ODISEJA DVIJE TISUCE I PRVE

INTERVIEW - DAMIR ZORIC, zamjenik predstojnika Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske

AIM, ZAGREB, 13.4.1996. AIM: Koliko se ljudi iz bivse "Krajine" vratilo svojim kucama, zakljucno s prvim travnjem?

ZORIC: Ne znam koliko se vratilo, ali mi smo rijesili blizu cetiri tisuce zahtjeva, od petnaestak tisuca koliko ih sada imamo, odnosno koji su kompletirani. To su ljudi koji se zaista zele vratiti, posto poto, bez ikakvih uvjeta. Do sada smo zaprimili oko 26 tisuca molbi za povratak, od cega dio postavlja uvjete za povratak koji su sasvim normalni i prihvatljivi (osobna prava, sigurnost imovine i sl.), a ne mali dio zeli nesto sto je nemoguce. No, siguran sam da se vratilo vise od cetiri tisuce ljudi. Postoje razni kanali, a i Sava nije uvijek duboka.

AIM: Kad smo kod toga, nedavno je Veselin Pejnovic iz Srpske narodne stranke iznio statistiku o postotku onih koji se zele vratiti pod svaku cijenu, zatim o ljudima kojima to ne pada na pamet, do onih koji bi se vratili, ali uz par uvjeta. Postoji li slicnost s vasim podacima?

ZORIC: Podaci su priblizno slicni nasima. To je, ako se ne varam, tiskovna konferencija Veselina Pejnovica od 8. veljace. On kaze da postoji 26 tisuca zahtjeva za povratak u Hrvatsku. Zatim dodaje da se 52 posto osoba koje su ispunili formulare zeli bezuvjetno vratiti. To je skoro 14 tisuca ljudi, i to je recimo tocno, iako je postotak nesto manji. U medjuvremenu su, ipak, brojke malo narasle, ali nije toliko bitno. Dalje, oko 30 posto vratilo bi se pod odredjenim uvjetima, a to su, kako sam vec rekao, osobna, pravna, imovinska sigurnost i sl. Ostali bi se vratili ako bi se smijenila "ustaska" vlast, zatim ako bi "Krajina" zazivjela sa svojom vojskom i policijom, ako bi bila vlast vecinskog stanovnistva i tako dalje. Drugi se, primjerice, boje jer su bili u vojsci, iako tek kao automehanicari i kuhari; treci se zele vratiti bez uvjeta i na optuzbe, ako je potrebno, odgovarati pred sudom. Svega dakle ima. Dobili smo dosta takvih zahtjeva preko Helsinskog odbora Srbije.

AIM: Ako se dobro sjecam, i B. B. Ghali je u svom izvjestaju o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj naveo broj od 14 tisuca koji se zele vratiti svojim kucama. Je li mu vas Ured dao podatke?

ZORIC: Ako se jos bolje sjecate, dodao je da jugoslavenske vlasti napominju da se oko 80 posto od 200 tisuca hrvatskih Srba nece vratiti. Ne znam iz kojeg je izvora on dobio brojku od 14 tisuca, ali je cinjenica da se i Ghali i Pejnovic i ovaj Ured slazu da je za sada to ta brojka.

AIM: Pogledao sam vase podatke, brojka je nesto veca. Je li tako?

ZORIC: Da, proslo je dva mjeseca, sada je broj malo veci, oko 15 -16 tisuca.

AIM: Sto je sa onima koji su bili u vojsci? Sto njih ceka? ZORIC: Oni sami najbolje znaju. Ako nisu cinili ruzne stvari mogu se lako vratiti, samo treba pricekati, jer mi mozemo rijesiti najvise 50 zahtjeva dnevno. To je godisnje oko 16 ili 17 tisuca predmeta. Stoga ce proces povratka trajati mnogo duze nego sto se ocekuje. Mnogi od onih koji sada ne zele doci kuci, pozeljet ce to za par godina. Mozda i prije.

AIM: Kruzi prica da pozitivno rjesavate zahtjeve samo starih ljudi. Koliko je to tocno?

ZORIC: Nije bas tako. Evo pogledajte statistiku. Primjerice, do deset godina starosti bilo je oko pet posto; izmedju 10 i 20 nesto vise; od 20 do 30 bilo je sest ili sedam posto. Od trideset do pedeset godina vratilo se skoro 25 posto. Dakle, otprilike fifti-fifti.

AIM: Ipak je cinjenica da je starih ljudi najvise? ZORIC: Istina, ali to je zato sto je njihovih zahtjeva najvise.

AIM: Tko sve moze posredovati u povratku onih koji se zele vratiti u Hrvatsku, odnosno da li samo clan uze i sire obitelji moze biti utociste i garancija povratka?

ZORIC: Za spajanje obitelji moze posredovati i netko drugi. Primjerice, neka agencija ili veleposlanstvo. To je humanitarna formula po kojoj mi radimo, jer nas mandat nije gospodarski. Ured naime radi u odredjenim okvirima. Recimo, nama se obracaju i ljudi koji su otisli iz Hrvatske jos 1991. godine. Ali oni nisu dio nasega mandata. Mi nismo turisticka agencija. Prema tome, oni se moraju snalaziti na druge nacine.

AIM: Izjavili ste da bi bilo vise rijesenih zahtjeva da su bili kompletirani? Sto to znaci?

ZORIC: Netko donese podatke, a na podacima pise, recimo, Petar Petrovic, Knin. Sto to znaci? Pogledamo popis stanovnistva i nadjemo trideset takvih. I ko je onda taj? Nema adrese, nema nista, po cemu da znam koji se od trideset Petrovica zeli vratiti. Medjutim, u nekim slucajevima sami upotpunjujemo podatake, preko informacija koje imamo. Na koncu, ako osoba ima prebivaliste u Hrvatskoj, neovisno o tome je li drzavljanin ili nije, ulazi u nas program. I ako znamo sve podatke, on ce se sigurno, dakako ukoliko zeli, moci vratiti svojoj kuci.

AIM: Na koji nacin?

ZORIC: Jednostavno. Ako znamo prebivaliste, rijesimo zahtjev i to konstatiramo u pismu pogranicnoj policiji i trazimo da se ta osoba propusti. U isto vrijeme posaljemo dopis ljudima koji su uime te osobe poslali zahtjev za njezin povratak, kako bi tu osobu obavijestili kojeg dana mora doci na granicni prijelaz. Kada ta osoba dodje, kaze kako se zove, policija provjeri podatke koje su dobili od nas par dana ranije i osoba moze ici kuci. Kada dodje kuci dobija domovnicu, legitimaciju i putovnicu. Ako je penzioner, sredjuje penziju i tako dalje.

AIM: I to je sve? ZORIC: To je sve. AIM: Sto ste htjeli reci izjavom da ce se izbjegli ljudi postepeno vratiti, ali da se "ne mogu zaboraviti cetiri godine rata"? Ja sam to razumio kao repliku na medjunarodno pravo. Drugim rijecima, ono postoji, ali imamo mi i svoje pravo. Jesam li pogodio?

ZORIC: Niste. AIM: Hocete li pojasniti? ZORIC: Pravo je pravo, ono je takvo kakvo je, ali tu su i osjecaji ljudi. Ne moze se olako preci preko cinjenice koja se zvala rat. Postoje ljudi koji dolaze ovdje i s pravom i s puno osjecaja tuguju i placu za svojim roditeljima, koji su izbjegli poslije vojne akcije u kolovozu, a istovremeno postoje oni koji se vracaju u Knin ili neka sela pored Knina, a koji su prezivjeli klanje vlastite djece. Takve ljude sam upoznao u istome danu, a njih nije malo. Njihov susret moze prouzrociti velike probleme. Prema tome, stvar treba upravljati kao proces koji ne bi remetio smirivanje situacije. Ako bi taj proces poprimio naznake koje bi mogle izazovno djelovati, bojim se da bi se smirivanje situacije moglo narusiti. I to je ono sto sam htio reci.

AIM: Koji je po vama razlog sto je vasem Uredu pristiglo tek petnaestak posto zahtjeva, od broja onih koji su otisli?

ZORIC: Hm, cekajte malo, da uzmem nesto. Evo, pogledajte ove novine, koje se vecim dijelom financiraju iz drzavnog proracuna. To je srpski list koji izlazi u Hrvatkoj, zove se "Nas glas". Kad bih bio Srbin i citao ove novine, nikad se ne bih vratio u Hrvatsku, jer su cijele novine ispunjene naslovima o ubijanju u "Krajini", cega je naravno bilo, ali ne u tolikom broju i ne organizirano, vec kao hir neodgovornih pojedinaca, zatim o tome kako Srbe u Hrvatskoj ceka kama, kako je ovo ustaska drzava ("NDH konacno u Hrvatskoj") i slicne stvari. Objavili su, primjerice, razgovor s covjekom koji je dobio sve potrebne papire za boravak u Hrvatskoj, ali koji je ubrzo otisao natrag u Srbiju. Zadnja recenica je "(...) sve je pusto, nema se tamo s kim zivjeti". Svim zemljacima koje susretne u Beogradu ili gdje vec, ispricat ce ovu pricu. I to vise nije atmosfera za nikakvo vracanje. Pa tko onda sprecava povratak tih ljudi? Je li tim ljudima koji uredjuju te novine uopce stalo da se ti ljudi vrate? Kada netko procita razgovor s tim covjekom, vise mu nece pasti na pamet da se vrati. Zasto to rade, pojma nemam, ali rade.

AIM: Koliko je zapravo ljudi otislo iz Hrvatske? Helsinski odbor Srbije kaze oko 190 tisuca, UNHCR najvise 150 tisuca, a vas Ured barata brojkom od 130 tisuca izbjeglih ljudi, medju kojima su cetvrtina vojnici. Koji je od navedenih podataka najmanje netocan?

ZORIC: Nijedan do kraja nije precizan, ali pravu brojku nije problem utvrditi. Uzmite samo popis stanovnistva iz 1991. godine po naseljima i utvrdite koliko je ljudi tamo zivjelo.

AIM: Koliko? ZORIC: Najvise do 130 ili 140 tisuca srpskog stanovnistva. Mi smo dva puta radili popis. Ni jedna druga drzava ih nije radila. Razumijem da se brojke uvecavaju, da se prikaze grandioznost zrtve. Medjutim, nama je stalo da izbjeglica ima sto manje, da jednom dodjemo do nule.

AIM: Je li povratak Srba u Hrvatsku uvjetovan povratkom Hrvata u istocnu Slavoniju i ostale prostore?

ZORIC: Da je tako, nijedan Srbin se ne bi vratio. AIM: Koji su, pak, uvjeti za povratak srpskog stanovnistva u Hrvatsku?

AIM: Koji su, pak, uvjeti za povratak srpskog stanovnistva u Hrvatsku?

ZORIC: Vi i dalje po starom. Rekao sam, nema uvjeta za povratak, shvacate, nema.

AIM: Niste li u pretproslom odgovoru govorili o nekakvom "zadovoljenju uvjeta"?

ZORIC: To nisu politicki uvjeti, vec formalni. Primjerice, da li je netko rodjen na prostoru Hrvatske, odnosno ima li prebivaliste i slicno.

AIM: A moguci ratni zlocinci, sto je s njima? ZORIC: To mora sud utvrditi. AIM: Kako ce utvrditi? ZORIC: Jednostavno, kada ih uhvate. Rekao sam, svatko moze dobiti dozvolu za povratak, svatko se moze vratiti, pa i ratni zlocinci. Druga je stvar moze li im sud dokazati zlocin.

AIM: Sto je sa istocnom Slavonijom, Baranjom i zapadnim Srijemom? Cuo sam da dio srpskog stanovnistva jos uvijek ne zna da daytonski papir pretpostavlja povratak tih prostora u hrvatski pravni i svaki drugi okvir?

ZORIC: Ljudi dijelom jesu neinformirani, ali nije vodstvo. Oni sasvim dobro znaju sto se zbiva. A i ljudima se ne moze puno toga sakriti, imaju tanjurace, gledaju, zrak se ne moze blokirati.

AIM: Dio ljudi se zadnjih mjeseci pocelo iseljavati iz Vukovara i ostalih mjesta. Znate li nesto o tome?

ZORIC: Trazio sam prije dva mjeseca od UNHCR-a precizne podatke o svim ljudima tamo, jer bismo htjeli te ljude ukljuciti u nasu statistiku, kao nase gradjane. Ne samo zbog popisa stanovnistva, vec da utvrdimo tko bi od njih mogao biti izbjeglica, primjerice iz Bosne i Hercegovine ili prognanik iz nekih podrucja Hrvatske, da tocno znamo tko su ti ljudi, da ne nagadjamo.

AIM: I? ZORIC: Dobili smo statistiku, koju kompiliramo iz zajednickih izvora. Popis jos nije izvrsen. Naime, to je mandat Prelazne uprave, naravno, ako oni to odluce napraviti. Problem je sto su malo preuvelicali broj stanovnika iz popisa 1991. godine, jer su racunali i one koji su rodjeni tamo, ali koji nemaju prebivaliste u tim mjestima, vec godinama zive u Beogradu, Novom Sadu i sl.

AIM: Sto je sa ljudima koji su iz zapadne Slavonije, Banije, Like, a sada zive u istocnoj Slavoniji i zele se vratiti svojim kucama. Govori se da postoji ideja, odnosno projekt da se oni vrate. Je li tocno?

ZORIC: To je OK. Ali moramo znati koji su to ljudi, gdje bi se vratili, moramo stvoriti uvjete da se vrate. Za sada imamo 46 zahtjeva i rijesit cemo ih. Nekoliko smo vec rijesili. Ti ce se ljudi sigurno vratiti.

AIM: Kao da je sve to ipak malo sporo? Ne cini vam se? ZORIC: Ja znam da nekom to izgleda sporo, ali nekom to izgleda brzo, jer mi pored toga imamo sto i jedan drugi posao, koji takodjer moramo raditi. Imamo Kuplensko, imamo povratak u BiH, imamo zbrinjavanje velikog broja ljudi. A takodjer, imamo odredjeni fizicki radni kapacitet. Prema tome, kao sto sam rekao, mozemo prosjecno rijesiti samo 50 predmeta dnevno. Cinilo se to nekome sporo ili ne.

ALEN ANIC