RUSI UMJESTO NATO-a U LUCI BAR

Da li ce Rusi izvesti veci kontigent oruzja Srbiji

Ruski ministar odbrane nedavno je u Beogradu potpisao protokol o vojnoj saradnji i mnogi su zakljucili da je rijec o epizodi u seriji pokusaja Ruske federacije da u nekom obliku restaurira Varsavski pakt.Vjeruje se da je upravo po ruskim preporukama Ministarstvo odbrane SRJ sklopilo dodatne sporazume o vojnoj saradnji sa Rumunijom i Bugarskom, kao i Ukrajinom i Bjelorusijom. Nakon sto je u Moskvi kadrovskom promjenom na diplomatskom vrhu osnazeno protivljenje namjerama NATO-a da uspostavi sistem evropske bezbjednosti i na istoku kontinenta, ujedno je ojacana i "konfuzija" u Beogradu oko dilema vezanih za eventualni angazman Srbije u programu "Partnerstvo za mir".

Ta se "konfuzija" Beograda, medjutim, vec tumaci kao neka odredjena politika. Na pravcu razmisljanja da Srbija svoje diplomatske pozicije u postdejtonovskom periodu zeli ojacati potenciranjem ruskoga prisustva u regionu nalazi se i nikada javno demantovani plan da crnogorska obala (Bokokotorski zaliv) u nekom obliku treba da postane baza ruskim pomorskim snagama. Zasad se samo finansijskim razlozima objasnjava to sto grupa plovila zajedno sa nosacem aviona "Kuznjecov" nije uplovila u vode Jadranskog mora, a trebalo je, s obzirom na planove podrske mirovnom procesu, odnosno ruskoj vazduhoplovno-desantnoj brigadi, baziranoj u sektoru "A" IFOR-a, na sjeveroistoku Bosne.

Prema toj zamisli,"Kuznjecov" je trebalo da upotpuni sliku koalicionog nastupa Rusije i Nato-a u izgradnji povjerenja nakon usvajanja mirovnih sporazuma.Ovo moderno plovilo (deplasmana 67.000 tona, sa 24 aviona "suhoj-28B2/25", odnosno 12 aparata "mig-29", te 15 helikoptera K-27 "helix") trebalo je da se locira u zoni juznoga Jadrana s logistickom bazom u Bokokotorskome zalivu.Odgovori na pitanje zasto do ovoga nije doslo, sa stanovista finansija, djeluju uvjerljivo:pokretanje grupe nosaca aviona "Kuznjecov" iz crnomorskoga basena na daleki put izuzetno je skupa operacija.Raketna krstarica "Kirov", koja se nalazi u grupi nosaca aviona, kada je u punom pogonu, trosi kolicinu struje dovoljnu za osvjetljenje grada od 500.000 stanovnika!

Planovi Ruske Federacije o povratku, u manjoj ili vecoj mjeri, uticaja sa ove strane Karpata izgleda da time nijesu obeshrabreni.Stavise, upravo se Srbija vidi kao punkt za regionalno sirenje destrukcije u odnosu na zapadne ciljeve koje simbolise "Partnerstvo za mir".Rusko-srpske vojne veze se vide kao "organske", zbog tehnicko-tehnoloske zavisnosti jugoslovenske vojske od ruske vojne industrije, ali i skoro identicnih pogleda na proces uspostavljanja novoga odnosa snaga u Evropi, kao i hronicne nostalgije za erom hladnoga rata. Stoga nesluzbene najave da bi Srbija uskoro mogla dobiti izvjesne kolicine ruskoga naoruzanja treba tumaciti bas u tom kontekstu.

Dakle, izgleda da je na pomolu najznacajniji uvoz ruskih efektiva jos od 1988. godine, kada je tadasnji komandant jugoslovenskoga ratnoga vazduhoplovstva, general Anton Tus, sklopio posao kupovine eskadrile "mig-29", odnosno od vremena nikada javno priznatih transakcija ministra vojnog, generala Veljka Kadijevica, sa zavjerenickom grupom generala Dmitrija Jazova, koje su podrazumjevale i rusku vojnu pomoc (misteriozni vojni tovari koji su pristizali u Luku Bar, i sl.).Protokolom u Beogradu, oruzane snage Ruske federacije su se obavezale da - na racun dugovanja za srpsko zito Srbiji isporuce eskadrilu heikoptera "MI-24", eskadrilu aviona "mig-29" i nepoznati broj balistickih ratnih projektila.Mozda uvoz samo borbenih letjelica ne bi pobudio znacajnije interesovanje; ipak, kada su u pitanju balisticki projektili, stvar klizi ka razmisljanju o novom ohrabrivanju opasnih ambicija Beograda.

Balisticke rakete su, prema americkoj vojnoj terminologiji, namijenjene za operativno-takticke i takticke zadatke. U slucaju ruskog izvora oruzja u Srbiju, jamaacno se moze govoriti o raketama tipa C-300 (varijanta americkog patriota), ali i o realizaciji dvne zelje beogradskog vojnog vrha da uveze i balisticke rakete zemlja-zemlja kojima je, uz odgovarajuce modifikacije, moguce uvecati domet i par stotina kilometara. Njihove se bojeve glave, takodje, osim kasetnim eksplozivom mogu puniti i bojnim otrovima.

Srbija ima tehnoloske kapacitete kojima je u stanju poboljsati osnovne ruske modele raketa (prije svega u pogonima valjevskog "Krusika"), a vjeruje se da bi rad na ovim projektima bio ojacan dovodjenjem ruskih vojnih strucnjaka u vec postojece timove Vazduoplovno-tehnickog instituta u Zarkovu. Ostaje, dakle, jos pitanje transposrta ruskog vojnog kontigenta za Srbiju, ali izgleda i ono je rijeseno protekle sedmice. Barem dio transportaa odvijace se preko Luke Bar: ptpisnik sporazuma sa generalom Gracovom bio je ministar odbrane SRJ pavle Bulatovic. Ugovorom se predvidja da se dio kapaciteta Luke Bar "privremeno koristi za potrebe jugoslovenske ratne mornarice". Istovar slicnog tereta vec je vidjen u Baru - 1991. godine kada su brodovi sa ruskim vojnim tovarom, pod velom vjestacki izazvane magle, uplovaljavali u barsku Luku, a potom vozom za Srbiji, gdje su sklapani i "pustani u pogon".

Vladimir Jovanovic (AIM Podgorica)