NOVI NASRTAJ NA BEOGRADSKU DZAMIJU

Gradnja dzamija u Srbiji i Crnoj Gori

AIM, Beograd, 16.4.1996.

Pripadnici islamske vjere u Ulcinju su poslednjih godina, vjerovatno i pod ratnom psihozom, u mnogo vecem broju dolazili u dzamije nego ranije. "Poznato je da vjernici, uopste, traze utociste u bogomoljama u teskim vremenima," kaze za AIM predsjednik Odbora Islamske zajednice u Ulcinju Resid efendija Becic, povodom nedavnog svecanog otvarenja novosagradjene dzamije "Pazarit" u ovom gradu. Zapravo, dzamija je gradjena na temeljima stare i predstavlja pravo malo remek djelo orijentalne arhitekture. Nas sagovornik kaze da je prije tri godine u istom gradu zavrsena i data na upotrebu vjernicima jos jedna dzamija, sagradjena na temeljima stare, koja je svojevremeno srusena u zemljotresu. Oba ova dogadjaja, tvrdi Becic, veoma su pozitivno djelovala na vjernike u psiholoskom smislu, a to se vidi i po vecem broju mladih ljudi koji dolaze na vjersku pouku.

Muslimani u Srbiji i Crnoj Gori bili su isuvise preokupirani informacijama o rusenju dzamija u BiH i van ratnih dejstava, kao sto je slucaj sa svim dzamijama u Banjaluci. Podatak da su porusene sve dzamije na teritorijama pod vlascu bosanskih Srba, djelovao je vise nego sokantno na ovdasnje vjernike i to je, razumljivo, izazvalo strah da se rusenje muslimanskih bogomolja ne "prenese" iz Bosne u Srbiju i Crnu Goru, posebno njihova rubna podrucja.

Strahovanja su se pojacala, narocito poslije dva bombaska napada na Bajrakli dzamiju u Beogradu (30.marta i u noci izmedju

1. i 16. aprila). U ovom potonjem pricinjena je mnogo veca materijalna steta, nego u prethodnom. Napravljena je veca rupa u temelju minareta, popucala su sva stakla na prozorima, kao i na susjednoj zgradi. Muftija beogradski hadzi Hamdija Jusufspahic tim povodom kaze : "Vjerujem da je ovo zlodjelo ucinio neko ko je rusio dzamije i ostale bogomolje u nasoj dragoj Bosni, pa kad je uvideo da to vise ne moze ciniti tamo presao je u Srbiju." On tvrdi da ti npadi nece pokolebati pripadnike islamske vjere u Beogradu da ostanu u ovom gradu.

Inace, tokom ratnih godina bilo je vise nasrtaja na muslimanske bogomolje: paljevina dzamije u selu Planjsko, opstina Pljevlja, miniranje dzamije u Niksicu, rusenje muslimanske bogomolje u Tufemilima, kod Bara, bacanje eksplozivnih naprava na dzamiju u Podgorici i Beogradu. Izuzimajuci najnovije bacanje bombe kasikare na Bajrakli dzamiju u Beogradu, skoro svi nasrtaji na ove bogomolje dogodili su se l992. i l993.godine.

To je uticalo da se smanji broj vjernika u dzamijama za vrijeme glavne sedmicne molitve petkom (dzuma), a vjernici su se tesko odlucivali da idu i na posebne ramazanske molitve (teravije). Bilo je to vrijeme najzescih ratnih dejstava u BiH.

Takvi nasrtaji su naglo splasnuli i dobio se utisak da je i kod vjernika polako nestajao strah. Ohrabrilo ih je i to sto su neki pocinioci ovih nedjela otkriveni i kaznjeni, kao sto je to bio slucaj u Niksicu i Tufemilima.

Koliko god se rat u BiH odrazavao na medjunacionalne i medjuvjerske odnose u Srbiji i Crnoj Gori, mnogi podaci govore da vjerski zivot nije zamro. Uocljivo je da se u takvoj atmosferi nije pojacala saradnja izmedju novostvorenih islamskih zajednica (iskljucivo u organizacionom smislu) u sadasnjoj Jugoslaviji. Tipican primjer je odnos Islamske zajednice Kosova i beogradskog Muftijstva. Pri tome treba imati u vidu da se beogradsko Muftijstvo odvojilo od Islamske zajednice bivse SFRJ i prije izbijanja rata.

Bilo je govora da se svih pet islamskih zajednica u Srbiji i Crnoj Gori objedini, te da se izabere vrhovni poglavar pripadnika islamske vjere, ali za to ocigledno jos uvijek ne postoje uslovi, odnosno saglasnost vjernika iz svih krajeva. Zapravo, ceka se konacni rasplet bosanskog cvora, a nije nemoguce da se Islamska zajednica bivse Jugoslavije ponovo objedini. Sve to zavisi od ukupnih odnosa novostvorenih drzava. Sigurno je da ce se i u tom slucaju postaviti pitanje vrhovnog poglavara. Koliko god se o beogradskom muftiji hadzi Hamdiji Jusufspahicu govori u pojedinim vjerskim, ali i politickim krugovima, kao mogucem poglavaru pripadnika islamske vjere u SRJ, toliko takva ideja nailazi na otpor medju Muslimanima na Kosovu, pa i u najvecem dijelu Sandzaka. Smatra se, naime, da je on isuvise blizak zvanicnim vlastima i ljudima iz Jugoslovenske udruzene ljevice.

Poslije potpisivanja mirovnog sporazuma pripadnici islamske vjere su odahnuli. O tome svjedoci ne samo vece prisustvo na molitvama petkom, nego i izgradnja dzamija u nekim krajevima. Prema rijecima sekretara Islamske zajednice Crne Gore Bajre efendije Agovica u okrugu Rozaja u izgradnji je, ili je zavrseno, ukupno jedanaest dzamija. Isto tako, u mjestu Velja Gorana kod Bara postavljeni su temelji nove dzamije. U Sandzaku se gradi nekoliko dzamija, ali je za malo njih dobijena gradjevinska dozvola, pa u ovoj Islamskoj zajednici nerado govore o tome. Naravno, niko na taj nacin ne idealizira opste stanje, ali niko od ljudi iz islamskih zajednica u Srbiji i Crnoj Gori ne krije da su "najgora vremena prosla i da se ljudi polako vracaju sebi i svom poslu".

Inace, u sadasnjoj Jugoslaviji, prema zvanicnim podacima, postoji 571 dzemat (vjerska opstina) i 448 dzamija, od kojih mnoge predstavljaju i spomenike kulture izuzetne vrijednosti. Prema popisu iz l99l.godine, pripadnici islamske vjere cine 2,9 odsto, ali pri tome treba imati u vidu da Albanci na Kosovu nisu ucestvovali u tom popisu.

(AIM) Ejub Stitkovac