RETUSIRANJE MEDIJSKOG ZAKONODAVSTVA

AIM, ZAGREB, 20.3.1996. Medju zahtjevima sto ih je ovih dana hrvatskim vlastima postavilo Vijece Evrope kao uvjet za punopravno clanstvo u toj evropskoj instituciji, nalazi se i zahtjev za uskladjivanjem medijskog zakonodavstva s evropskim standardima.

Predsjednik Tudjman i akademik Pavletic, predsjednik Sabora, spremno su i to potpisali, no operacionalizacija tek treba uslijediti. Naime, prije nekoliko mjeseci Ustavni sud Republike Hrvatske ponistio je postojeci Zakon o informiranju iz 1990. godine, nakon sto je ustanovljeno da zakon nije donesen s potrebnom natpolovicnom vecinom zastupnika u Saboru.

Da bi premostio pravnu prazninu, Ustavni je sud odredio da zakon vazi do 30. lipnja ove godine. U Ministarstvu pravosudja oformljena je radna grupa koja treba napisati novi zakonski tekst. Situaciju sto treba donijeti novi zakon zeli iskoristiti i Hrvatsko novinarsko drustvo. U njegovoj je reziji nastao tekst koji se naslanja na dosadasnji zakonski okvir, ali vise prosiruje zakonsku zastitu novinara.

Naime, dosadasnji je zakon bio relativno dobar, medjutim sadrzavao je i odredbu o naknadi tzv. nematerijalne stete, odnosno, naknade za dusevne boli koje je pretrpila neka osoba koja se smatrala ostecenom informacijom objavljenom u tekstu.

Taj je propis doveo do cestih tuzbi koje su pokretali razliciti politicari i javni radnici, trazeci neprimjereno visoke naknade. Na primjer, Tomislav Mercep, zastupnik u Zupanijskom domu Sabora, vodja nekoliko jedinica HV-a u ratu i predsjednik udruzenja ratnih dobrovoljaca, tuzio je nekoliko novina - prije svih "Feral Tribune" i "Globus" - zahtijevajuci odstete vrijedne vise stotina tisuca njemackih maraka. Neke od njegovih tuzbi odnosile su se na fotomontaze objavljene u satirickom dijelu "Ferala", kojima se po misljenju nezavisnih novinarskih krugova nikako ne mogu nanijeti "dusevne boli osobi i njezinoj obitelji".

Visoki odstetni zahtjevi znacili su pritisak na uredjivacku politiku, ali, bar zasad, sudovi nisu po kratkom postupku dosudjivali trazene svote. Mnogobrojne Mercepove parnice, kao i druge slicne, jos nisu dovrsene. Sudska praksa u tom podrucju tek se treba uspostaviti.

Prijedlog Hrvatskog novinarskog drustva nastoji stoga odvojiti obicne gradjane - koji imaju puno pravo na zastitu od neprovjerenih i klevetnickih informacija - od nosilaca javnih duznosti i drugih javnih osoba, koji bi bili zasticeni samo ako je neistinita informacija objavljena namjerno ili krajnjom nepaznjom. Saborska rasprava pokazat ce koliko ce od tih prijedloga zavrsiti u konacnom tekstu zakona.

Drugi dio uredjenja polozaja novinara tice se donosenja kolektivnih ugovora koji bi trebali regulirati njihov radni, materijalni i profesionalni status. Hrvatska je jedna od rijetkih evropskih zemalja ciji novinari nemaju potpisan kolektivni ugovor na drzavnoj razini. Nakon stupanja na snagu novog Zakona o radu od pocetka godine donesena je serija kolektivnih ugovora: od posta do Ine, od tekstilaca do zaposlenih u drzavnim sluzbama. I novinari su se pokusali organizirati - Sindikat novinara Hrvatske uputio je javno pismo sa svojim zahtjevima, uglavnom materijalne prirode - zatrazili su 40 satni radni tjedan, primjerenu placu i uvjete rada, 20 dana godisnjeg odmora za novinare-pocetnike, ostvarenje ustavnog prava na strajk i slicno. Jedini, kakav takav politicki zahtjev jest da se ne pristaje na place za "podobne i nepodobne novinare", ali zahtjev nije podrobnije obrazlagan.

Novost je sto su taj apel zajednicki poduprli novinari Hrvatske televizije i radija, Vecernjeg lista, Slobodne Dalmacije, HINE, Vjesnika i - Novog lista. Dakle, mediji u drzavnom ili vlasnistvu pojedinaca bliskih HDZ-u i jedini dnevni list s uredjivackom politikom kriticnom prema sluzbenoj politici. Zahtjevi predstavljaju minimum zajednicke platforme, a pojedinacni kolektivni ugovori napisani su zatim u redakcijama i predani poslodavcima - i na njima se sada radi. Svi manje-vise sadrze i odredbe o slobodi novinarskog rada, izvjestavanja i komentiranja.

Novinarima je odgovorio premijer Zlatko Matesa, preporucujuci sklapanje granskog kolektivnog ugovora, odnosno, ugovora na razini poduzeca - on je spomenuo samo one medije u drzavnom ili pretezno drzavnom vlasnistvu. Matesa je pritom ponovio nacelna stajalista: "Stanje u medijima jedno je od mjerila stupnja demokracije u drzavi... Mediji imaju osjetljivu i iznimno vaznu ulogu u svakom drustvenom ili politickom sistemu, pa tako i nasem". Dobro zvuci, ali iz Matesine zakonodavne kuhinje izasao je i prijedlog novog krivicnog zakona u kojem se sankcionira objavljivanje sadrzaja dokumenata oznacenih kao drzavna tajna i nalaze javnom tuziocu da pokrece postupke po sluzbenoj duznosti kad primjeti clanak ili informaciju za koju ocijeni da predstavlja klevetu predsjednika drzave i nekoliko drugih visokih funkcionara. Vladin prijedlog nezavisna je javnost ocijenila pokusajem uvodjenja cenzure i sputavanja javne rijeci.

Pravi test politicke volje snaga koje vladaju medijima i njihovih izjava da su spremni udovoljiti evropskim standardima moglo bi biti uvodjenje urednickih statuta, kakvi postoje u velikom broju inozemnih medijskih kuca. Usvajanje urednickih statuta takodjer predlaze Hrvatsko novinarsko drustvo u spomenutom prijedlogu zakona. Radi se o specificnom ugovoru koji bi potpisivali clanovi redakcije, a kojem bi bila precizirana prava i duznosti novinara u profesionalnom smislu, uz ustanovljavanje novinarskog odbora koji bi imao utjecaja da stiti novinare i njihovu slobodu izrazavanja. Medju najvaznijim stvarima koje bi regulirao statut nalazio bi se i izbor glavnog urednika.

Tako bi glavnog urednika birali sami novinari, on bi za izbor morao skupiti natpolovicnu vecinu redakcijskih glasova. Novinarski glasovi tako bi osnazili njegovu funkciju, odnosno, mogao bi se sprijeciti dolazak osobe koju novinarima zeli nametnuti politika ili vlasnik.

Ali, takvom se pristupu ne protive samo drzavni mediji, vec i neki privatni, nezavisni od politickog utjecaja. To su novine koje osniva i uredjuje Denis Kuljis - ranije "Globus", sada "Nacional" - koji se ostro protivi svakom sindikalnom organiziranju novinara. Kuljis zaposljava novinare i placa ih - cesto dosta dobro - tek dok zadovoljavaju njegov komercijalni interes. Kad mu vise nisu potrebni - otpusta ih.

Ipak i za novine sa statutom postoje primjeri: pulski "Glas Istre", dnevne novine u privatnom vlasnistvu, donijele su statut redakcije, a i s vlasnikom novina imaju ugovor koji garantira da se on nece mijesati u uredjivacke poslove. Zanimljivo je da je statut redakcije donesen na inicijativu glavnog urednika koji se dobrovoljno podvrgnuo potvrdi svojih kolega novinara, pristajuci i na mogucnost da desetina clanova redakcije u svakom trenutku pokrene postupak njegovog smjenjivanja.

IGOR VUKIC