POSPREMANJE VUKOVARA
Novi vetrovi u istocnoj Slavoniji
Oni nam govore kako moramo ostati, a dozvoljavaju Arkanu i slicnim profiterima da nesmetano sijeku i izvoze drvo iz Slavonije, kako bi Hrvatima ostalo sto manje sume. Kako sad Hrvatima, a mi, kao, ostajemo ovdje? Onda je to, valjda, i nasa suma - cudi se Licanin. Ne sekiraju se previse ni zato sto nam nisu obezbjedili dovoljno goriva i djubriva za sjetvu, jer "ko zna ko ce ubirati ljetinu", a htjeli bi da im vjerujemo da je za nas najbolje da se skrasimo sa ovom podrucju. Ovo je samo daljnje izludjivanje naroda i nista vise - zakljucuje izbjegli Krajisnik.
AIM, Vukovar, 11.4.1996.
Izmedju martovskog koncerta "Zabranjenog pusenja" i dr Neleta Karajlica (usput je promovisana i knjiga "Slozna braca") i najavljene radne akcije "Vukovaru s ljubavlju" (u kojoj se mladost ovog grada poziva da sredinom aprila doborovoljno izadje na ulice i ocisti okolis), u Vukovaru se obavljaju i druga "pospremanja", kako bi ovo podrucje "s novim ruhom" docekalo pripadnike UNTAES-a i medjunarodne prelazne uprave.
Sekretarijat za stambeno-komunalne djelatnosti i Zavod za obnovu i razvoj grada nedavno su raspisali konkurs za prikupljanje pismenih ponuda za rasciscavanje deset hiljada kvadratnih metara vukovarskih rusevina, na cijem mjestu bi (ako se javi najjeftiniji i najbrzi izvodjac radova) uskoro trebao da se prostire 30 centimetara debeo sloj slavonske zemlje.
Svoj doprinos "izglednijem i boljem" Vukovaru dali su i odbornici opstinske skupstine, smjenjujuci gradonacelnika Slavka Dokmanovica i postavljajuci na njegovo mjesto masinskog inzenjera Miroslava Keravicu.
Nista novo i nista bolje - prokomentarisace ovaj cin srednjoskolski profesor M.B, dodajuci kako je uz ime novog vukovarskog predsjednika vezana stara afera o izvozu psenice i bliski kontakti sa Goranom Hadzicem, "glavnim kontrolorom" naftnog polja Djeletovci.
Opet traktoristi na vlasti - kratko ocijenjuje vukovarsku politicku smjenu izbjeglica s diplomom Ekonomskog fakulteta, aludirajuci na gradonacelnikovog zamjenika, koji u svom obrazovanju nije stigao dalje od osnovne skole.
Uskoro se sprema cistka u Oblasnom izvsnom vijecu - kaze lokalni novinar, inace simpatizer Borislava Drzajica, prvog covjeka oblasne vlade. Drzajicev rad - nastavlja nas sagovornik - posve se razlikuje od ovih diletanata. Za kratko vrijeme on je uspio da oko sebe okupi zavidan broj obrazovanih i strucnih ljudi, od kojih je zatrazio da svoja znanja stave na raspolaganje srpskom narodu i ucine sve da ga zadrze na ovom prostoru. Drzajic je uspostavio i dobre kontakte sa Klajnovom administracijom, a posjeduje i manire, kakve se malo ko u postojecoj politickoj garnituri, ako ih i ima, usudjuje da pokaze.
Tako je, na primjer, nakon incidenta na vukovarskoj pijaci, prilikom posjete americke ambasadorke pri UN Madlen Olbrajt, Drzajic uputio pismeno izvinjenje Olbrajtovoj za postupak svojih sugradjana, objasnjavajuci ga, doduse, posljedicom provokacija, tada prisutnih hrvatskih novinara, ali ga time i ne pravdajuci.
Nagli porast zanimanja medija za vukovarsku svakodnevicu izazvale su i vijesti o iseljavanju Srba i njihove imovine sa podrucja Slavonije, koje se odvija krisom i pod okriljem noci.
Iseljavanje je vise zabrinulo Zaka Klajna nego lokalnu srpsku politicku garnituru, koja ovoj pojavi nije pridavala neki veci znacaj, objasnjavajuci je licnim izborom manjeg broja kolebljivaca, koja ne moze uticati na stav vecine Srba da ostanu na svojim ognjistima. Za svaki slucaj, medjutim, vukovarske vlasti su privremeno zabranile izlazak i iznosenje imovine, sve dok taj problem ne sagleda u svoj njegovoj sirini.
- Prevezao sam u Srbiju nesto namjestaja i tehnickih aparata, spremio ih kod rodbine, da ih tamo nadjem, ako dodje do iseljavanja - kaze jedan Vukovarac, koji se nakon transporta svoje imovine vratio u grad. Vecina komsija mi zamjera na tome - dodaje on, ali, ja necu da docekam sudbinu Srba iz Krajine i zapadne Slavonije, i moram na neki nacin da se osiguram za "zlu ne trebalo"...
Izbjeglica iz Like, nastanjen privremeno u okolini Vukovara, dozivljava uvjeravanja vlasti o tome da nema mjesta panici - svojevrsnim licjemerjem.
- Oni nam govore kako moramo ostati, a dozvoljavaju Arkanu i slicnim profiterima da nesmetano sijeku i izvoze drvo iz Slavonije, kako bi Hrvatima ostalo sto manje sume. Kako sad Hrvatima, a mi, kao, ostajemo ovdje? Onda je to, valjda, i nasa suma - cudi se Licanin. Ne sekiraju se previse ni zato sto nam nisu obezbjedili dovoljno goriva i djubriva za sjetvu, jer "ko zna ko ce ubirati ljetinu", a htjeli bi da im vjerujemo da je za nas najbolje da se skrasimo sa ovom podrucju. Ovo je samo daljnje izludjivanje naroda i nista vise - zakljucuje izbjegli Krajisnik.
Izludjivanje ili ne, tek mnogi Vukovarcani se, ipak, ponasaju u skladu s novim vjetrovima, koji duvaju nad Vukom i Dunavom. Mir je na pomolu, pa kako se ko snadje. Zivnula je kultura, zivnuli su preduzetnici, osnivaju se nova udruzenja gradjana. Najavljeno je stampanje prigodnih publikacija s kartama prirodnih i kulturnih dobara Oblasti i aktiviranje Drustva muzealaca i konzervatora.
Biznis-klub Informativnog centra u Vukovaru uprilicio je komercijalni susret sa proizvodjacima opreme i rasvjete za restorane, disko klubove i prodavnice iz Cacka i Kraljeva. Iz poljoprivredno-industrijskog preduzeca VUPIK stizu najave o obnovi biljne proizvodnje, prosirenju stocarske farme, povecanju smjestajnih kapaciteta hotela "Dunav" i obnovi Luke.
Nedavno osnovani Informativni biro za kontakte sa UNTAES-om, pozvao je sve zainteresovane gradjane koji imaju visak stambenog prostora (!?) da prijave svoje ponude za smjestaj civilnih i vojnih pripadnika UNTAES-a.
Osnovana su udruzenja, jedno za preporod Vukovara, drugo za ispitivanje zrtava hrvatskog rezima, trece za probleme izbjeglica i prognanika. Komesarijat za izbjeglice preseljava u nove, uslovnije prostore, zaredjale su posjete evropskih i svjetskih humanitaraca i poslovnih ljudi Vukovaru i Belom Manastiru, a odredjena zivost osjeca se i medju poslenicima lokalnih srpskih medija, koje Klajn i njegovi saradnici polako "uzimaju pod svoje", organizujuci instruktivne i druge susrete s novinarima, u cilju njihove pripreme za informisanje gradjana u nastupajucem prelaznom periodu.
Pripadnici UNTAES-a postavljaju kontejnere za stanovanje, stizu prateca oprema i naoruzanje, dok se srpski tenkovi izvlace i (kako nam rece jedan vojnik) premjestaju u Srbiju prije zvanicnog pocetka procesa demilitarizacije podrucja kako bi se izbjeglo njihovo unistavanje "na licu mjesta"...
U medjuvremenu je pojeftinila vukovarska pijaca. Sem domacih, pred njenim tezgama u ulozi kupaca sve je vise i gradjana iz Srbije. Cigarete su ovdje, na primjer 30 odsto jeftinije nego u Beogradu, cijene kafe nize su i do 40 odsto od onih u Srbiji, a tehnicka roba prodaje se po dvostruko manjim cijenama nego na vojvodjanskim pijacama. Sluzbeni i crni kurs njemacke marke izjednaceni su (1 DM - 3,3 jugo dinara), a u opticaju ima i drugih evropskih valuta. Objasnjenje jeftinoce lezi u "triku": neplacanju carinskih i poreskih obaveza, u "reziji" vlasti koja bi da ovo podrucje ucini zanimljivim, kako za stanovnike, tako i za razne trgovce, kojima je odnedavno Vukovar blizi i jeftiniji od Subotice, ili Segedina.
Za razliku od ranije, porasle su simpatije prema americkom penzionisanom generalu, administratoru Oblasti Zaku Klajnu.
- I nije tako los, kakvim se cinio u pocetku - kaze sredovjecni Vukovarac, koji je iz znatizelje prisustvovao uskrsnjoj misi u katolickoj crkvi u Iloku, zajedno sa Klajnom i koji se, takodje sprema da ga (Klajna) iz prikrajka posmatra i na uskrsnjoj sluzbi, sto ce se na pravoslavni uskrs odrzati u Dalju, gdje je svugdje prisutni Amerikanac vec najavio svoj dolazak.
(AIM) Milka Ljubicic