HAASKA BATINA NAD HRVATSKOM

AIM, ZAGREB, 11.4.1996. Haaski sud postao je bitan faktor unutarnje politicke scene Hrvatske. Podijelio je vladajucu stranku i to je danas tocka njenog loma. Opozicija se u toj temi uglavnom drzi po strani, ostavljajuci HDZ-u da se tim vrelim kestenom sam bavi. U javnosti nema vise radosti i likovanja, kojima su docekane prve optuznice protiv srpskih zlocinaca; sada se svaka nova optuznica, cak i kad je o Srbima rijec, sve vise prima s nelagodom i zebnjom: tko je ovdje sljedeci na redu. U potencijalno rangiranim, pa i vladajucim krugovima, cini se, sve je snazniji osjecaj da se krug steze. Vodja odvjetnicke ekipe, koja ce na Tribunalu braniti Hrvate, Zvonimir Hodak, poslije prvih iskustava u Haagu javno upozorava: "Ne zaboravimo, Sud u ruci drzi veliku batinu".

Moguci kandidati za Haag reagiraju na dva nacina - jedni su se povukli gotovo se vise uopce ne pojavljuju u javnosti, barem ne na onaj silnicki nacin, koji im je bio karakteristican. Drugi osporavaju sve oko Haaskog tribunala, moraliziraju o njegovoj licemjernosti i dvolicnosti svijeta, i inzistiraju na "nedodirljivosti hrvatskog suvereniteta" i "cuvanju dostojanstva hrvatskog naroda".

Tako general Slobodan Praljak, koji je u vrijeme hrvatsko- bosnjackog rata bio zapovijednik Glavnog stozera HVO-a i kao takav, navodno, ima posebne "zasluge" za rusenje Starog mostarskog mosta, ljutito tvrdi da Hrvatska cesto "nepodnosljivo olako prihvaca medjunarodne zahtjeve". Isticuci kao primjer Francusku, on kaze da njene atomske pokuse osudjuje cijeli svijet, ali da to Francuze nije pokolebalo, "drsko se ponasaju prema cijelom svijetu i nitko im nista ne moze". Praljak se zalaze da i Hrvati postupe na isti nacin, jer, kako doslovce kaze, mali narodi moraju biti "jos nesto vise prcevitiji od velikih". Umjesto toga, objasnjava general, Hrvatska je pristala na suradnju s Haaskim sudom da bi mogla uci u Evropu, a on to poistovjecuje, doslovce, s "mogucnoscu povoljnijeg kupovanja kvalitetnih zenskih ulozaka".

Slicno tom glavinjanju iz gluposti u glupost i sluzbena politika u odnosu prema Haaskom sudu ide iz greske u gresku. Prvo se tvrdilo da oni koji se brane - a hrvatska je strana, prema toj verziji, vodila samo obrambeni rat - zlocine i nisu mogli pociniti. Zatim se hrvatsku javnost dugo vremena uvjeravalo kako Hrvatska, po Ustavu, nikoga nikome ne moze izruciti, pa nije cudno ako je dio javnosti bio zbunjen kada se u Saboru pojavio zakon o suradnji s Tribunalom za koga je jasno receno da ce takva izrucenja omoguciti. Kada su dignute optuznice protiv grupe bosanskih Hrvata, Tudjman je istog dana generala Tihomira Blaskica premjestio iz HVO-a i unaprijedio u inspektora Hrvatske vojske, sto je u medjunarodnoj zajednici shvaceno ne samo kao priznanje da Zagreb ima ingerencije nad HVO-om nego i kao direktna provokacija medjunarodnom Sudu i njegovoj pravdi. Na koncu, Tudjman je neki dan sudbinu optuzenih Hrvata povezao sa sudbinom optuzenih Srba i Muslimana, a javno se izjasnio i za svojevrsni generalni oprost u ime nekog novog pocetka. Od osude zlocina, doslovce ce hrvatski predsjednik, "mnogo je vaznije stvoriti uvjete za suzivot onih koji su do jucer bili u medjusobnom ratu".

Teza da je zaborav zlocina preduvjet za mir i suzivot sasvim je suprotna stavu medjunarodne zajednice, koja je Haaski sud i osnovala zato jer smatra da bez kaznjavanja zlocina dugorocno nema mira. Ali perverzija da oni koji su ratovali, tvrdeci da zajednicki zivot nije moguc, sada u ime suzivota zagovaraju opcu amnestiju (valjda i amneziju) logicna je posljedica daytonske konstrukcije u kojoj su ocevi rata natjerani da postanu roditelji mira. U svakom slucaju, vidi se da bi Hrvatska najradije preko svega presla. Zapravo ne bi imala nista protiv da Haaski sud skrahira ili da se ugasi. Mozda i s takvim racuna, ali evidentno je da pokusava dobiti na vremenu. Pronadjeno je nekakvo polurjesenje za Blaskica, koji se na Sudu pojavio navodno dobrovoljno, ali, po svemu sudeci, malo je tu bilo slobodne volje. Blaskic je, navodno, i u Zagrebu jedno vrijeme bio u kucnom pritvoru, a slomljen je kada mu je ministar Susak objasnio da jednostavno mora na Sud.

Pokusalo se ponovo otezati s donosenjem Haaskog zakona, pa njegov prijedlog nije bio uvrsten u dnevni red ovomjesecnog saborskog zasjedanja. Medjutim, Vijece Evrope je svoju raspravu o prijemu Hrvatske, zakazanu za 24. aprila, uvjetovalo prethodnim izglasavanjem tog zakona, tako da ce se on iduceg tjedna vjerojatno ipak naci pred zastupnicima. Hrvatska bi prije toga rado vidjela kako ce teci proces Blaskicu. Ono sto je proteklih dana vidjela u Haagu nikako joj se nije svidjelo. Sud nije bio previse impresioniran Blaskicevim dragovoljstvom. Dopustio mu je da se brani s navodne slobode, koja se od zatvora razlikuje samo po tome sto mnogo kosta. Blaskic je smjesten na nepoznatom mjestu, koje ne smije napustati, na kojem ne smije primati posjete ni postu, pa cak ni telefonirati. Taj luksuz stoji oko 200 tisuca maraka mjesecno. Odvjetnik Hodak kaze da ga podmiruju Blaskicevi prijatelji. Dobro informirani izvori tvrde da se svi troskovi oko Haaga placaju iz drzavnog budzeta Hrvatske.

Zagreb posebno zabrinjava ono sto se culo na javnom rocistu Ivici Rajicu, kome se u odsustvu sudi za zlocin u Stupnom Dolu. Haaski su tuzitelji inzistirali na povezanosti Hrvatske s onim sto se dogadjalo u Bosni. Tvrdili su da je HVO bio pod kontrolom Zagreba, doslovce, "bila je to hrvatska vojna agencija u Bosni", odnosno, "kada se dogodio zlocin u Stupnom Dolu, Hrvatska je u Bosni bila okupatorska sila". Osim toga, jasno su pokazali da su u to vrijeme u tom poslu Hrvati i Srbi blisko suradjivali. Dva su svjedoka, pripadnici Unprofora iz Svedske, potvrdila da su hrvatske jedinice, koje su zlocin u Stupnom Dolu pocinile, dosle preko podrucja koje su drzali Srbi. Kazu da to nikako nije moglo biti bez suglasnosti vojnog zapovijednika bosanskih Srba, generala Mladica.

Kako onemoguciti da se Haasko klupko odmota tako da i Zagreb bude upleten - to je osnovni Tudjmanov problem s Tribunalom. Prethodi mu nista manji problem kako se provuci izmedju Scile i Haridbe. Ako ne bude suradjivala s Haagom, i Hrvatska bi mogla biti oznacena kao Zlocinacka zemlja, sto se upravo dogadja Jugoslaviji. Ino-ministar Granic ne krije da u tom slucaju postoji opasnost od uvodjenja sankcija. Odluci li se da ce optuzene ipak izruciti - Tudjmanu prijeti sukob s vlastitom desnicom, pogotovo s hercegovackim ekstremistima. Rajic se ovih dana pojavio na mostarskoj televiziji, gdje je predstavljen kao hrvatski vitez.

Mnogi smatraju da je Hrvatska propustila sansu da skine hipoteku krivnje za rat s Muslimanima. Da je sama reagirala na zlocine pocinjene s hrvatske strane, umjesto sto ih je skrivala, relativizirala i opravdavala - njena bi pozicija danas bila znatno povoljnija. Cak i odvjetnik Hodak priznaje: "Da je Hrvatska promptno reagirala, da je za ocigledne inkriminacije provela sudjenja i donijela presude, Haag bi to vjerojatno uvazio". Ali Hrvatska to nije napravila, pa joj ostaje da strepi pred haaskom batinom na koju sada upozorava Hodak.

JELENA LOVRIC