ZAPIS IZ BOSNJACKIH SELA DODJELJENIH REPUBLICI SRPSKOJ

RAZUMNI GRADjANI I NERAZUMNA POLITIKA

AIM, TUZLA, 12. 04. 1996. "Sa nasih imanja i iz nasih kuca niko nas ne smije i ne moze istjerati. Taj Dayton je valjda potpisan da spasi civile, a ne da ih progone i dalje. IFOR je valjda dosao da omoguci povratak prognanih, a nas bi sada neki zrtvovali i progonili kad je rat prestao. Zamjeramo vlastima Federacije sto nas je prakticno pokusala zrtvovati i dati Republici Srpskoj. Neka svi znaju - odavde ne idemo ni po kakvu cijenu, makar se ponovo morali boriti. Srpske vlasti neka dodju, ali sa IFOR-om i neka nas ne diraju" porucuje oko cetiri hiljade Bosnjaka iz zvornickih sela Nezuk, Zaseok, Selimovici, Kovacevici i Andjelici, koja su po Daytonskom sporazumu pripala Republici Srpskoj.

Pomenuta sela su sjeverozapadno od Zvornika. Zauzimaju prostor od oko sedam kvadratna kilometra. U njima zivi oko 4.000 zitelja. Po etnickom sastavu 100 posto su bosnjacka. Tokom rata u BiH, neprestano su bila u posjedu Bosnjaka, prakticno uz liniju sukoba. Po privredno-ekonomskim i komunikacijskim parametrima "srasli" su sa prostorima Federacije. Iz Kovacevica, Selimovica i Andjelica, mora se proci kolovozom do prostora Republike Srpske.

Do roka povlacenja Daytonskih granica vlasti Federacije i Republike Srpske vodile su pregovore oko zamjene prostora, kako bi pomenuta sela ostala u Federaciji, ali je druga strana trazila vise nego sto su prvi nudili. Desetak dana prije 20. marta iz Republike Srpske je pojacana propaganda prema ziteljima pomenutih sela. Putem Radio Zvornika su porucivali da ce uci sa jakim policijskim snagama i u pomenuta sela naseliti Srbe. Nadalje su najvljivali obracun sa "zlocincima", a to su prkosni zitelji ovih sela shvatili kao najavu obracuna sa svim koji su pruzili otpor Karadzicevoj vojsci. Propaganda nije zaplasila mjestane.

• Hiljade granata dnevno padalo je na nase selo, a mi smo u njemu ostali. Svi su dizali ruke od nas, a mi smo se branili. Rat nas nije pokrenuo i kako da nas istjera mir. Zar to nije apsurdno? Zar nije apsurdno da Daytonski sporazum predvidja povratak prognanih, a nas hoce sada da prognaju. Zasto da idemo pa da se opet vracamo. Ili, mozda vlasti misle da cemo uzeti kartu za "jedan pravac" - odlazak. Ne i opet ne, mi ostajemo na nasim privatnim imanjima i u svojim porusenim kucama, koje cemo opraviti, kaze ing. Dzevad Kahrimanovic, predsjednik Mjesne zajednice u selu Kovacevici.

Termin transfera sela po Daytonu i povlacenja granica medju entitetima je prosao. Bosnjaci su u pomenutim selima ostali. Policija Republike Srpske nije jos dosla.

• Da sam mislio ici odavde, otisao bih kad je po selu padala "kisa granata". Nikad mi to na pamet nije palo. Ovdje zivim sa suprugom Fatimom, sinovima Smajom, Rasimom i Ramom, koji je teze ranjen. U ratu mi je poginuo sin Mujo i brat, a svi smo pretrpili pakao. I sad da idem. E, necu. Necu, pa makar glavu izgubio. Moja kuca i imanje nije ni Federacije ni Republike Srpske, vec moja privatna imovina. Kakve su to vlasti koje otimaju. Banditske, ne mogu biti drugacije! Kakve su to vlasti koje trguju sa ljudima, kao da su stoka. Kuda ide ova civilizacija i ove politike, pita se Omer Mujic (58) iz Zaseoka.

Njegovo misljenje potvrdjuju susjedi: Hamed Brzovic (53), Mirsad Salihovic (30), Muzafir Halilovic (58), Elvir Husic (19), Mirhat Mujcinovic (24) i drugi. U vrijeme nase posjete u Nezuk se vracao Hrustan Halilovic (42) sa suprugom Kadirom i troje djece. U gradjevinskim kolicima je vozio sitnice za domacinstvo. Iz dana u dan, sve je vise povratnika, bez obzira na najave vlasti Republike Srpske, kako ce uci "u posjed" ovih sela.

• Ako ne mozemo ostati u okviru Federacije, neka srpske vlasti dodju. Mi cemo opet ostati ovdje. Samo nek nas ne diraju i ne terorisu. Ja nemam nista protiv Srba. Obicni ljudi nisu rat ni poceli, niti su ga zeljeli. Obicni gradjani su najvise stradali i sad jos trebaju stradati radi interesa ovih gore. E,nece biti tako. Neka srpske vlasti dovedu svakog Srbina koji je ovdje zivio i bice u redu. Ali, nek ne dovodi nikog da bi mene istjerao, a njemu dao moje vlasnistvo. To bi bila otimacina i banditizam. Ako budemo morali, ponovo cemo se silom braniti, ne treba nam pomoc nicija. Valjda ce nas zastititi i medjunarodne snage, kaze Selim salihovic (68).

Do polovine marta sa mjestanima niko nije razgovarao iz vlasti Federacije. Kao da su ocekivali, kako ce se mjestani sami povuci. Medjutim, ljudi su ostali uporni. Samoinicijativno su zatrazili pomoc medjunarodnih institucija. Tada su sa njima uspostavili intezivnije kontakte iz vrha Federacije i lokalinih vlasti. Dolazio je i dr. Ejup Ganic, potpredsjednik Federacije BiH. Mjestani su bili ogorceni i nisu htjeli da cuju za rijec - odlazak. Tek tada su saznali da su bezuspjesno vodjeni pregovori sa Republikom Srpskom o zamjeni teritorija. Ocito, vlasti jos uvijek misle da se mogu kapriciozno ponasati prema volji i sudbini naroda. Tracak nade dalo im je i ponasanje lokalnih federalnih vlasti u Kalesiji. Nacelnik ove opcine Dzevad Tosunbegovic sa nacelnikom policije Enverom Jukanovicem, jamcio je sigurnost i sva gradjanska prava Srbima u naseljima Zelina, Gojcin - koja su "prepolovljena" Daytonskom granicom. Dosta ih je ostalo u okviru Federacije. U tim naseljima nisu instalirani policijski punktovi. Povjerenje se polako vraca, pa se vracaju i Srbi. Zasad nema nikakvih problema, a sve su cesce posjete medju Srbima i Bosnjacima.

Bosbnjaci u zvornickim selima uporno ostaju pri svojoj odluci da ne napustaju svoja imanja. Ohrabrenje je stiglo i sa prostora Republike Srpske, ali ne od vlasti, vec obicnih ljudi. Naime, prema pouzdanim informacijama lokalne vlasti u gradu Zvorniku - koji je pripao Srbima - pokusale su prisiliti izbjegle Srbe iz okoline Sarajeva i srednje Bosne da se nasele u Nezuk, Zaseok, Kovacevice, Selimovice i Andjelice. Ali, izbjegli Srbi su to odbili. Cak je - prema pouzdanim informacijama koje je objavila i stampa na Zapadu - doslo do nereda u kojima je sedam osoba ozbiljno, a jedna smrtno stradala.

Ocito, obicni ljudi se ponasaju racionalnije i moralnije od vlasti. Oni ne zele preuzeti tudju imovinu, vec izgleda povratak na svoju, ali jos uvijek je vlast glavna prepreka. Dokle?

Odgovor na to pitanje je u direktnoj vezi sa ponasanjem vlasti po entitetima. Zasad je moguc povratak na prostore koji su bili pod kontrolom Armije BiH, dok je onemogucen na prostorima koje je kontrolirao HVO, te u Republici Srpskoj. Gradjani na svim prostorima pokusavaju naci mogucnost za povratak, sto im je omogucio i Daytonski sporazum, ali ne omogucavaju vlasti.

U pomentim zvornickim selima su odlucili da ostanu i na toj odluci zasad istrajavaju. Kivni su na vlasti u oba entiteta, koje po misljenju mjestana ne pokazuju dovoljno volje da se nadje kompromisno rjesenje.

• Mi nemamo nikakvih problema sa lokalnim Srbima. Uvijek smo s njima bili u dobrim odnosima, mada nije bilo ni medjusobnih udaja. No, zivjeli smo tolerantno jedni pored drugih i Srbi nasi susjedi ne zele doci na nase imanje, a vlasti Republike Srpske zele ovdje naseliti svoje izbjeglice, koje takodje ne zele doci. To je korektno od njih, a najbolje je da se svako vrati na svoje imanje, bez obzira na entitetske granice. To zeli vecina ljudi, kako Bosnjaka, tako Srba i Hrvata. Samo vlasti to ne zele, kaze Gafar Suljic (54) iz Kovacevica.

Da su Bosnjaci iz pomenutih sela cvrsto odlucili ostati, najbolji indikator je povratak ljudi na svoje posjede. Prvih dana nakon prekida oruzanih sukoba vratili su se obitelji Mirsada Kahrimanovica, Semsudina i Azrudina Muminovica, Fetaja Kahrimanovica, Hane i Bajazita Suljica, te mnoge druge. Svakog dana sve ih je vise.

Pocetkom aprila u ova sela prikljucena je i elektricna energija, a mjestani se polako vracaju mirnodopskom zivotu i ocekuju da vlasti pokazu vise razuma za volju obicnih gradjana, njihova ljudska prava i slobode, sto su se obavezale potpisujuci Daytonske sporazume. Iz Tuzlansko-podrinjskog kantona nadlezne vlasti su od medjunarodnih institucija zatrazile zastitu za gradjane pet zvornickih sela, koji zele ostati na svojim privatnim posjedima.

Zasad je u ovim selima "pat pozicija". Niti dolazi policija iz Republike Srpske, niti Bosnjaci pokazuju namjeru da se pomjere. U medjuvremenu vode se pregovori medju lokalnim vlastima, koje koordinira Ured Carla Bildta, a neposredno vodi Michael Stainer. Medjutim, po mnogim indikatorima, problem nije u lokalnim vlastima, vec u vrhu Republike Srpske. Predstavnici srpskih opcina su prisustvovali jednom sastanku mjesovite civilne komisije za sjeveroistocnu Bosnu, ali nisu dosli na drugi sastanak, koji je odrzan u Tuzli 12. aprila ove godine, gdje je na dnevnom redu bio i slucaj pomenutih zvornickih sela.

Mjestani ocekuju da ce politicari pokazati makar dio tolerantnosti koja postoji medju obicnim gradjanima svih populacija.

VEHID JAHIC