadi, bez struje i vode, okruzeni tisinom i slatkim lazima o povratku, u potleusicama i stalama. Samo pusta obecanja, brojevi i datumi, nista stvarno. "A navalili na nas ko da smo zadnji papci, optuzuju nas za sve i svasta" - kaze Fatima. Ponekad, kad batale gdje su i kako im je, brecne ih Radio Kladusa, koji u sitnoj podnevnoj uri, bas pred dremez, svira najdrazu melodiju Petog korpusa, pace hit, koji kaze: "Fikret sada cvili, dok mu Did po Fazili pili". Did je Alija, iz milja.

Osim gladi i zime, nije bilo lako ni s pravilima. Naime, kako je sloboda siroka stotinjak metara s obje strane ceste, ogrjev je bio san. Djeca su se budila nocu od hladnoce, a roditelji bi ih uzeli u narjucje i cupkali do jutra. Bilo kakvo drvo vrijedilo je zlata. Avantura se placala zivotom ili slomeljenim rebrom. Odvazni su dobivali besplatnu voznju do Kladuse ili barem do granice, gdje ih ceka Peti korpus. Za neke se vise nije culo, a neki su se vratili. Od njih smo saznali da je u Kladusi i Cazinu glad, pa mnogi iz logora dio meze salju svojima u zapadnu Bosnu, jer do sada nisu dobili ni mrvu humanitarne pomoci. A zanimljivo, bas je nedavno Kasim Trnka govorio o "privredi koja cvate", u Kladusi i sire. Zadnjih mjeseci UNHCR je podebljao kolicinu hrane izbjeglicama, kad im je sinulo da u ovoj drami cinovi samo klize, ko u Shakespearea. Samo su rijetki napustili pozornicu. Uz dvije i po tisuce maraka lakse je zivjeti, posebno kada se moze platiti usluga transporta do prve cuke ili najblizeg rodjaka i prijatelja, koji vode "poslovni ljudi" iz hrvatske policije i vojske. Tko nema para trpi i suti, iIi pak zabaci zavezljaj i put pod noge, prema Petom korpusu. Obicno u njihovim stanovima i kucama vise nema mjesta, pa se snalaze, cesto u sumi, pod nebom.

Alija je u terminologiji bad guy, hajvan, fantom i sve ostalo. A da vole Fikreta, i to znamo. No, da li Fikret voli njih? Cinjenice nisu tajna. Otperjao je u Rijeku, ostavio zenu, rijetko dolazi medju svoje, a u kuloarima se prica da nije uvijek happy kad ga se povezuje s narodom zapadne Bosne.

"Zasto bi nas Fikret izdao?" - kaze Ibrahim Djedovic, tajnik Demokratske narodne zajednice, friske politicke stranke Fikreta Abdica. "Sto je izdaja? Tko je koga izdao? Izdali su oni koji su narodu obecavali med i mlijeko, a pogledajte sada. Predbacuju mu sto se 1993. slikao s Milosevicem? Tocno. A nitko ne predbacuje sto su istu stvar dvije godine kasnije ucinili Izetbegovic i Tudjman. Zar nas moze izdati covjek koji je sa Hrvatima i Srbima napravio dogovor, kojim je stvoren mir i pokrenuta proizvodnja u Agrokokomercu. Sjecas li se Agrokomerca? Prije dvije godine, pa i vise, imali smo kolone gladnih biscana. Cekali su zorom na crti razdvajanja da kupe kruh po cijenama po kojima smo i mi kupovali. Ajd' nek sad cekaju. Imamo dokument, evo ovdje, koji kaze da zelimo da se hrana prodaje na cijelom teritoriju, jer je vreca brasna kod nas kostala od 50 do 70 maraka, a u Bihacu od 700 do 1000, uz uvjet da se garantira sigurnost vozaca. Veladzic za to nije htio ni cuti. Drazi mu je sverc".

Ispred kuce na pocetku logora, pridruzio se razgovoru i Ramo Hirkic, koordinator svega i svacega u Kupljenskom, pisac peticija i protesta, molbi za pomoc, pregovarac, savjetnik, organizator protesta i demonstracija u logoru, blizak suradnik i prijatelj Abdica. Pa veli: "Nas cilj je da u zapadnoj Bosni bude od naroda izabrana vlast. Postigli smo da nam Dayton priznaje ustavotvorni status, koji odgovara ustavnom principu koji smo imali u autonomiji. Pitaju se ljudi, zasto ne idemo, zasto ostajemo ovdje. Tko god je bio, vidio je gdje zivimo, u kojim uvjetima. Jos je tragicnije da su ljudi ubijedjeni da je ovdje bolje nego kod svojih kuca, a jeze se na pomisao kako je ovdje. Shvatate problem? Nitko se od B&H vlasti nije pozabavio ovim problemom, a u skladu s onim sto je potpisano vise puta, posebno u Daytonu. Umjesto toga, optuzuju nas radio da dezinformise izbjeglice, da ih odgovara od povratka. Radio Kladusa ponavlja da smo isli u Srebrenicu streljati, klati ... Da se covjeku zgadi".

Saznali smo od zitelja "Babine Republike" da je na papiru sve OK, da ne moze bolje. Primjerice, Hasan Muratovic je 8. kolovoza potpisao u Kupljenskom sporazum o povratku, koji se ne provodi, ali je nakon toga spaljeno u zapadnoj Bosni desetine kuca. Zatim se dogodilo jos par sporazuma. Svaki put je stanje bilo sve gore. I na koncu, potpisan je Dayton, po kojem se narod zapadne Bosne vraca svojim kucama pod svojim uvjetima. U praksi, medjutim, od Daytona ni pola prvog slova, vec se dogadjaju cudne stvari.

"Nekoliko ljudi odavde otislo je preko UNHCR u svoja sela Liskovac, Trzic i Sturlic i kada su vidjeli sto je tamo i popricali s komsijama, vratili su se i kazali da im nije zao ostati ovdje i naredne cetiri godine. Ludost je kada bi 99 posto onih koji su otisli svojim kucama bili najsretniji da se mogu vratiti ovdje, da pobjegnu i dodju. Nekima je to uspjelo" - kazuje Ibrahim Djedovic.

Vecina izbjeglica s kojima smo pricali vjeruje da privreda s njihovim dolaskom vrlo brzo moze oziviti. "Samo sa Fikretom moze proraditi Agrokomerc", govori i staro i mlado. U medjuvremenu, u Kladusi se zivi od sverca i, kako vele, od obezbjedjenja. Pogoni stoje, dimnjaci se ne puse, a zrak je cist.

"Stvari se zele rijesiti silom, mimo Daytona i svih papira"

• kaze Ramo Hirkic. "Vecina ljudi je otisla zbog losih uvjeta, zime i gladi, a UNHCR cini sve da nas preseli Aliji pod svaku cijenu. Mi nismo dosli da ostanemo ovdje, niti igdje u Hrvatskoj. Zelimo se vratiti svojim kucama, ali na siguran nacin. Kako to predvidjaju odredbe daytonskog sporazuma. Caka je u tome da UNHCR prica da su uvjeti za povratak stvoreni, a dobivamo informacije od rodbine, koje govore suprotno. Trazimo od cetvrtog januara da se obezbijedi izbjeglicama, da se sami uvjere u uvjete povratka. Nista od toga. Jednom je krenulo, pa je stalo. UNHCR odstupa od svog mandata i otvoreno je stao na stranu vlada, a na stetu izbjeglih ljudi".

Za pregovore o povratku s ekipom u Kladusi i UNHCR-om zaduzeni su uime logora Risat Dolic i Husein Delic, koji polaze od toga da postoji zelja i pravni okvir za povratak. No, kazu, sve je teze, umjesto da je lakse. Slijedeci primjer ne ostavlja mjesto prevelikoj dvojbi.

"UNHCR je organizirao nedavno posjet, da se ljudi uvjere svojim ocima kako je tamo. Prvi put je bilo, recimo, u redu, uz provokacije i probleme koje smo ocekivali. Opet se dogodilo da je ljudima bolje ovdje nego u svojim selima i mjestima. No drugi put je zastalo. Ljudi su sjeli u autobuse i vec krenuli, kad je stigla depesa da se ne moze ici."

Slucajnost ili ne, to se dogodilo u vrijeme, kako kazu novine, pokusaja atentata na Fikreta Abdica u Rijeci.

"Ovako ili onako, vlastima u zapadnoj Bosni ne odgovara povratak izbjeglica, jer time se stvara nova dinamika zivota. Njih zanimaju izbori, a ne kvalitet zivljenja" - kaze Ramo Hirkic. "

A Fikret i navodni atentat, sto je s tim? "Nije nas iznenadilo ovo s Abdicem. To je smisljenja akcija od strane B&H vlasti. Nije to od jucer. Najavljivali su jos ranije iz usta Ejupa Ganica i Atifa Dudakovica. A zele da to izgleda kao avantura nekakvih fakina bihackog MUP, koji su to izveli na svoju ruku".

Ne cini li vam se to zeru banalno? Mozda i Hrvatska ima svog interesa u tome? Bihacki dzep je uvijek bio mio hrvatskom srcu. Nije li tako?

"Mozda je mio, ali sada vi pretjerujete" - kaze Ibrahim. "To nije zavjera, nego politika i cisti interes. Shvatate? Ako Abdica ostave na miru, s vremenom ce izaci istina na vidjelo, a ona kazuje kako je Fikret bio u pravu, sto ce dolaziti i do biraca. I oni realno procjenju - najbolje rjesenje je likvidirati Abdica".

Ramo Hirkic dodaje: "Da nije registrirana stranka i da nije javno obznanio da ce ucestvovati na izborima, pitanje je bil' do ovoga dosli. Za koga SDA procijeni da ce biti ozbiljan takmac, neka se pricuva za svoju glavu".

Mostar? Zasto Herceg Bosna? Zar ne mozete ovdje? "Ne budite smijesni. Poslali smo sve papire za prijavu ovdje, pa smo cekali ko gluvo pasce. A Mostar? Zasto ne Mostar? Zar to nije Federacija. Zar nije svejedno Zenica ili Mostar? Da li sarajevska vlast polazi da je Herceg Bosna sastavni dio B&H? Medjutim, kada govore o tome misle na cjelinu, a zapravo uvijek imaju na umu samo ono sto kontroliraju".

"Najvaznija stvar je da je stranka registrirana po propisima Republike B&H, na Visem sudu. Isto bi bilo da smo je prijavili u Sarajevu, isti propisi, isti zakoni. I sto je sve to osim alergija na visi sud u Mostaru? Medjutim, ovaj narod ne mogu pokolebati. Jer uz nas je Babo".

Drugim rijecima, sto je vise kleveta i lazi, Fikret vam je miliji i drazi!

"I vise!"

ALEN ANIC