OD PANKERA DO UCITELJA

AIM, ZAGREB, 26.3.1996. Nekada davno kada nismo imali Hrvatsku imali smo rock'n'roll. Taj rock'n'roll bio je sve ono sto nije danas, bio je provokativan, subverzivan i zanrovski bogat. Proljeca 1980., kada smo morali biti tuzni zbog bolesti bivseg vodje, pojavio se album "A dan je tako lijepo poceo" kojeg je snimila skupina rijeckih teenagera pod nazivom Paraf. Valter Kocijancic, pjevac i gitarist, morao je zajedno s clanovima banda i managerom Goranom Lisicom uporno prepravljati bezobrazne tekstove, a ondasnji direktor RTV Ljubljana uglavnom je kukao: "Decki, preradjujte to, ja ne idem u zatvor!"

Nakon brzog Kocijancicevog odlaska, Parafi su snimili jos dva "opasna" albuma u art-rokerskom duhu; "Izlete" i "Zastave", a 1994. godine prvobitna postava se okupila po drugi put. Valter je danas ucitelj koji se kao i svaki posteni Hrvat pomalo bavi sivom ekonomijom ne bi li uzdrzao obitelj; zenu i dvije kcerkice. Zbog nedostatka aktualnog rock konformizma i zbog aktualnosti poruke starih Parafa, on je jedini hrvatski roker s kojim vas novinar zeli razgovarati o inace mu odvratnoj posasti "dobrih starih vremena".

AIM: Kako je doslo do ponovnog okupljanja? KOCIJANCIC: Dugo se pricalo o tome bez naseg znanja. Pristali smo zbog brojnih poziva i aktualnosti starih pjesama. Uvjezbali smo se za par dana i napravili fantastican koncert u dvorani Mladosti na "Noc uz Rijeku 2". Poslije smo nastupali u Puli, na Ri-rocku, na "Fiju-briju 3" i svuda smo sjajno primljeni.

AIM: Da li su pocetkom osamdesetih kod vas i vasih suboraca kao sto su bili Pankrti, postojale teznje za promjenom sistema?

KOCIJANCIC: Mi smo jednostavno pjevali o onome u cemu smo zivjeli. Nismo bili revolucionari, a za Pankrte nisam ni cuo ispocetka. Za ono vrijeme bili smo dosta radikalni i krivo mi je da se nitko nakon svih velikih promjena nije sjetio Parafa. Tada smo uspjeli izgurati mnoge opasne stvari, a da ih nitko nije skuzio jer nase je tekstove trebalo citati izmedju redova. Dobro, skuzili su ih pametnjakovici koji su se dosjetili plocu jos oporezovati kao sund nakon sto je zadrzavana cijelih osam mjeseci. S tim sund komisijama nikad nismo dolazili u dodir, bili su to obicni dripci, isti kao i ovi danas! Normalno, cuvali su guzice... mislili su usporiti prodaju ali otislo je svih 20 000 primjeraka albuma i singlice "Rijeka". Najvise je otislo u Sloveniju, jer kod njih nikada nije bilo onih filtera kao u ostatku zemlje. Mogu ti reci da je dosta otislo i u Srbiju.

AIM: Kako bi danas izgledao nastup Parafa u Beogradu? KOCIJANCIC: U Beogradu smo davno svirali s Rutsima i bili smo sjajno primljeni. Na novosadskom Boom festivalu odusevljena masa je probila ogradu kako bi se popela na pozornicu. Ljudi su znali sve nase tekstove. Ako bi danas na koncert dosli ljudi koji se ne zamaraju politikom i ratom onda bi bilo sve u redu. Koncerte u Beogradu je organizirao Toni Sabol kojem je od bijesa pukao cir kad je doznao da mora tresnuti jer su pijani Rutsi razbili neki hotel u Zemunu. A sto je bio tezak za dati pare.. Dozivljavali smo svasta. Recimo, neki idiot nas metne da sviramo s Leb i sol, a sta smo mi to imali zajednickog? Mogli su nas staviti da sviramo s Mozartom. Album nam je snimao isti tip koji je snimao narodnjake. Nas pankere!

AIM: Koliko je punk pokret kod nas bio usmjeren protiv ondasnjih, polu-narodnjackih rock mastodonata?

KOCIJANCIC: Mi smo se jednostavno sprdali sa svim zivim. Kod nas jos dan-danas pali taj balkanski melos i to je siguran uspjeh. Ali mi necemo svirati balkanski melos, mi smo ipak na zapadu Hrvatske, ha, ha... Nas su napadali u novinama jer sto mi imamo pljuvati Bijelo Dugme (pjesma "Pritanga i vaza"). Ali Boze moj, ako kriticari mogu napadati mene, onda mogu i ja druge! Neki dan sam gledao emisiju o pevaljkama u kojoj se vidi da mladez slusa "cirilicu". I onda ce mi jos netko pricat'!

AIM: Kako to da negdasnji pankeri danas sviraju ultrakomercijalu s tamburicama?

KOCIJANCIC: Yu grupa je recimo imala taj stil i image istocnjackog melosa i njima svaka cast. Ja sam ih slusao i cak skidao njihove stvari, ali kad jedna grupa koja je pocela s nazovimo punkom zavrsi na tamburicama? Dobro, bandovi se usavrsavaju, idu za profitom. Da rascistimo: Prljavo kazaliste su nastali u doba punka i ljudi su ih tamo svrstali iako su bili obican rock band. Ja ne mogu svirat' neke valcere i polke ako sam nekad svirao punk, to mi je u krvi. Punk je tri dura i razvali!

AIM: Koliko si bio star kad ste po~eli i kako si postao panker?

KOCIJANIC: Poceli smo dok mi je bilo sedamnaest, a ploca je izasla dok sam bio u nepunoj dvadesetoj. Mi smo jednostavno krenuli sa sokantnim nastupima u "Circolu", klubu Talijana, onakvi u kozi, to je zbilja bilo sokantno tada. U Jugoslaviji se jos nije ni culo za punk ali ja sam nasao neke clanke u stranim novinama, pa iako nisam cuo niti jednu pjesmu pogodio sam o cemu se radi. U Zagrebu je jos bilo doba hipika i svi su buljili u nas kao: gledaj samo kako su ovi obuceni! Gledali su nas i Prljavci na koncertu u dvoristu neke skole pa im nista nije bilo jasno. Svirali smo po parkovima, tjerala nas je murija... Da mi se samo vratit' u ono vrijeme. Pod "pankerma" ljudi su podrazumijevali neke kretene i ludjake, ali to je bila jedna moda koja se danas evo, ponovo javlja. Mi se vizualno nismo mogli poistovjetiti s engleskim pankerima jer nismo imali novaca. Ljudi su stavljali secer i pivo na glavu ne bi li dobili frizure. Mnogi bandovi su iskoristili tu modu samo da bi se prodali.

AIM: Aktualnost vasih pjesama danas se cini gotovo nevjerojatnom; kulturgenerali, cuvari javnog morala, disciplinske batine prezivljavaju sve sisteme?

KOCIJANCIC: Danas je to malo prikriveno ali trebamo samo skinut' satorska krila pa ce se sve opet vidjet'! Onda se jos vise toga tajilo, jos vise toga se nije znalo, ali opet sve na kraju izadje na vidjelo. Naslov albuma je za svako vrijeme; ostale su tri tockice pa si ti misli... 15 godina je proslo i raja malo drugacije razmislja, ali imala je i onda otvorene oci samo je malo slabije vidjela od pijeska kojeg su im bacali. Najgore je sto stalno mislis; krenut ce, krenut ce, stalno se nesto obecava. Ljudi nasjedaju na svakakve lazi, jer mi smo ljudi podlozni svakakvim dezinformacijama. Svaki novinar moze napisat' sto hoce i svi ce u to vjerovat'.

AIM: Je li stvarno istina - kako su napisale neke novine - da Parafi vrijedjaju policiju "nakon svih zrtava domovinskog rata" izvodjenjem "Narodne pjesme"?

KOCIJANCIC: Svaka cast onome tko takve stvari uspije progurati u medije. Ma to je ta masinerija: svatko moze kenjat' kako mu se kenja i nikome nista! Ali Boze moj, od toga ljudi zive. Nama je dobrodosao i los publicitet, samo neka se pise; te stvari je patentirao Malcom Mclaren. A hvala Bogu, na nama se dosta izmisljalo!

AIM: Sudeci po onome sto se nekada zbivalo, imao si vise razloga da mrzis staru policiju?

KOCIJSNCIC: Bili smo im trn u oku pa su nam nakalemili sve i svasta: drogu, kradje, ovo ono. Bilo je dosta informativnih razgovora; dodju po mene usred noci pa me ispituju, a ja nemam pojma o cemu pricaju, da bi rezime svega bio: aaa, vi svirate, pa kad imate koncert? Gdje god smo dolazili svirat', normalno, ima i trave i svacega ali tko je kriv? Naravno: rijecki pankeri. Ipak, kasniji Parafi su imali vise problema.

AIM: Je li se onda desavalo, kao danas u Samoboru, da murija uhvati pankere pa ih prebije?

KOCIJANCIC: Jednom u Slovenskim Mostama raja se ponapijala usred ljeta i krenuo je pogo, sto je murija jedva docekala jer se trebala na nekome istrest'. Na kome ce nego na jadnim deckima i curama u prvome redu? Mi bas pjevamo "Narodnu pjesmu" a pendreci rade svoje i mlate. Nismo prekidali svirku jer bi i mi dobili po glavi. Ono u Samoboru, to su vec jako gadne stvari. Sramota je da su tukli djecu. Vjerojatno nije cijela policija takva, ne smijes sad sve krivit' ali kad vojnik napravi glupost u gostioni reci ce se "vojska je napravila", a ne neki Pero Peric. Ali pankeri su recimo bas uvijek krivi za sve.

AIM: Cini se kako danasnje grupe mori panican strah od hvatanja u kostac sa katastrofalnom stvarnoscu. Zasto je to tako?

KOCIJANCIC: Danas se sve jos vise gleda kroz lovu nego nekad. Mi nismo gledali, jer smo svirali za neke dnevnice koje smo potrosili drugi dan. Nitko se nece hvatat' svega toga; mladi bandovi nemaju novaca iako stoje bolje od mene, koji sam poceo s akusticnom gitarom na koju stavis pick-up pa oderi! Nikakvu lovu osim tih dnevnica i napojnica mi nismo dobivali. Od kompletnog tiraza ploce dobio sam love za pola vozackog ispita. Kompletni novci i{li su u Beogradski SOKOJ. Danas vjerojatno grupe ne dobivaju lovu jer se to nalazi ne znam, ... u Zagrebu, to je ista stvar. Dobivao sam neke papire, spise, majke bozje, sta ja znam. Gore vidis deseteroznamenkastu cifru, a na kraju dvije brojke koje ostaju tebi. Ziva istina! Danas ako bandovi prodaju 2 000, to je super tiraza!

AIM: Je li nekada bilo potplacivanja novinara o kojem se danas puno prica?

KOCIJANCIC: Mi nismo bili u simetrali Ljubljana-Beograd- Zagreb i nismo imali nikakvu masineriju iza sebe kao ovi danas. Znas ono; Novi Fosili nastali su jucer a vec prekjucer su na televiziji. Sto se tice potplacivanja, mi smo onda jako slabo placali kad su svi pisali i pisu protiv nas! Mozda ne svi, ali jedna velika vecina "glavatih" velicina. Par dana nakon koncerta Fiju-briju vidio si neku tv-emisiju koja je bila namjestaljka kao i sve na toj televiziji. Niti jednom rijecju nisu spomenuti Buldozeri koji su bili apsolutna legenda u bivsoj Jugoslaviji, niti Termiti, niti mi. Mi smo se uvijek borili vlastitim noktima i zubima.

AIM: U cemu je tajna rijeckog rock fenomena? KOCIJANCIC: Ma prije je bilo jos boljih bandova u Rijeci, ali ti ljudi su morali otici u Ameriku i Njemacku gdje su danas vrhunski muzicari. Decki iz grupe "Vrijeme i zemlja" svi su vani jer ono sto su radili nikoga ovdje nije zanimalo. Rijeka je oduvijek tretirana kao provincija, a bilo je grupa: Mrtvi kanal, Istocni izlaz, Generation X, ali ne onaj Billya Idola. Danas je scena vrlo ziva i drago mi je da bandovi zajedno disu i pomazu se, dok je u moje vrijeme svatko gledao kako nabit' kajlu drugome. Drago mi je da je Rijeka ostala po strani, ne samo sto se tice glazbe vec i svega drugoga, ovog primitivizma koji vlada.

AIM: Koliko su se bivsi rokeri i pankeri iskompromitirali u proteklih, ratnih pet godina?

KOCIJANCIC: Mnogi su ostali ljudi, a neki i nisu. Sva ta prepucavanja izmedju muzicara: onaj nesto pljuje iz Beograda pa mu ovaj uzvraca iz Zagreba, zalosna su medju muzicarima koji bi trebali biti jedna obitelj.

AIM: Postoje li negdje kakvi neobjavljeni materijali? KOCIJANCIC: Postoji nesto do cega je tesko doci jer se nalazi u RTV Ljubljani, ali izdavanje toga me ne zanima jer bi to danas bio cisti promasaj. Imam neke pjesme o "Goljaku", tako smo zvali Goli Otok. Volio bih recimo stare stvari danas snimiti u boljoj tehnici. Zreliji smo, a ima studija koliko hoces. Mi smo napravili cijeli album za pet dana, a rez ploce je bio ocajan. Ja sam danas ucitelj koji se povremeno ukljucuje u muzicke tokove ha, ha... Ucim mlade narastaje vec cetrnaest godina i nadam se da ih dobro ucim, sto se vidi po rezultatima. Mogu ti rec' da me klinci obozavaju.

AIM: Je li bilo gledanja ispod oka kad si se zaposlio? KOCIJANCIC: Znali su sto sam prije radio, ali ne preko novina nego preko nekih drugih kanala. Nisu mi stavljali nista pod nos, ali mi se par puta nesto natuknulo. Onaj koji mi je to natuknuo, danas je na istoku. Nestao u vidu magle.

S nadom da netko nece opet Valteru nesto "natuknuti" pricekat cemo pojavu nekog novog Parafa.

PETAR GLODIC