SIBENSKI CRNO-BIJELI MOZAIK

AIM, ZAGREB, 18.4.1996. "Virus nelikvidnosti hara sibenskim gospodarstvom", "Sibenka - likvidacijom do spasa", "Bolnica otpusta 200 radnika", "Novi Upravni odbor treba zatvoriti Luku", "Alarmantno stanje u sibenskom Remontnom brodogradilistu - apel za spas", "Sibenski turizam bez promidzbe - HTZ neda novac", "TLM bez strategije razvoja", "Nista od velikog posla s IFOR - om", "Velik dug mirovinskog osiguranja Sibenske zupanije - javno prozivanje duznika", "Trosi se novac, a povratka nema", "Prognanici u Sibenskoj zupaniji dva tjedna bez kruha", ....

Vjerovali ili ne, to su samo neki od naslova, koji su se proteklih nekoliko tjedana pojavili u hrvatskim dnevnim novinama iz pera njihovih dopisnika iz samo jednog grada - Sibenika.

Kako i na koji nacin objasniti dramaticno stanje u ovom gradu, koji je do prije nekoliko godina bio jedan od najjacih gospodarskih i turistickih centara Hrvatske, a danas polako umire

• pitanje je na koje je odgovor tesko naci i u "Kresimirovom gradu", koji je tijekom Domovinskog rata tesko stradao i na kojem su jos vidljivi oziljci srpskih granatiranja.

Sibencani ce tesko naci utjehu u tome sto je u Sibenskoj zupaniji lani ostvaren porast industrijske proizvodnje za gotovo 10 posto (?), kada su za isto toliko slabiji financijski rezultati poslovanja, te kada se mnoga poduzeca, koja su bila oslonac gospodarstva, jednostavno zatvaraju.

Podaci su alarmantni - bez posla je vise od 10.000 ljudi (nezaposlenost raste dva do tri posto mjesecno), a oko 13.000 osoba prima socijalnu pomoc, cemu treba pridodati i oko 22.000 umirovljenika. Sibenik je udomio i oko 16.000 prognanika i izbjeglica, sto je teret koji ne bi izdrzali ni mnogo jaci zupanijski centri.

Stoga nije tesko sastaviti "crno - bijeli mozaik" sibenskih problema - treba samo poceti od (sada vec bivse) trgovinske kuce "Sibenke", cija je "likvidacija" u tijeku, cijih je 300 radnika i 50 invalida rada, nedavno proglaseno "viskom". Uz njih, otkaze je dobilo jos 150 radnika, koji se jos uvijek mogu nadati poslu, ako prostori u kojima su radili budu iznajmljivani.

Istina, onih 300 bivsih djelatnika iduce ce dvije godine imati osiguranu zdravstvenu i socijalnu zastitu, radni staz i novcanu naknadu (1096 kuna), ali to je ipak slaba utjeha u odnosu na izgubljeni posao. Prema rijecima predsjednice Upravnog odbora "Sibenke" - d.d Margarete Malger, na poslu je ostalo 950 ljudi, koji ce ipak trebati sacekati bolje dane za ovu (nekada) uglednu trgovinsku kucu, cija je teska situacija izazvala ostre socijalne prosvjede u gradu.

Treba li mozda poceti od nervoze i panike koja je zavladala u sibenskoj Opcoj bolnici nakon najave da ce uskoro otpustiti 200 od 950 radnika. Neposredno nakon vijesti o otpustanju viska radnika, ravnatelj Opce bolnice Sibenik dr. Ivan Matic objasnio je kako je "vec sada evidentno postojanje viska uposlenih, s obzirom da svakodnevno ionako ne mozemo racunati na stotinjak radnika koji su na bolovanju, porodiljskom bolovanju ili su pak invalidi rada".

Opca je bolnica lani poslovala s gubitkom od osam milijuna kuna, a kako vise nema status vojne bolnice, gubitke ima sama pokrivati. Rezultat - svim uposlenim smanjena je svibanjska placa za 10 posto.

Treba li poceti od "apela za spas" iz sibenskog Remontnog brodogradilista, koje je polovicu svojih kapaciteta moralo angazirati za Hrvatsku vojsku i mornaricu, a polovicu na trzistu. Medjutim posla nema, dugovi se gomilaju, isplata placa kasni, ne uplacuju se obveze mirovinskom zdravstvenom fondu, a Vlada, kako kazu u Sindikatu, uopce ne reagira, iako je ona vlasnik poduzeca.

Istina, sibenski zupan Pasko Bubalo najavio je kako ce od hrvatske Vlade odmah zatraziti da pokrene postupak sanacije, ali kako sada stvari stoje, vremena ima sve manje.

Treba li poceti od stanja u Luci Sibenik, gdje je nedavno smijenjen Upravni odbor poduzeca i njegov predsjednik Ivan Svaljek, koji je ovaj potez prokomentirao izjavom kako je sve ucinio da se Luka spasi od unistenja, te da se sa svojih 500 radnika osloni na svoje noge. Prema njegovoj tvrdnji, sudbinu propasti Luci namijenio je sibenski gradonacelnik Ante Supuk, koji "kani srusiti najsuvremeniji lucki terminal u zemlji radi ceste, koja treba, po njegovoj koncepciji, proci kroz Luku".

Treba podsjetiti i na zatvorene Tvornice elektroda i ferolegure (TEF), koja je godinama zagorcavala zivot Sibencanima svojim gustim dimovima iz tvornickih dimnjaka, koji su znali prekriti grad crnim oblacima i teskim mirisima. Tek nedavno je otkrivena (i kasnije uklonjena) prava "ekoloska bomba", u podrumu tvornice "otkriveno" je naime 20 tona otrovnih katranskih smola, koje su tu odlagane godinama, a samo stjecajem okolnosti nisu dospjele u okolis.

Treba poceti i od sibenske Tvornice lakih metala (TLM), koja je gotovo pet godina poslije raketiranja elektrolize, bez strategije razvoja.

Treba poceti i od stanja u sibenskom turizmu, koji u besparici ocekuje bolje dane i prve turiste na sibenskoj obali, gdje su prije rata biljezili vise od 3 milijuna nocenja turista, od cega su turisti iz Italije, Njemacke i Austrije ostvarivali tri cetvrtine inozemnog prometa.

"Sibenik ce biti sretan ako ostvari samo 30 posto tog prometa, sto bi bio korak od sedam milja", kaze sam predsjednik Turisticke zajednice Sibenske zupanije Sime Vlasic. "Mi smo umjereni optimisti, a veliku sansu vidimo u nautickom turizmu, buduci mozemo ponuditi osam marina (dvije jos u izgradnji) s 3.500 vezova, pri cemu najvise racunamo na talijanske goste", kaze Vlasic, dodajuci kako ce se kapaciteti ove godine pokusati plasirati u zemljama tzv. "Nove Evrope" - Sloveniji, Madjarskoj, Poljskoj, Ceskoj i Slovackoj.

Kako sada stvari stoje, nista, medjutim, nece biti od "velikog posla" s "vojnim turizmom" - koji su trebali osigurati vojnici iz sastava IFOR-a, smjesteni u kampovima u Primostenu i "Solarisu" kod Sibenika, gdje se preuredjuje i hotel "Niko".

"Koliko ce od toga biti rezultata, to je sada drugo pitanje. Mi u turistickoj zajednici nismo bas previse optimisticni, ali ostaje da prodje ljeto i da vidimo sto ce biti. Nesto vjerojatno hoce, ali ne vjerujem ni izdaleka koliko bi mi prizeljkivali", procjenjuje direktorica turisticke zajednice Ksenija Grubisic.

Treba dodati da sibenska poduzeca Fondu mirovinsko - invalidskog osiguranja duguju oko 30 milijuna kuna za mirovinsko osiguranje svojih radnika, medju najvecim duznicima su upravo oni koji najslabije stoje - "Sibenka" (17 milijuna kuna) i "Vodicanka" (oko 4 milijuna kuna). Odgovor na pitanje - moze li oko 22.000 umirovljenika u Sibenskoj zupaniji "mirno spavati", kada je blagajna Fonda prazna, nije tesko pogoditi.

Mozda "sibenski mozaik" treba zaokruziti gotovo nestvarnom slikom "ruskog ruleta", kojeg su poceli "igrati" pojedini "hrabri" Sibencani. Naime, shvativsi da je policija mislila ozbiljno kada je povela akciju otkupa automatskog oruzja, mina i drugih bojnih sredstava, ove su "kamikaze" krenule skupljati mine po minskim poljima, stavljajuci zivot na kocku - radi zarade!

DARKO BARAC