VRIJEME JEDINSTVA

AIM, ZAGREB, 21.4.1996. Za Zupanijski dom hrvatskog Sabora, koji po Ustavu ima tek nekakvu, nikad do kraja jasno definiranu savjetodavnu ulogu, vlada misljenje da je mnogo "pitomiji" od onog glavnog - Zastupnickog. Iako i u ovom "drugorazrednom" domu HDZ ima premocnu vecinu, tek se nekoliko zastupnika, kao sto su Tomislav Mercep ili dr. Hrvoje Sosic, isticu neskrivenim radikalizmom. Upravo zato s prilicnim iznenadjenjem primljena je odluka kluba zastupnika HDZ-a da odbija glasati za "haaski zakon", iako ih je ministar vanjskih poslova dr. Mate Granic uvjeravao kako je to glavni uvjet za primanje Hrvatske u Vijece Evrope. Bilo je grotesktno kako su zastupnici drugih stranaka uvjeravali hadezeovce da glasaju za ono sto je predlozila njihova vlada. Nista nije pomoglo, pa nakon tri sata uvjeravanja predsjednici doma dr. Katici Ivanisevic nije preostalo drugo nego da objavi kako je Predsjednistvo Sabora zakljucilo da ce o tom zakonu odlucivati samo Zastupnicki dom i to dvotrecinskom vecinom. Dogodilo se tako da je nakon dugo vremena hadezeovska vecina odbila poslusnost svom predsjedniku dr. Franji Tudjmanu, a Tomislav Mercep, za kojeg se tvrdi da bi mogao biti jedan od optuzenih, komentirao je to rijecima: "Ti ce nas pederi isporuciti sudu kao na raznju".

Sve to je bila tek uvertira za konacno odlucivanje i odmah su se naravno pojavile kalkulacije i pitanja: sto ce li tek biti u Zastupnickom domu, koji je o istom zakonu tek trebao raspravljati i glasati? Medjutim, nije smio dopustiti da jos jednom izgubi u vlastitoj stranci. Signali iz Zupanijskog doma, ali i javna negodovanja nekih istaknutih zastupnika Zastupnickog doma, naredjivali su hitnu akciju "prijateljskog uvjeravanja". Sastalo se najprije Predsjednistvo HDZ-a koje porucuje da ce zakon proci. Na teren su krenule jedinice za "obradu", a u Sabor upucena teska artiljerija kao sto su ministar vanjskih poslova dr. Mate Granic, ministar obrane Gojko Susak, ministar pravosudja Miroslav Separovic, a iz redova zastupnika objasnjenja kako "haaskim zakonom" Hrvatska nista ne gubi pripremili su Vladimir Seks, Ivic Pasalic i general Janko Bobetko. I na kraju ispalo je da je hrvatski Sabor jos jednom pokazao jedinstvo kada se radi o vitalnim interesima zemlje. Jer za zakon je ruku diglo 98 zastupnika, pet ih je bilo protiv (cetvorica iz Hrvatske stranke prava i Veselin Pejnovic iz Srpske narodne stranke) a dvojica su bila suzdrzana.

Istina, Zastupnicki je dom ponesto ublazio zakon nizom amandmana, ali da je netko prisustovao samo glasanju s pravom bi pitao: Od kud panika? Jer svoje "da" rekli su i ljudi poput Vice Vukojevica, Milivoja Kujundjica ili Bosiljka Misetica, za koje se zna da se ostro suprostavljaju onome sto u zakonu pise. A razloga za paniku je bilo, pa i nakon unisonog glasanja hadezeovaca jasno je da je unutar vladajuce stranke doslo do ostrih podjela, pa cak i pobune.

Tudjman je jos jednom uspio obuzdati strasti svoje sve jace desnice, ali nije nikakvo pretjerivanje stanje u Saboru usporedjivati sa onim iz 1991. godine kada je jedan dio hadezovih jastrebova pokusao puc, na sto je Tudjman odgovorio stvaranjem vlade nacionalnog jedinstva, ili sa proljecem 1994. godine kada su stranku napustili Stipe Mesic i Josip Manolic, sto je izazvalo dugotrajnu saborsku krizu.

A da su takva misljenja utemeljena dokazivale su i price o mogucoj novoj koalicionoj vladi, te informacije kako se Mesic zajedno sa svojim Nezavisnim demokratima vraca u HDZ. Sve je pocelo tako sto je Tudjman u Predsjednicke dvore pozvao "svog najdrazeg hadezeovca" Stipu Mesica i s njim razgovarao gotovo dva sata. Svi su odmah krenuli u lov na Mesica i njegovu pricu, pogotovo nakon sto je Josip Boljkovac, takodjer hadezeov disident, na novinarsko pitanje da li se to on vraca u HDZ, odgovorio: zar ste vi tek sada progledali?

Mesic je u prvim izjavama govorio kako se radilo o razgovoru ugodnom u kojem se manje-vise dogovaralo o sklapanju pakta o nenapadanju. Povoljno se izjasnio o samom Tudjmanu, ali je izjavio da se ne vraca u HDZ dok tamo sjede necasni ljudi kao sto su Seks, Branimir Glavas, Vice Vukojevic, te ako HDZ ne promijeni neke svoje stavove i politiku. No, sto je vrijeme vise odmicalo Mesicu njegov temperament nije dopustao da se drzi navodnog dzentlmenskog sporazuma i nastavio je "lupanje" po HDZ-u, ne stedeci ni samog Tudjmana.

Mesicev posjet Predsjednickim dvorima mnogi su povezivali sa "zagrebackom krizom", pa su se cak pojavile i spekulacije kako bi Tudjman bio spreman potvrditi njegov izbor za gradonacelnika. Ali, iako je Mesic bio spretan u iskoristavanju ovog iznenadnog poziva, pokusavajuci svoju stranku izvuci iz anonimnosti i upozoriti i na to da i on postoji, jos vise kalkulacija izazvala je odluka Tudjmana da razgovara sa predsjednikom Hrvatske seljacke stranke Zlatkom Tomcicem, a onda jos posebno i sa poznatim seljackim tribunom Josipom Pankreticem.

Nekim novinarima bio je to povod da postave pitanja sprema li se koalicijska vlada? Pri tom se kalkuliralo da bi neke resore, kao na primjer poljoprivrede, dobio HSS, a za uzvrat bi "seljaci" i nezavisni demokrati stupili u koaliciju sa HDZ-om u Zagrebu cime bi uz potporu HSP-a bila dokinuta dominacija Udruge sedam stranaka. Iz intervjua sto ih je dao Zlatko Tomicic saznalo se da Tudjman upravo to zeli, ali pritom nije zelio razgovarati sa HSLS-om ili SDP-om vec jedino sa HSS-om i nekim malim strankama, jer navodno upravo HSS i HDZ imaju mnogo toga zajednickog. No, ako je vjerovati Tomcicu takve su ponude odbijene, jer HSS nije na prodaju, a uz to nije tocno da sa HDZ- om ima mnogo toga zajednickog, vec naprotiv u nekim kljucnim pitanjima imaju potpuno dijametralne stavove. Jedino sto je dogovoreno je da ce ove dvije stranke zajednicki organizirati proslavu 125. godisnjice rodjenja Stjepana Radica.

Dakle, na prvi pogled mnogo buke nizasto, jer niti je doslo do sporazuma oko Zagreba, niti za sada ima bilo kakvih nakana da se stvori koalicijska vlada. Zasto na prvi pogled? Pa, zato jer nije slucajno da su se pregovori vodili upravo u vrijeme kada se Tudjman susreo sa neposluhom u svojoj stranci, pa je to istodobno bila i prijetnja, ali i dobro sondiranje terena. Uvjetno receno Tudjman je svojima porucio kako bi mogao potraziti i neku drugu bazu, te da nije osudjen na zatocenistvo svog desnog krila, jer eto moze se sporazumjeti i sa Mesicem, ali i sa Tomcicem. S druge pak strane, znajuci da ima podosta onih koji bi rado okusili slasti vlasti, ovaj vjesti manevar imao je zadatak da donekle poljulja jedinstvo opozicionih redova. U svakom slucaju najveci dobitnik iz ovog "pokazivanja dobre volje" upravo je on.

Ali, bez obzira na sve Tudjman ipak nije uspio otkloniti sukobe u stranci i sve vise mu prijeti nerazmjer u odnosu snaga koji je poremecen nakon sto je stranku napustila lijeva struja. I glasanje o "haaskom zakonu", bez obzira na formalno jedinstvo, pokazalo je da je otvoreni sukob tek samo odgodjen, jer HDZ je stranka koju Stipe Mesic s pravom usporedjuje s nekadasnjim Socijalistickim savezom. Unutar HDZ-a gotovo da je toliko struja koliko i u Udruzi sedam stranaka, a sada kada je manje vise podijeljeno i razgrabljeno sve sto se moglo, i kada ne prijeti izvanjska opasnost i rat ne moze biti faktor homogenizacije koja na okupu moze drzati dr. Franju Gregurica, Tomislava Mercepa, Nikicu Valentica, Vladimira Seksa, Elia Martincica, Ivicu Vrkica, Branimira Galavasa...

Pozeljet ce drumovi Turaka, ali Turaka vise biti nece -
to je ono sto se dogadja HDZ-pokretu, koji je svoju povijesnu ulogu obavio, ali neki uporno odbijaju da to shvate. Ne shvacaju da ne samo da raste jaz izmedju njih i opozicije, vec izmedju rukovodstva i naroda.

GOJKO MARINKOVIC