HRVATSKI MEDIJI: SLIJEDECI MOLIM

AIM, ZAGREB, 1.4.1996. Iako se u jednom trenutku, u vrijeme kada se od Tudjmana trazilo da zajedno sa predsjednikom Sabora Vlatkom Pavleticem potpise spisak od 21 uvjeta koji bi Hrvatskoj omogucio ulazak u Vijece Evrope, cinilo se da ce vladajuci HDZ odustati od mini-reforme krivicnog zakonodavstva to se nije dogodilo. Tako je HDZ-ovska vecina, bez obzira na protivljenje svih opozicionih stranaka i upozorenje iz Hrvatskog novinarskog drustva i inozemnih eksperata, odlucila da ce ubuduce drzavni odvjetnici (tuzioci) po duznosti moci goniti sve one koji uvrijede ugled i cast predsjednika Republike, Sabora, Vlade, Ustavnog i Vrhovnog suda, s tim da prije toga moraju dobiti dopustenje jednog od svih "pet svetih krava". U krivicnom zakonu nasle su se i odredbe o objavljivanju drzavne i vojne tajne zasto ce se vrlo strogo kaznjavati upravo novinari i urednici.

Hrvatska drzava, to jest Tudjman i HDZ, tako su definitivno stavili omcu na vrat i ono malo nezavisnih medija. A kako ce to izgledati u praksi, to jest kako vec izgleda, najbolje prikazuje slucaj privodjenja na cetvrnosatni informativni razgovor novinarke i foto-reportera tjednika "Nacional" Zeljke Godec i Roberta Orlica. Naime, ovaj je zagrebacki tjednik prije desetak dana objavio dokument kojim se dokazuje da hrvatska policija i obavjestajne sluzbe prisluskuju telefone i prate kretanja nekih istaknutih novinara, sindikalnih lidera i opozicionih politicara. Vrlo visoko na tom spisku naslo se ime vojnog komentatora "Vjesnika" Frana Visnara, sa optuzbom da je srpski i americki spijun (pretpostavlja se da je jedan od razloga tome sto je Miroslav Lazanski Visnarov vjencani kum). Visnar je cak sto vise osumnjicen da je upetljan u nekakav pokusaj organiziranja atentata na papu.

Novinarka i foto-reporter "Nacionala" htjeli su razgovarati sa Visnarom i predociti mu dokaze o optuzbama na njegov racun, trazeci da ih on komentira, ali u tom nisu uspjeli jer su ih sprijecili policajci u civilu. A upravo njihovo hapsenje (privodjenje) bio je krunski dokaz za tvrdnje o telefonskim prisluskivanjima, jer policija se pred Visnarovim stanom nasla na osnovu "anonimne dojave", kako to tvrde ljudi iz hrvatskog MUP-a, a dojava je, gle cuda, stigla odmah nakon sto je s Visnarom telefonski dogovoren sastanak. Nije tesko pogoditi tko je "anonimni dostavljac", to jest da je sjedio u sobi u glavnoj posti i slusao razgovor. A da takva tvrdnja bude jos i cementirana potrudio se nitko drugi do ministar unutrasnjih poslova Ivan Jarnjak, koji je odgovarajuci na zastupnicko pitanje, u Saboru izjavio kako je znao da ce takvo pitanje biti postavljeno, te da su "Nacionalovi" novinari imali u posjedu dokument koji je drzavna tajna. Pokusaj "vadjenja" pomocnika ministra Smiljana Reljica, koji je u intervjuu "Vecernjem listu" objasnjavao kako je faksimil objavljenog dokumenta najobicnija krivotvorina, uvalila je u laz samog ministra, jer kako to krivotvorina moze biti drzavna tajna?

Reagirajuci na "skandalozno" privodjenje na informativni razgovor, ali i na niz slicnih razgovora objavljenih sa susjedima i rodbinom novinara u Splitu i Zagrebu, Izvrsni odbor Hrvatskog novinarskog drustva kaze da je "ministar Jarnjak svojom saborskom izjavom pomogao shvatiti na kakvu je policijsku praksu zakonodavac mislio kada je predlozio izmjenu kaznenog zakona prema kojoj je za objavljivanja drzavne tajne odgovoran i novinar, a da ona nije nicim zakonski definirana niti regulirana". Time sto ce i novinari podlijegati zakonskom sankcioniranju objavljivanja takozvane drzavne tajne prakticno cemo ostati bez informacija - smatra Bozo Novak, potpredsjednik Hrvatskog helsinskog odbora i nesumnjivo jedan od najboljih strucnjaka za pitanje slobode medija. Naime, uslijed postojeceg sarenila tajni - drzavnih, vojnih, pa cak i "umjetnickih" - i prakse da se na svaki akt stavlja natpis "strogo povjerljivo" ili barem "samo za internu upotrebu" novinari ce moci nekaznjeno objavljivati samo cijene kupusa na placu - ukoliko to kumice ne budu smatrale poslovnom tajnom.

Na slicnu temu ovih je dana sarkasticno progovorio i Viktor Ivancic, urednik "Feral Tribunea", koji je cinjenicu da nitko u Hrvatskoj, osim "Novog lista" i samog "Ferala" nije objavio podatak da su 21. ozujka u sklopu obiljezavanja Dana medijske borbe protiv rasizma i netrepljivosti upravo ovaj tjednik i njegov urednik dobili visoko priznanje izjavio: "To svjedoci o visokom stupnju medijskih sloboda u nas, da svatko moze objavljivati sto hoce i sto nece. Ja to duboko postujem. To je slika apsolutne medijske slobode u Hrvatskoj. Informacija nije vazna, vazno je sve drugo".

A sto je to "sve drugo" najbolje je u petak pokazala Hrvatska televizija, koja je cak pet puta emitirala zakljucke Predsjednistva HDZ-a o zagrebackoj krizi, a u kojima se u uvredama na racun sedam stranaka zagrebackih pobjednica ide jos i dalje od onoga sto je nedavno u svom javnom pismu izrekao predsjednik Tudjman. Opoziciju se ponovo optuzuje za izdaju, za sluzenje stranim interesima i nerazumijevanje. Proglasava ju se "smijesnom sedmoglavom udrugom" koja zeli srusiti HDZ i Tudjmana, a sve to zato ne bi li Hrvatsku vratila ponovo u nekakvu Jugoslaviju ili slicnu asocijaciju, o cemu navodno postoje ozbiljni planovi na Zapadu. Da ne bi bilo zabune cija je Televizija u tom saopcenju-optuznici, u kojoj ima i direktnih prijetnji, postoje i cijeli pasusi koji su identicni sa nedavnim komentarom kojega je srocio glavni urednik Obrad Kosovac. Televizija je nakon, smjenjivanja Ivana Paraca, nesudjenog hrvatskog ambasadora u Beogradu, a protiv kojeg je u medjuvremenu pokrenuta krivicna istraga zbog financijskih malverzacija, te dolaska Tudjmanova liblinga nekadasnjeg ministra pomorstava i veza Ivice Mudrinica, ucinila dodatne napore da se definitivno pretvori u partijski medij. Sve su cesca kaznjavanja novinara koji u studio dovode nepocudne, opozicija nema vise ni jednu svoju emisiju, a postepeno se ukida i nekad vrlo gledana i ugledna emisija "Slikom na sliku". Za sada se "Slika" ne emitira vise subotom i nedjeljom, a ono sto se moze vidjeti ostalih dana puka je propaganda, pa se isplati tek pogledati sto zapravo hrvatska vlast misli.

Discipliniranje medija zapocelo je (u ovoj novoj kampanji) zapravo smjenjivanjem glavnog urednika "Slobodne Dalmacije" Josipa Jovica koji je slovio kao pouzdani covjek vlasti, ali izgleda da mu je dojadilo slusati samo jednu istinu pa je objavio humoresku u kojoj dvojica izmisljenih gradjana (optimist i pesimist) razgovaraju o stanju u drzavi. U hrvatskoj je to odmah usporedjeno sa poznatom humoreskom "Politike","Vojko i Savle", a Jovic je za smjenjivanje saznao iz vlastitih novina, a na njegovo mjesto postavljen nekadasnji ideolog splitskog partijskog komiteta Kruno Kljakovic. Uostalom i Jovic je bio sekretar komiteta SKH u Imotskom i blizak Suvarov suradnik. Sam cin smjenjivanja dovoljno govori koje je vrste privatno vlasnistvo u "Slobodnoj Dalmaciji", jer vecinu dionica ima Miroslav Kutle, brat saborskog zastupnika i vlasnik mnogo toga po Zagrebu i Splitu.

Jos je svjez primjer smjenjivanja Kresimira Fijacka sa mjesta glavnog urednika "Vjesnika" i dovodjenje totalnog anonimusa Ante Ivkovica, koji je nakon tri pokusaja da napise nesto sto bi trebalo biti komentar zamoljen da vise ne pise. On je uspio u pola godine toliko srozati "Vjesnik" da je nekom sinulo kako bi trebalo naci novog diktatora. Pronadjen je u osobi Nenada Ivankovica, dopisnika iz Bonna, nekadasnjeg novinara "Vjesnika", "VUS-a" i "Danasa", kada je slovio kao strucnjak za religiju. Njegovo pojavljivanje na TV, gdje je iz Bonna ucio Hrvate demokraciji, ali naravno uvijek citirajuci samo onaj dio novina koji Hrvatskoj ide u prilog, i samo ona misljenja koja se poklapaju sa partijskim stavovima, zaradio je pravo na urednicku stolicu. Ali Ivankovicu ce barem u necem biti lakse. Za razliku od Ivkovica on ce krenuti od nule, to jest svi ogromni dugovi, za koje se smatra da iznose nekoliko stotina milijuna maraka, su otpisani ili pretvoreni u dionicarska prava. Na funkciju ce stupiti 1. travnja, a kao prvi veliki potez najavljuje vracanje na veliki format, pri cemu mu je uzor ljubljansko "Delo".

No znajuci kakva je situacija u "Vjesniku", kakve su place i tiraza, a jasno je da uredjivacka politika nece moci biti nista liberalnija nego ova do sada, jer kljucni tekstovi se pisu u Predsjednickim dvorima, pitanje je jedino tko ce sve to pratiti i cemu "Vjesnik" uopce sluzi sa svojih nejakih dvadesetak tisuca tiraza? Slijedeci molim...

GOJKO MARINKOVIC