KALJENJE MAGLE

Jubilej crnogorskog referenduma za zajednicku drzavu sa Srbijom

tekst:

Cak i vladajuci filozofski pravci razlicito tumace razloge zbog kojih je proizvedena SRJ. Cim su, 1. marta 1992. Crnogorci izveli uspjesan pohod na biracke kutije, predsjednik Bulatovic je razjasnio znacaj odigranog dogadjaja. "Referendumoma smo htjeli omoguciti da se ne ugasi vjekovna teznja da Crna Gora bude bastion srpstva i jugoslovenstva". Intimno uvjeren da ce svjezi proizvod imati dug rok upotrebe, tim srecnim slucajem, ispoljio je i zavidnu drzavnicku delikatnost: "Ne mozemo i nijesmo duzni da odgonetamo zasto se referendum ne sprovodi i u Srbiji". Dosad najpreciznija informacija da je SRJ namijenjena nesto drukcija uloga stigla je od njenog prvog predsjednika. "SRJ je samo jedna etapa u resavanju srpskog nacionalnog pitanja", obavijestio je okolinu Dobrica Cosic. Ta "na brzinu sklepana tvorevina" nastala da se zavara trag Badinterovoj komisiji nema buducnosti jer po, klasikovim nalazima - "jugoslovenstvo je mrtvo". U skladu s patrijarhalnim vaspitanjem, sluzbena Crna Gora je precula ovo ruzenje mlade drzave, u ciji je nastanak, po dragovoljnom priznanju njenog vodstva, ulozila citavu svoju moralnu bastinu. Stvar je bila toliko ozbiljna, otkrio je docnije jedan od vladajucih poslanika u republickoj Skupstini, da bi u slucaju drukcijeg ishoda glasanja "DPS odmah napustila politicku scenu". Posto toliku stetu Crna Gora i sira zajednica ne bi mogle podnijeti - rezlulat je tu.

Nije SRJ porodjena bas tako glatko. Ko ne zna po kojem je tehnoloskom postupku stvarana - tesko moze dokuciti kako danas funkcionise. Zato, redom. Ozbiljni su znaci da je od oktobra 91. do kraja januara 92. konacno skrojena sudbina Crnoj Gori. Prvo se, u to slavno doba, desio Hag. Tamo je predsjednik Bulatovic, na opste iznanadjenje prisutnih gradjana, obavijestio "druga Lorda Karingtona"(bas tako) da parihvata plan o pretvaranju Jugoslavije na umoru u sest suverenih drzava. Zahvaljujuci memoarskim aktivnostima Bore Jovica stiglo je i neposredno svjedocanstvo, kako je Bulatovic naceran da porekne rijec. Kad mu je zaprijeceno smjenom nije imao sta da se pogadja: sve sto se zalagalo za suverenu Crnu Goru njegova je propaganda ovdje vec bila proglasila za izdajnike. Bulatovic je jedino molio sitan popust: neka Milosevic na narednoj seansi drugu Lordu predlozi rjesenje kojim se potire njegovo prihvatanje haskih principa, a on bi ga, eto, podrzao. Ni toliko mu nije dato - pokajanje je morao da odradi sam i u cjelini.

Jos je trajalo vrdanje. Negdje u decembru 91. crnogorski predsjednik je tumacio republickim poslanicima zasto Crna Gora i Srbija, drevne drzave, nece ko neki "na salter po priznanje" i, gredom, nagovijestio da "u slucaju raspada SFRJ nasa republika ostaje suverena drzava". Uoci nove 1992. u Beogradu je uprilicena i "Kovencija o novoj Jugoslaviji". Predstavnik DPS nije potpisao njene zakljucke zato sto je, po njegovom vidjenju situacije, "prevagu odnio srpski blok". Slabo je ko tu mogao uociti razliku izmedju "srpskog" i "jugoslovenskog" bloka - svejedno carsijom se sirio glas kako se Bulatovic premetnuo u borca za suverenu Crnu Goru, samo sto on "to" radi u potaji. Pojava je nadgledana s nadleznog mjesta, i odmah po novogodisnjim praznicima, eto u Podgorici Bore Jovica, s cinom sefa SPS. Zatvoreni sastnak sa crnogorskim vrhom dao je plodan rezultat: "Crna Gora i Srbija treba da nastave da zive u zajednickoj drzavi". Cim su gosti obrnuli k Beogradu, Glavni odbor DPS je spontano zakljucio da u sto kracem roku valja raspisati referendum. Na Skupstinu, 16. januara, stize Predlogu zakona o referendumu. Bulatovic se vlada kao da je dograbio neki stari referat Milana Kucana. "Savezna drzava ce imati jednodoman parlament sastavljen na paritetnom principu, isto tako bice sklopljena i vlada, zajednicu ce predstavljati naizmjenicno sest mjeseci predsjednici Republika". Izrazio je pristojne ambicije i po vojnom pitanju: "Opremanje i razvoj oruzanih snaga, osim u visokospecijalizovanim rodovima, bice u nadleznosti republike i uvazavati njihove specificnosti". Bilo je jos puno toga, a najvaznije je sto se predsjednik drevne Crne Gore javno, pred parlamentom zarekao: "Ovo je precizno utvrdjeni minimum ispod kojeg necemo ici". Skuptina je, naravno, podrzla svog predsjednika. Malo zatim Bulatovicu gostuju najvaznije glave iz vojnog vrha. Tridesetak vojnih specijalaca oko zgrade Predsjednistva bili su solidan znak da se unutra temljeno pretresa situacija. Razvijale su se razne teorije, jedino je predsjednik Milosevic bio nesto sutljiv. Samo je s pratnjom, 12. februara, prispio pod Goricu. Svi su bili drugarski raspolozeni i sve je za dan izglacano. Ostalo je jos samo da i vanredna skupstina, 22 februara, sijedeci predsjednikov primjer, na pristojnu mjeru snizi granice "precizno utvrdjenog minimuma". Poslanici vladajuce partije, drzali su se u skladu s ozbiljnoscu trenutka: bez muke je revidiran stav o minimalnim potrazivanjima, a rok za refrendum, umjesto najmanje 30, sveden je na ciglih sedam dana. Biracima je, ponudjeno da odgovore na mudro sroceno pitanje: "Da li ste za to da Crna Gora kao suverena republika nastavi da zivi u zajednickoj drzavi - Jugoslaviji - potpuno ravnopravno sa drugim republikama koje to budu zeljele".

Mnogo puta, raznim povodima, o putanji vladajuce partije od Haga do prvomrtovske parade izjasnjavali su se lideri crnogorske opozicije. "I tad sam rekao, i sad ponavljam, da je ovo bila samo suptilnija Podgoricka skupstina iz 1918. Treba samo pogledati sta se desilo s Predsjednikovim minimumom od 18. januara do 12. februara, kad je dosao Milosevic da zavrsi pricu. Ukinuta je paritetna vlada, pridodato vijece gradjana, predsjednika bira skupstina SRJ, odredbe o nadleznostima republika u razvoju oruzanih snaga izbrisane. Radi ocuvanja vlasti i licnih interesa, Crna Gora je vec tada prodata" misljenja je Zarko Rakcevic, potpredsjednik Socijaldemokratske partije.

Vec cetiri godine u Crnoj Gori traje debata jesu li tada postojali elementarni uslovi za demokratsko izjasnjavanje. Opozicija koja zagovara suverenu crnogorsku drzavu tvrdila je da se u ratu, pod prismotrom vojske, uz razornu medijsku prpagandu, ne moze obaviti tako ozbiljan posao i pozvala svoje simpatizere da ne izadju na biralista. "Referendumsko izjasnjavanje u onako nedemokratskim uslovima, niko ko postuje demokratska nacela ne moze priznati" sluzbeni je stav crnogorskih liberala. Slicnog su uvjerenja i u Socijaldemokratskoj partiji. Mozda je najzanimljivije sto i predstavnici srpski usmjerene Narodne stranke ocjenjuju da je referendumsko pitanje bilo toliko dvosmisleno da je "refererendum pravno nekorektan". Narodnjaci su smatrali da SRJ, ako bude stvorena na prevaru, ne moze biti solidna zajednica, i zato su predlozili da se referendum sa jasnim pitanjem, u normalnoj atmosferi, ponovi. Izazov, razumije se, prihvataju i liberali.

U medjuvremenu je SRJ proradila. Jos na pocetku posmatraci su upozoravali zainteresovane da je vladajuca partija, uoci referenduma, tek zapocela proces snizenja svog minimuma. Sto je SRJ pocela da dejstvuje, u crnogorski parlament je stigla moda da se Crna Gora oslobadja jedne po jedne drzavne funkcije. Zahvaljujuci poslanicima DPS republika je gospodski rijesena obaveze da se uopste pita o tome hoce li joj biti zavedeno vanredno stanje i nastavila istim tempom. "Ustav Crne Gore je vec prazna tabla, 63 clana kojim se se regulisu ljudska prava sluzice za ukras. Crnogorski vrh zna da nema sansi da ikad povrati one nadleznosti kojih se sada odrekao" dzabe je upozoravao Savo Jablan, poslanik liberala u republickom parlamentu, kad je i krivicno zakonodavstvo dignuto na visi nivo. Vodje DPS su svojima potanko razjasnile sustinu plemenite akcije - da ocvrsne zajednicka drzava. Povremeno, do duse, okolo tuguju sto Srbija oklijeva da svoj ustav usaglasi sa saveznim, ali od toga ne prave ozbiljno pitanje. "Sustina je u tome sto je onaj dio suvereniteta koji je Crna Gora prenijela na fedeaciju, zapravo prenijet na drugu federalnu jedinicu, odnosno na njenog predsjednika. Milosevic je jedini stvarni nosioc moci" - objasnjava u "Monitoru" Srdja Darmanovic potpredsjednik SDP.

Svodeci racune, na cetvrti jubilej referenduma, predsjednik Skupstine LSCG Dzemal Perovic kaze: "Svi razlozi koje smo navodili protiv stvaranja toboznje federacije potvrdjeni su. Ispalo je cak i gore nego sto smo predvidjali ". I sef poslanickog kluba Narodne stranke Dragan Soc poodavno tvrdi da je DPS Crnu Goru dovela u ponizavajuci polozaj. On ima drugu racunicu. "Takva politika vladajuce partije" procjenjuje Soc "objektivno ide na ruku Liberlnom savezu. Oni stvaraju psiholoske pretpostavke koje se mogu pretvoriti u znacajnu polticku cinjenicu, a liberali su pokazali da to umiju iskoristiti ". U Narodnoj stranci i dalje, medjutim, vjeruju da "podredjenost jedne vlasti nije isto sto i podrdjen polozaj jedne drzave" i, u tom smislu, prilazu svoju kandidaturu, kako bi demonstrilrali mogucnost skladne SRJ.

Obicno se status predsjednika Bulatovica, kad ponekad krene s Milosevicem da pregovaraju po svijetu, uzima kao najpodesniji primjer za prikazivanje opsteg stanja fakata po pitanju ravnopravnosti u federaciji. Od kulture do sporta.
"Status Crne Gore u novom drzavnom aranzmanu mozda nigdje nije tako pogibeljan kao u kulturi. Crnogorska kultura trpi stalne uvrede i nipodastavanja. Nekad se asimilacija izvodi rafinirano, a najcesce brutalno,bez pardona. Za tu poziciju kriva je i sama Crna Gora. Novi srpski ratnicki folklor razbuktao je epsku strast za ratovanjem, a kao kulturni servis genocida, zatrovao je crnogorsku kulturu ratobornim svetosavljem i bajatim srpskim nacionalnim romantizmom", tvrdi Marko Spadijer generalni sekretar Matice crnogorske. No, po njegovom misljenju, ojacava i otpor pretvaranja Crne Gore u folklornu provinciju. "Mnogo truda je potroseno da se Crna Gora odagna sa Mediterana, ali se kultura kao i vjestina plivanja nikad ne zaboravlja".

Jedino u vladajucoj partiji, koliko se zna, nema ozbiljnih zamjerki nacinu na koji je regulisana sudbine Crne Gore. Sudeci po optimizmu predsjednika Bulatovica na posljednjem kongresu Socijalisticke partije Srbije, jedinstvo na idejnom frontu je danas cvrsce no ikad. Sad su SPS i DPS zdruzeno za mir - pristojno su se slagale i dok su se vezale za ratne teme. Ne znaci, naravno, da se za sve cetiri godine drugovi nikad nijesu sporeckali. Nekako u pravilnim razmacima okolo kruze glasovi, kako su se DPS i SPS ljuto zavadile, i kako "nasi" junacki odolijevaju. Citava je Crna Gora pretrnula kad je srpska predsjednikovica nazvala crnogorskog premijera, prikrivenim svercerom. Jedno vrijeme se razvila opasna diskusija je li separatizam to sto se Djukanovic hvali da Crna Gora samu sebe izdrzava, i kako u zajednici nije zato sto se boji gladi. Cak i u sluzbenim krugovima saputano je kako postoji sudbinski spor u odnosu prema svojini - DPS je je za privatizaciju, SPS za JUL. Izmedju srpskog drzavnog socijalizma i crnogorskog drzavnog kapitalizma, tvrde upuceni, srecom, nema nepremostivih razlika. "Veliki dio privrede u nasoj republici stavljen je pod drzavno-partijsku kontrolu. Vladajuca partija kvaziprivatizacijom zeli da zadrzi politicki monopol i kontrolise sve procese u Crnoj Gori" - podsjeca Zarko Rakcevic, potpredsjednik SDP.

Niko, sad, ne zna u sta ce se izroditi SRJ. Za njenu preradu u zajednicu regija, o cemu se odavno nagadja, jos ni jedna stranka javno nije preuzela odgovornost. Mediji u Srbiji svaki slucaj kad se crnogorska vlast zakoprca, procitaju kao dokaz njenog pritajenog separatizma. U Crnoj Gori kontinuirano traje neka vrsta kolektivnog kviza: pristaju li Bulatovic i njegovi na ovakav tretman svoje republike od miline ili od straha. Misljenja su podijeljena. Sto se gresnog "separatizma" tice, postoji obilje dokaza - neduzni su. Druga je prica sto su i oni iskreno zainteresovani da im se osigurju izvjesne nadleznosti u vladanju specificnim crnogorskim poslovima. Tu, naravno, ne spadaju rat, mir i te stvari. Milosevic je do sada, za razliku od srpske nacionalne opozicije, pokazao da razumije tu ljudsku potrebu i vjerovatno nece, ni u buduce, cisto iz sporta, mlatiti Bulatovica po usima. Lideri ovdasnih stranaka ne vjeruju da ce doci do nagle promjene Ustava, vec da ce sluzbeni Beograd ici na postupno, sistematsko dokidanje crnogorske drzavnosti. Za taj posao, boljeg druga od DPS nema; ni pod jednom vlascu Crna Gora ne bi tako bezbrizno, poslije svakog minimuma, bila sve ravnopravnija. Zato se, ovdje, niko ni ne sali da bi SPS mogla na sljedecim izborima pomoci srpske radikale i narodnjake protiv Bulatovica. A ako nekim cudom crnogorskim vlastima jednom dojadi da slusa, sjetitice se Haga: gotovo sve poluge da se iscupaju od zavisnosti, istopili su. Cudna je ovo zemlja: jedino bi im u tom slucaju mogle pripomoci nezavisne crnogorske institucije, nastale i odrzane mimo njihove volje.

Esad KOCAN (AIM Podgorica)