PROFESORSKE SVADjE O "PRLJAVIM" CITANKAMA

AIM, ZAGREB, 29.3.1996. Nekoliko skolskih predmeta, u prvom redu povijest i hrvatski jezik i knjizevnost, kamen su spoticanja za sve ministarske ekipe od prvih dana samostalne hrvatske drzave do danas. Ipak, u ostroj konkurenciji s prethodnicom Vesnom Girardi-Jurkic, kulminacija svih nesporazuma nedvojbeno se poklapa s ministrovanjem aktualne ministrice prosvjete Ljilje Vokic, odavno glasovite zbog svojih nezaboravnih opservacija u brojnim istupima u javnosti za svog i ne tako dugog mandata. Navukla je na sebe toliki opci animozitet da nije cudo da je nedavno jedan visokotirazni tjednik - u svrhu strucne diskvalifikacije uvijek samouvjereno nasmijesene ministrice a na veliko zadovoljstvo citateljstva - objavio i prijepis njezinih fakultetskih ocjena ustvrdivsi nedvojbeno da je sve glavne predmete jedva polozila, postigavsi rijedak (dovoljan) prosjek ukupnog uspjeha od ciglih 2,4; sto uspijeva doista zanemarivom broju diplomanata.

No, posljednji biser medju njezinim izjavama vezan je za najnoviji skandal s natjecajem raspisanim za nove udzbenike, medju ostalim i za knjizevnost u srednjim skolama. Ministrica Vokic, naime, izjavila je doslovno da, po njezinu sudu, "u Hrvatskoj danas nema prljavijeg posla nego sto je posao oko udzbenika. Sve se vrti oko sukoba interesa kako pojedinih autora, tako i samih nakladnickih kuca. Bit svega je, naravno, novac, jer jedan visokotirazni udzbenik donosi dobru i sigurnu zaradu i autorima i nakladnickim kucama. Pritom se, nazalost, zaboravlja da se udzbenik pise za ucenike."

Taj je njezin komentar, medjutim, daleko od toga da bude tek nacelan; odnosi se na sasvim konkretan slucaj, pa tako i na konkretne ljude, koji su, dakako, ministricinu opasku shvatili kao uvredu na svoj racun i namjeravaju ostro protestirati, pogotovu jer se u cijeloj stvari Ministarstvo prosvjete hoce prikazati kao sasvim nevino, sto je u najmanju ruku daleko od istine, posto je upravo ono cijelu stvar i zakuhalo.

U najkracem, kronologija je sljedeca: nakon raspada bivse drzave i napustanja udzbenika knjizevnosti koji su se osnivali na tzv. "zajednickim jezgrama", u Hrvatskoj su za prvu ruku preradjeni dotadasnji udzbenici, pa tako i oni za knjizevnost u srednjim skolama koje je godinama potpisivao profesorski tandem Dragutin Rosandic-Miroslav Sicel. Mandat za izradu sasvim novog programa dobio je profesor teorije knjizevnosti na zagrebackom Filozofskom fakultetu dr. Ante Stamac, koji je na sebe preuzeo i obvezu pisanja sve cetiri srednjoskolske gimnazijske citanke. (Udzbenike hrvatskog jezika napisala je ekipa profesora s Katedre za suvremeni hrvatski jezik, na vrijeme i bez ikakvih poteskoca.) Dr. Stamac, medjutim, citanke nije napisao, a njegovu se programu u strucnoj javnosti upucivalo dosta kritika, najcesce zbog prezahtjevnosti, tj. neprilagodjenosti ucenickoj dobi i skolskoj satnici. U igru (tj. u skole) ponovo su se vratile stare, jos ponesto dotjerane citanke autorskog dvojca Rosandic-Sicel, te prosle godine uvedena (nakon razlaza Rosandica i Sicela) sasvim nova citanka za cetvrti razred koji su potpisala tri autora, sva tri profesori kroatistike: Miroslav Sicel, Joza Skok i Kresimir Nemec.

Htijuci napokon trajnije rijesiti problem, Ministarstvo je 25. rujna prosle godine raspisalo natjecaj, medju ostalim i za udzbenike knizevnosti za gimnazije i strukovne skole, s rokom predaje od 3. sijecnja 1996. Zbog razmjerno kratkog roka, u natjecaju se od autora zahtijevalo da za svako godiste detaljno obrade po jednu cjelinu na problizno pedesetak stranica te da priloze koncepciju cijelog udzbenika. U propisanom roku, za svaki su razred stigla po dva udzbenika potpisana istim siframa, "SKH" i "Budi svoj". Pokazalo se u polemikama koje su ubrzo uslijedile da se iza prve sifre krije vise od 20 autora koje je koordinirala urednica u "Skolskoj knjizi" Dinka Juricic, da je to najbolji profesorski postav s komparativne knjizevnosti i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Miroslav Beker, Josip Bratulic, Dean Duda, Dunja Falisevac, Dubravko Jelcic, Nevenka Kosutic-Brozovic, Zoran Kravar, Kresimir Nemec, Darko Novakovic, Joza Skok, Milivoj Solar, Miroslav Sicel, Mirko Tomasovic, Andrea Zlatar-Violic), te nekolicina srednjoskolskih profesora i ljudi koji rade u knjiznicama (Majda Bekic-Vejzovic, Lidija Farkas, Neli Mindoljevic, Vesna Muhoberac, Vinka Perkovic, Zeljko Vegh, Mirjana Zivny), a iza druge tri sveucilisna profesora, takodjer s Filozofskog fakulteta (Josip Kekez, Vlado Pandzi} i Dragutin Rosandic), koje podupire razmjerno friski nakladnik "Profil international".

Odlukom Ministarstva prosvjete, a na temelju misljenja dviju komisija na cijem je celu (objema) bio predsjednik saborskog Odbora za naobrazbu, znanost i kulturu dr. Nedjeljko Mihanovic, prednost je u svim slucajevima, za sve udzbenike u gimnazijama i strukovnim skolama (ukupno, dakle, za sve razrede i dva tipa skola - sedam) dobila druga sifra "Budi svoj", odnosno grupa Kekez-Pandzi}- Rosandic. Dobronamjerna interpretacija mogla bi biti - nista cudno, pobijedila je bolja ekipa sa strucnijom, suvremenijom koncepcijom. Medjutim, vrlo brzo je postalo jasno da je stvar mnogo slozenija i da je pozadina uistinu "prljava", iako ne bas onako kako je to pokusala interpretirati ministrica u citiranim recenicama.

Najprije: ekipi od dvadesetak ljudi nije poslo za rukom ono sto je u enormno kratkom roku samo trojici uspjelo kao od sale: ne samo da su umjesto zahtijevanih oglednih araka i razradjene koncepcije ostatka ponudili cjelovite udzbenike, nego su ih dospjeli opremiti i dodatnim materijalom, koji nitko od njih nije trazio - radnim biljeznicama, pa cak i prirucnicima za nastavnike! Kada je konkurentska grupa zatrazila uvid u to pravo udzbenicko cudo, do rukopisa nisu nikako uspijevali doci. Interpretacije razloga se razlikuju: neki misle da je posrijedi zapravo plagijat, odnosno da se udzbenici sifre "Budi svoj" ipak temelje i na necem tudjem, naime dugogodisnjem zajednickom poslu Rosandica i Sicela. Drugi, pak, nagadjaju da su Kekez, Rosandic i Pandzi} bili na neki nacin favorizirani, odnosno da su na rukopisima radili znatno duze od onih natjecajem odredjenih nekoliko mjeseci. Jer, uzgred, Vlado Pandzi} jedan je od autora programa prema kojem su se udzbenici radili. (Doduse, to je i Dunja Falisevac iz konkurentske skupine.)

U proceduralne "prljavstine" pripadaju i igre s negativnim recenzijama od kojih su neke pisane rukom i ne sadrze vise od tri- cetiri recenice, a u onoj (takodjer negativnoj) dr. Nedjeljka Mihanovica spominju se stranice i imena kojih u rukopisu sifre "SKH" jednostavno nema, pa je prava zagonetka koji je rukopis uopce imao u rukama predsjednik ocjenjivacke komisije kada je donosio misljenje (i odluku). Za sve te propuste, ili u ministricinoj terminologiji "prljavstine", odgovornost nesporno pada na dusu Ministarstva. No, na sjednici Hrvatskog skolskog vijeca od 15. ozujka ministrica kategoricno odbija ponistavanje natjecaja i raspisivanje novoga. Najveci ustupak na koji je spremna jest da se uzmu u obzir i udzbenici druge grupe i predloze skolama kao alternativni. Ono sto svakome tko ista zna o specificnoj tezini pojedinih autora odmah upada u oci, to je nedvojbena strucna prednost koju ima skupina autora sto su se prijavili pod sifrom "SKH", te ostaje samo cuditi se olakom odbacivanju truda toliko uglednih imena. Druga stvar koja se takodjer povlaci po medijima i baca jos ruznije svjetlo na cijeli slucaj, to je kumstvo koje vezuje (a valjda i obvezuje) autora Pandzi}a i ministricu Vokic. Trece, novac koji ministrica takodjer spominje: nije nikakva tajna da "Skolska knjiga", donedavni monopolist u izdavanju udzbenika, svoje autore ne placa bas sjajno, ali da zato konkurentski izdavaci (ukljucujuci i "Profil international") nude autorima sedam-osam pa i deset puta veci honorar. Usto, niposto nije svejedno dijeli li se novac samo na tri ili na 20 dijelova.

Valja sacekati i vidjeti: Hoce li "Skolska knjiga" ustrajati u potpori svojoj ekipi autora, ili ce pokleknuti pred objedama o "nepodobnosti" ponekih koje su se vec pocele provlaciti novinskim napisima? Hoce li ministrica dopustiti upotrebu alternativnih citanki, kao sto je nevoljko obecala? Ili ce, sto ne bi bilo osobito iznenadjenje, posegnuti za kakvim "carobnim naputkom" kojim ce skolama "preporuciti" od dva udzbenika samo jedan?

MERI STAJDUHAR