IMENOVANJE PO LJILJI
AIM, ZAGREB, 17.4.1996. Sve je pocelo kada se Ljilja Vokic jedno jutro probudila i odlucila smijeniti ravnatelje nekoliko osnovnih skola u primorsko goranskom kraju, koji nisu simpaticni ministarstvu prosvjete, a nisu ni clanovi vladajuce partije. Dakako, razlog nije tako jasno formuliran. Doduse, nije uopce formuliran, vec je skriven iza natjecaja za mjesto ravnatelja u 52 osnovne skole primorsko goranskog podrucja, objavljen polovinom veljace. Molbe su se krckale do kraja ozujka, kada su ugledale svjetlo zbornica i namah izazvale groznju nastavnika, posebno u skolama u kojima se dogodila promjena. A takvih je, za sada, najmanje jedanaest.
No, prosvjetari cetiri skole - iz Ravne Gore, Rijeke, Drazica i Delnica - napisali su pismo Ljilji Vokic i lijepo joj objasnili da oni na smjenu nece pristati te da novi ravnatelji nemaju iskustva, ne znaju svoj posao, neki od njih nisu ni dana proveli u prosvjeti, a neki su pak rogobatni i ne razgovaraju sa cijelim kolektivom. Dakako, motivi njihova uzleta nisu strucni i pedagoski, vec tzv. domoljubni, a kriterij uspjeha nije poznavanje tehnologije rada pojedine skole, vec pristupnica HDZ-u. Takodjer, Ministarstvo prosvjete nije uzelo u obzir misljenje skolskih odbora u pogledu imenovanja ravnatelja, niti prijedloge Ureda za prosvjetu. Neke skole prilozile su natjecaju i misljenje nacelnika opcina, ali ni to nije pomoglo. Iako tvrdi da sve to radi zbog ljubavi prema djeci, gdja. ministrica je odlucila u(ne)rediti skolstvo po pravilima vlastite djedovine, a jedno od tih pravila je nedostatak talenta za dijalog i razlicitost.
Reklo bi se, klasican slucaj. No, ipak nije. Roditelji, nastavnici i mjestani Ravne Gore, Stare Susice i Starog Laza digli su se u obranu prava da njihovu osnovnu skolu vodi ravnatelj kojeg oni zele, iako im je lokalni hadeze rastrubio da su oni zapravo zrtve zavjere sila mraka i slicno, a ne ozlojedjeni roditelji. No, zbilo se sto se zbilo. Prvo djeca nisu dosla u skolu, na nagovor roditelja, dakako, koji su se, zajedno sa ostalim mjestanima, a to je ono drugo, u jutarnjim satima 1. travnja okupili ispred skole zahtijevajuci povratak na staro, odnosno da ravnateljica ostane Stefica Miletic-Skrobe, koja to radi vec 11 godina, uz to je omiljena i dobrih odgojnih sposobnosti. Kako kazu u skoli, "ravnateljica po HDZ-u" nema polozen strucni ispit niti dana radnog staza u prosvjeti.
Takodjer, mjestani su organizirali peticiju u kojoj pise da ravnatelj nema povjerenje gradjana, a koju je potpisalo oko 80 posto stanovnika, medju kojima je ne malo ratnih veterana. Dobili su podrsku opcinske vlasti, SDP-a i saborskog zastupnika Slavka Linica, koji je, uzgred, pojasnio ravnogorcima da je sve to politicko maslo HDZ-a. Predlozio je Saboru izmjenu cl. 88 Zakona o osnovnom skolstvu po kojem ravnatelje imenuje ministar prosvjete. Naime, Linic zahtijeva da se ta slatka briga prepusti lokalnoj samoupravi, a da ministar prosvjete daje samo suglasnost. Hoce li to biti uskoro ili ne, kako kaze Linic, ovisi koliko ce se brzo "reagirati na cinjenicu da se odluke o imenovanju ravnatelja donose mimo misljenja skolskih odbora i zupanijskih ureda za prosvjetu (...)".
Cinjenicu da je javna stvar moguca tek kad je posla i zdravlja, HDZ je iskoristio kao dudu varalicu i poceo zastrasivati policijom, posebno roditelje i nastavnike, zatim prijetnjom otkazima i slicnim marifetlucima. Ravnateljica bez pedigrea odigrala je ulogu zbira. Prijavljivala je policiji nastavnike, cija djeca takodjer nisu isla u skolu, s fusnotom da ih se kazni. Tih je dana policija zasluzila svaku kunu.
No, namjera i zelja da ostanu pri svome dobila je sretan epilog. Naime, desetak dana po maloj ravnogorskoj revoluciji Ljilja Vokic je, gle cuda, ukinula prvo rijesenje i vratila stvar u normalu i starog ravnatelja. To je jedini takav slucaj, iako su i ostale skole dobile gaulajtera s clanstvom u vladajucoj partiji, a ne ravnatelja. Ishod za vecinu skola nije neizvjestan, jer jos nije ni u zametku.
Zbila se jos jedna anegdota. Naime, nastavnici skole iz Drazica napisali su pismo NOVOM LISTU pod naslovom "Vratite nam nase ravnatelje" i u njemu veoma jasno iskazali svoje ogorcenje. Elem, novoizabranoj ravnateljici Mirjani Simunovic-Ban to se nije dopalo, pa je pozeljela promijeniti misljenje Skolskog odbora. Tako je nazivala telefonom predsjednicu Vesnu Sudan i usput joj prijetila, a kada to nije uspjelo napisala je pismo u kojoj joj savjetuje promjenu misljenja, inace ce biti cile-mile. Ko za inat, prosvjetari OS "Jelenje-Drazice" odlucili su sazvati sjednicu, sakupiti roditelje i sve nastavnike te na nju pozvati svog politickog mentora Slavka Linica, kako bi se iskobeljali iz ove pozicije i dobili ono sto su dobili ravnogorci.
Nakon ovoga moze se ocekivati da ce jos neke skole krenuti putem organiziranog otpora, posebno ako je poznato da slicni problemi veoma skoro ocekuju i srednje skole. Zapitajmo se zato na kraju: Je li moguce da odnekud, izviruju mracne sile komunistickog rezima, podobnosti i sutnje.
ALEN ANIC