KAD ALIJA I HARIS PISU DEKLARACIJE

Sarajevo Apr 7, 1996

POLITICKI CORAK

Oni koji sada pozivaju na odbranu cjelovitosti i samo su doprinijeli njenoj etnickoj podjeli i teritorijalnoj parcelizaciji

AIM, SARAJEVO, 7.04.96. Nedavno promivirana Deklaracija o cjelovitosti BiH, kao zajednicka inicijativa ALije Izetbegovica i Harisa Silajdzica, najavljena je ovdasnjoj javnosti i medijima kao prvorazredna politicka senzacija. No, ona to nije po svom sadrzaju, a ako uopce jeste, onda je to jedino po svojim autorima. Naime, nedavni Silajdzicev razlaz sa SDA neki su protumacili samo kao takticki potez, usmjeren na grupisanje znatnog dijela birackog tijela oko bivseg premijera i njegove nove stranke, kako bi ga on kasnije, nakon izbora, uvukao u savez sa Izetbegovicem i tako ucvrstio ionako dominantni polozaj njegove stranke na bh. politickoj sceni. No, malo je ko povjerovao i mogucu novu koaliciju Izetbegovic - Silajdzic, pogotovo nakon nedavnih veoma ostrih Silajdzicevih napada i optuzbi na racun svoje bivse stranke, pa i samog Izetbegovica. Sada, medjutim, cini se da su takve kalkulacije ipak imale osnova. A bas u tome krije se element politicke senzacije. Silajdzicev politicki obrat, ucinjen neposredno pred osnivacku konvenciju njegove stranke, za mnoge koji su ga podrzavali predstavlja ogromno iznenadjenje. Ono se sada ocituje u neskrivenom razocarenju, ljutnji i deprimiranosti onih koji su u njega polagali nadu da ce okrenuti tokove politickih zbivanja na stranu demokratskih promjena. Na sve njih porazno je djelovalo osjecanje da su jos jednom prevareni i to od covvjeka od kojeg se to najmanje ocekivalo.

Kad je o Izetbegovicu rijec, uocljiv je njegov napor da, nakon privremenog odsustva zbog bolesti, povrati ili, pak, ucvrsti svoju autoritarnu vlast i moc, te ponovno uspostavi primjetno poremeceni red u vlastitoj stranci. Ova inisijativa, za koju mu je Silajdzic (kao trenutno nadominantnija politicka licnost) bio prijeko potreban, moze se protumaciti kao izraz velike zabrinutosti zbivanjima u vezi sa implementacijom sporazuma o Federaciji, ali i straha od ostrih prijetnji medjunarodne zajednice, upucenih prije sveganepomirljivim partnerima u sadasnjoj klimavoj vladajucoj koaliciji SDA - HDZ, i njihovim jos nepomirljivim liderima.

Osim svemocne SDA, olicene u Izetbegovicu i Bicakcici, te Silajdziceve jos neosnovane "stranke za BiH" olicene tek u njegovoj izuzetnoj populistickoj karizmi, ostali potpisnici Deklaracije sluze manje-vise kao puka dekoracija citavom spektaklu. To prije sto su Dekraraciju dobili uz Izetbegovicevo popratno pismo na memorandumu SDA partije i njenim pecatom.

Ucesce Srpskog gradjanskog vijeca, Jevrejske zajednice i monornog Vladimira Srebrova (sa njegovom jos minornijom bh. varijantom Srpskog pokreta obnove), ili pak Rasima Kadica ili Ibrahima Spahica iz Liberalne, odnocno Gradjansko.demokratske stranke, trebalo je da sugerise multietnicnost i multionacionalnost citavog poduhvata, ali je i najneupucenijim pojedincima jasno da je inicijativa, opredmecena u Deklaraciji, namjenjena zapravo makar prividnom ucvrscenju jedinstva bosnjackog nacionalnog korpusa. Tacnije njegove sada vladajuce SDA elite uzdrmane brojnim unutarstranackim krizama, pogresnim politickim potezima, neskrivenim frakcijskim sukobima, ukupnom politickom i vojnom situacijom u zemlji, a sigurno i strahom od predstojecih izbora. Trebalo je na svaki nacin dokazati jedinstvo i kontinuitet (njihove) ideje za cjelovitu i suverenu BiH, i to bas sada kad je od te i takve drzave ostalo veoma malo i kada se, htio to neko ili ne, mora utvrditi i ko je sve i koliko kriv sto je ona danas takva kakva je. Vladajuca SDA stranka i njeni lideri na celu sa Izetbegovicem, sigurno su medju najodgovornijim .

Mada stavovi iz Deklaracije (cjelovita, demokratska, multietnicka BiH, kaznjavanje ratnih clocinaca, postivanje ljudskih prava, povratak izbjeglih u njihove domove, obnova zemlje i sl.) mogu biti sporni jedino za zaklete neprijatelje ove drzave, znacajnije je za pomenuti politicki spektakl ko na njemu NIJE ucestvovao,. A to su najznacajnije opozicijske strane Unija BH socijaldemokrata, Socijaldemokratska partija, Muslimansko mosnjacka organizacija, Republikanska stranka i Hrvatska seljacka stranka, ali i Hrvatska demokratska zajednica kao jedini stvarni (i koalicioni) partner SDA. Izostale su takodje i neke ugledne i utjecajne nestranacke grupacije gradjanske i demokratske orjentacije, kakve su primjerice Forum gradjana Tuzle i Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 iz Sarajeva.

Paradoks ove citave politicke egzibicije je u tome da se, zapravo, bavi otkrivanjem tople vode, to jest necega sto je konstanta promisljanja svakog normalnog (tj. moralnog) covjeka ove napacene zemlje. A upravo oni najmocniji, koji sada arogantno pozivaju na odbranu njene cjelovitosti i suverenosti, doprinijeli su njenoj parzelizaciji, etnickoj diobi i gubljenju politickog, drzavnog i teritorijalnog integriteta i identiteta. Mozda su se dosjetili da je krajnje vrijeme da se, zarad vlastitoga politickog interesa a racunajuci na kratko pamcenje naroda, prisjete nekadasnje Platforme Predsjednistva BiH koju su, inace, zaboravili sutradan po njenom usvajanju. Zato nije tesko zakljuciti da im je ova Deklaracija potrebna za skidanje sa sebe sopstvene odgovornosti (kao prvo), kao primamljiva ali apstraktna i nerealna predizborna floskula (kao drugo), te za upotrebu pred svjetskom tajednicom, kaju sada nekriticki optuzuju kao jedinog krivca za izvrsenu etnicku podjelu BiH (kao trece).

Zahtjevi iz ove deklaracije tesko da mogu biti promovirani na nacin kako se to sada cini - nastojanjem da se citava inicijativa pretoci u neki novi, bosnjacki, referendum i napadnim agitovanjem za plebiscitarno izjasnjavanje, te optuzivanjem svih onih koji Deklaraciju nisu potpisali kao otovrene neprijatelje BiH. Ako je ovakav deklarativni dokument u ovom trenutku uopce ikome potreban, i ako ne bude ozvanicen u svenarodnom parlamentu gdje mu je jedino mjesto, onda ga se i ne moze shvatiti kao neku narocito snaznu politicku "bombu", vec kao obicno politicki corak, jedan od mnogih do danas ispaljenih na bh. politickom prostoru.

SLAVKO SANTIC