MEDIJSKA NAJAVA NOVOG RATA?

AIM, ZAGREB, 2.4.1996. Dvije godine nakon washingtonskih sporazuma, kojim je rat izmedju Hrvata i Bosnjaka pretvoren u Federaciju, postignut je jos jedan sporazum - tko zna koji po redu - da ce se federalna tvorevina pomaknuti s mrtve tocke. Utvrdjeni su zadaci, rokovi i sankcije za one koji iznevjere. Medjutim, sve je vise straha da ce federacija biti abortirana. Odnosi izmedju federalnih partnera neodoljivo podsjecaju na vrijeme svojedobnog zestokog medijskog rata, koji je prethodio hrvatsko-bosnjackom ratu. Antimuslimanska kampanja u hrvatskim medijima dosegla je takvu razinu da se sada vec otvoreno formulira pitanje: priprema li hrvatski drzavni vrh, preko svojih medija, novi oruzani sukob s Muslimanima?

Prednjaci u tome drzavna televizija, sa svojim komentarima u kojima je lako prepoznati rukopis iz Predsjednickih dvora, ali ne zaostaju ni drugi mediji. Zaredali su intervjui s celnicima formalno ukinute ali vrlo zilave Herceg-Bosne, koji bez imalo zadrske bljuju enormne kolicine mrznje prema Muslimanima i odbijaju svaku mogucnost suzivota. Tako ce jedan od njih ovih dana posjete Bosnjaka grobljima u Hercegovini usporediti s Milosevicevim dogadjanjem naroda. Drugi govori o muslimanskoj opasnosti i pokusajima uspostavljanja zelene transverzale. Pise se o fundamentalistickoj ekspanziji, objavljuju se navodni tajni planovi za rat protiv Hrvata i njihovo istrebljenje. Vise se ne govori o ekstremistickim bosnjackim skupinama, tvrdi se da je zapravo ekstremno cijelo bosansko rukovodstvo na celu sa Izetbegovicem. Cak i oni koji su dosad bili dosta umjereni - poceli su Muslimanima skakati u oci. Mnogi su od tih tekstova intonirani tako da djeluju poput objave rata Sarajevu.

Znajuci kakva je u Hrvatskoj bliskost vecine medija s drzavnim vrhom - jasno je da takva poplava mracnih antimuslimanskih tekstova nikako nije slucajna. Sto bi se time trebalo postici? Je li zaista rijec o predigri rata? O stvaranju situacije u kojoj ni oruzane bitke ne bi bile iskljucene?

Mogucnoscu obnavljanja rata otvoreno se mase. Ministar obrane, Gojko Susak, najavio je upotrebu Hrvatske vojske u obrani hrvatskih interesa, odnosno onoga sto Zagreb naziva hrvatskim interesima u Bosni i Hercegovini. Neki drugi jastrebovi javno spekuliraju kako bi u slucaju bosnjacko-hrvatskog sukoba situacija za hrvatsku stranu sada bila povoljnija, jer su, drzeci pod svojom kontrolom onaj dio zapadne Hercegovine, koji je prije pripadao Srbima - Glamoc, Grahovo, Drvar - Hrvati osigurali bitno bolju poziciju. Ne kaze se, ali to se valjda podrazumijeva, da je ono sto se naziva bosnjackim korpusom - i dalje teritorijalno razbijeno, na srednjobosansko i bihacko podrucje.

U ovom trenutku tesko je ipak vjerovati da bi moglo doci do novog otvorenog rata. Medjunarodne snage to svakako ne bi dopustile. Zagreb to sigurno zna. Zagreb zna i to da te snage nece otici s istekom godine. Ali zna se da ce one ipak jednom otici. A taj trenutak - treba spremno docekati. Dotad Tudjman ne zeli da u miru izgubi ono sto je u ratu postigao. U jednom svjezem izvjestaju vojne obavjestajne sluzbe SAD-a tvrdi se da ranije zaracene strane nisu promijenile svoje strateske ciljeve te da se stoga proces razbijanja Bosne na tri dijela nakon Daytona ubrzao. Americki obavjestajci konstatiraju da "bosanski Srbi rade na konsolidiranju teritorija koji im je pripao" te na daljnjem uvecavanju svoje autonomije u odnosu na Sarajevo i formaliziranju priblizavanja Beogradu, "bosanski Hrvati nastavit ce raditi na de facto ujedinjenju sa Zagrebom", ocekivati je da ce "tenzije izmedju Hrvata i Muslimana jacati, ugrozavajuci Federaciju".

Ali medijski rat, koji je sada na takvom stupnju kao da ce se svakog trenutka potegnuti i oruzje, ima i druge funkcije. Cini se kao da se mogucnoscu rata namjerno mase. Mozda da bi se u medjunarodnoj zajednici proizveo osjecaj kako je Hrvate i Bosnjake bolje drzati dalje jedne od drugih, da ih je bolje razdvojiti nego da se tuku. Mozda da se pokaze kako njihovo zajednistvo nije moguce, da su njihove medjusobne napetosti takve da lako mogu preci u sukob te da je stoga bolje upriliciti njihovo odvajanje. To na neki nacin govore i celnici Herceg-Bosne. Tvrde da je prisiljavanje na suzivot stalna prijetnja miru. Po njima, uvjet mira je - svatko svoj na svome.

Medjutim, sto to "svoj na svome" danas u Bosni uopce znaci? Za hercegovacke se celnike to "svoj na svome", na primjer, ne odnosi na banjalucke i posavske Hrvate. Oni su postali tek etnicki podobna gradja za popunjavanje pustih prostora u zapadnoj Hercegovini i Krajini, koje su Srbi ispraznili. Ili sto to "svoj na svome" znaci dok hercegovacki Hrvati drze nekadasnje srpske krajeve, koji njihovi nikada nisu bili?

Medjutim, sada se po prvi put cini kako taj plan o etnickom razdvajanju, odnosno o federaliziranju Federacije, odnosno o podjeli Bosne na tri nacionalna entiteta nije bez odjeka na bosnjackoj strani. Sarajevo, koje je bilo dosta popustljivo i prema neprincipijelnim hrvatskim zahtjevima, sada je krenulo sa sasvim nepotrebnim i nepravednim zatezanjima. Cini se kao da frustracije, za koje su zasluzni hercegovacki Hrvati, sada iskaljuje na sarajevskim i uopce bosanskim Hrvatima, koji se - ni krivi ni duzni, poharani ratom kao i svi koji su ga u Sarajevu prezivjeli - sve vise diskriminiraju.

Tako se dolazi do treceg moguceg cilja sadasnjeg medijskog rata. Cini se da je on sracunat i na to da odrzi sadasnju kolicinu medjusobne mrznje i onemoguci eventualno hrvatsko- bosnjacko priblizavanje. Moguce je to njegov osnovni zadatak. Dakle, ne toliko proizvodjenje rata, koliko proizvodjenje i cementiranje razdvojenosti, nemogucnosti suzivota. Stvaranje napetosti pogodovat ce nacionalnoj separaciji, zapravo ostvarenju ratnih ciljeva, njihovom dovrsenju. Nacionalna se homogenizacija najbolje cuva stvaranjem atmosfere ugrozenosti. Izbjeglice ce oklijevati da se vrate pod nacionalno "tudju" vlast. Medijsko je sijanje mrznje posebno usmjereno protiv podrucja u kojima su Hrvati i Bosnjaci jos uvijek izmijesani - ustrasen, svako ce se okretati svome jatu.

Zagreb bi se radovao, a ni Sarajevu, cini se, ne bi bilo mrsko da se nastavi otjecanje, curenje, preostalih Hrvata iz Bosne, iz onih dijelova gdje su zivjeli i gdje zive zajedno s Bosnjacima. Isprovicira li se njihov izgon - tim gore po Bosnjake. Ocevi medijskog rata i tu su mogucnost vjerojatno ukalkulirali.

JELENA LOVRIC