INTERVIEW: Dr CHRISTIAN SCHWARZ SCHILLING

Sarajevo Apr 20, 1996

medjunarodni posrednik za Federaciju BIH

AIM, SARAJEVO, 19.04.1996. * Vrlo je rasireno misljenje da su odnosi u Federaciji BiH kljucni za uspjeh Daytonskih sporazuma. S druge pak strane vise je nego evidentno da su problemi u ustroju i ucvrscivanju Federacije izuzetno veliki, a odnosi izmedju federalnih partnera cesto vrlo neuskladjeni, protivrijecni i napeti. Sto su po vasem sudu kljucni razlozi tih problema u Federaciji?

  • I sam sam se imao prilike uvjeriti da postoje "lokalni kraljevi" na podrucju Federacije, koji se suprostavljaju provedbi Daytonskih sporazuma, jer im odgovara sadasnja situacija na kojoj odrzavaju svoju moc i profitiraju. U najkracem mogucem roku to treba onemoguciti, inace, Federacija nece biti u stanju prezivjeti. Federacija mora stvoriti i ojacati zajednicku policiju. Policija mora osigurati elementarni red i otkloniti ilegalne cek-pointove na mnogim mjestima koji npr. naplacuju stotine i tisuce DEM za prevoz robe iz Hrvatske u gradove BiH. Moram reci da u tome posebno ocekujemo pomoc i angaziranje hrvatske strane kako bi doslo do implementacije vrlo iscrpne regulacije Daytonskih sporazuma.

* Da li to znaci da za te probleme prije svega okrivljujete hrvatsku stranu?

  • Moram reci da krivnje ima na obijema stranama isto kao sto zelim reci da celnici i jedne i druge strane pokusavaju te stvari sprijeciti. Medjutim, cinjenica je da je hrvatska strana u drugoj poziciji, da je ona financijski vrlo ovisna od sadasnjeg funkcioniranja tzv. Herceg-Bosne, a muslimanska to nije. Zato mislim da na hrvatskoj strani nekad nedostaje dovoljno volje.

* Jedan od najvecih problema u Federaciji su i dalje izbjeglice, koje se ne mogu vratiti. Sto se tu poduzima?

  • Osim Travnika gdje je doslo do povratka 100-tinjak hrvatskih porodica tesko je naci neki drugi pozitivni primjer za sada. Hrvati imaju problema sa povratkom u Bugojno, Muslimani jos vecih sa povratkom u Stolac i Capljinu. To se opravdava na nacin da su mnoge kuce zauzete od "vlastitih" izbjeglica, da se ne moze jos garantirati sigurnost povratnicima, da se mora ucvrstiti mir itd. itd. Naravno da ta objasnjenja nisu prihvatljiva. Primjera radi celnik u Bugojnu, Dzevad Mlaco tvrdi da se Hrvati cak ne zele vratiti, a radi se o tome da su oni izlozeni prijetnjama. Pokusavamo lomiti takve pristupe. Za to je vrlo vazna uspostava opcinskih, kantonalnih i federalnih vlasti i njihovo funkcioniranje, a to se opstruira.

* Sto konkretno znaci ta pozicija lokalnih mocnika? Da li ste o tome otvoreno razgovarali sa celnicima obiju strana? Da li su "lokalni kraljevi" mocniji npr. od Zubaka ili Ganica ili pak uzivaju njihovu direktnu ili indirektnu zastitu?

  • Ne, ne mislim da uzivaju njihovu zastitu. Mislim da je moc federalnih celnika ipak veca i mislim da se celnici trude oko slamanja ovih otpora. Ali, kao sto sam rekao, ne bih zanemario uticaj struktura koji i u sadasnjim okolnostima, koristeci paradrzavne mehanizme Herceg-Bosne stiti svoje interese.

* Moze li se odrzati i ucvrstiti mir u Bosni i Hercegovini sa politikama i polticarima koji su bili aktivni akteri ratnih sukoba i sada igraju znacajne politicke uloge?

  • Ne! Ja moram reci da ja nigdje nisam nasao toliko fanatizma kao u Herceg-Bosni. A sa takvim fanatizmom tesko je implementirati Daytonski sporazum. Bez njegove implementacije mir nije moguc. Odgovornost vodecih ljudi u Herceg-Bosni je ogromna. Oni odlucuju o miru i ratu. Mislim da ni medjunarodna zajednica ne moze samo sjediti i cekati sto ce se dogoditi. Izbori se moraju pripremiti. Za to je potrebno osigurati slobodu kretanja, jer bez toga nisu moguci izbori. Dakle, ako se u tome ne uspije, Daytonski sporazum nece uspjeti jer mandat IFOR-a nece dugo trajati.

* Govorite o herceg-bosanskom fanatizmu. Kako u tom pogledu procjenjujete situaciju na muslimanskoj strani?

  • Ne sporim da u njihovim redovima ne djeluju iste snage. Dapace, mislim da se fanatizmi uzajamno potpomazu i zagovaraju iste programe. Samo nije mi jasno da li hrvatska strana uvijek shvaca kakvu to opasnost znaci. Jacanje muslimanskog fanatizma vodit ce u stvaranje islamske drzave. Ta drzava, naravno, nece moci funkcionirati kao normalna drzava, ali ce sticajem okolnosti biti bolje naoruzana nego sada i postat ce realna teroristicka opasnost za Evropu. Medjutim, upravo je hrvatska strana prva ugrozena takvim razvojem. Zagreb cesto govori o takvoj opasnosti, ali moram reci da mi se ne cini kako se uvijek vodi takva politika koja ce tu opasnost sprijecavati.

* Vrlo je rasireno misljenje da je za ponasanje hrvatske strane u Federaciji BiH najodgovorniji Zagreb. Kakvo je vase misljenje o tome?

  • Ja mislim da Zagreb zeli unapredjenje Federacije, ali mislim da nije uvijek u poziciji da kontrolira situaciju u svakom momentu. Mislim da nije uredu da se Zagreb uvijek proziva i optuzuje za situaciju u Herceg-Bosni, ali Zagreb mora znati kako stoje cinjenice. Ja se pitam koliko oni raspolazu pravim informacijama. Naime, sve njihove informacije dolaze samo od HDZ koji ih, pretpostavljam, uvjerava da samo Muslimani prave probleme. O tome cu otvoreno razgovarati sa Zagrebom.

* Mislite li da u Zagrebu postoje strukture koje iz svojih politickih ili profiterskih interesa podrzavaju aktuelnu situaciji u Herceg-Bosni, a kojom se koce Federaciju?

  • Nagadjanja i sumnjicenja o tome Zagreb moze i mora radikalno presjeci. Hrvatska politika moze jasno i glasno kazati da iza izigravanja federalnih dogovora od strane pojedinih snaga u Herceg-Bosni ne stoji i da punu odgovornost za te postupke snose upravo odredjeni ljudi u Herceg-Bosni. Medjutim, dok Zagreb o tome uglavnom suti onda imate vrlo rasireno misljenje kako Tudjman i njegova okolina to podrzava. Ja osobno to ne vjerujem. Zaista u to ne vjerujem. Mislim da hrvatska politika nije tako kratkovidna i glupa i da ne zna da bi joj se to dugorocno odbilo od glavu, da to s druge strane vodi u stvaranje jedne islamsticke drzave koja ce prije svega biti njoj za vratom. Ali zato se treba jasno ograditi od tih snaga. To je u interesu hrvatske politike.

* Kada se radi o hrvatsko-muslimanskim odnosima iz Zagreba se mogu cuti poruke da Hrvatska ima znacajnu ulogu da evropeizira i civilizira Muslimane u BiH. Kako vi na to gledate?

  • To se zaista govori? Znate sto cu vam kazati. Hrvatska bi mnogo ucinila kada bi najprije civilizirala neke snage kod sebe.

* Vi ste bili clan njemacke Vlade i podnijeli ste ostavku zbog neslaganja oko politike u BiH. Sto u tom pogledu zamjerate njemackoj politici?

  • Ja sam bio ministar posta i telekomunikacija i dao sam ostavku upravo zbog Bosne i Hercegovine jer sam smatrao da se njemacka Vlada nije postavila dovoljno aktivno i odgovorno kada je poceo rat u BiH 1992. godine i kada je trebalo nesto poduzeti. Mi smo bili jako zadovoljni razvojem situacije oko Hrvatske, ali smo trebali nesto poduzeti da zaustavimo katastrofu u BiH, jer je to bilo lakse uciniti onda nego poslije. Sada sam clan Parlamenta, aktivista sam po pitanju ljudskih prava, i kao takav sam od hrvatske i bosnjacke strane prihvacen za posrednika, politickog medijatora u Federaciji BiH. Ja sam zaduzen za politicko posredovanje, a gospodin Robert Owen za konacne arbitraze oko spornih pitanja. Odlicno suradjujemo. Moj osnovni razlog za demisiju je bio da Evropa nemoze dozvoliti novi genocid. Poslije II svijetskog rata mi smo svi obecali da se novi genocid vise nikad nece dozvoliti u svijetu, a posebno ne u Evropi na koju imamo vise uticaja. Mislim da nijedna evropska Vlada nije smijela ostati po strani kad je vidjela da se dogadja novi genocid, da opet imamo koncentracione logore, masakre, etnicka ciscenja, sve ono za sto smo mislili da je bespovratno proslo. Njemacka Vlada se trebala od pocetka angazirati, pa i vojno participirati sa NATO-om i drugim drzavama, da se ta tragedija sprijeci. Mislim da su velike diskusije o tome da li njemacki Ustav to dozvoljava ili ne bile pogresan pristup i da je to zapravo predstavljao svojevrsan alibi da se izbjegne vlastita odgovornost u tom momentu. Da je njemacka Vlada u pogledu Bosne i Hercegovine reagirala na vrijeme, mislim da bi se i Sjedinjene Americke Drzave ranije ukljucile u rijesavanje krize. I Francuska bi tada bila drugoj poziciji da je Njemacka od pocetka bila puni i konstruktivni partner. Medjutim, zbog toga sto je Njemacka oklijevala da se od pocetka u potpunosti ukljuci u rijesavanje krize u BiH, mi nismo imali dovoljno uticaja, vodstvo su preuzele neke druge drzave u Evropi i to je bila velika greska.

STOJAN OBRADOVIC