LJEVICA U HRVATSKOJ

AIM, ZAGREB, 19.3.1996. Upitajmo iz pristojnosti - postoji li u Hrvatskoj autenticna i moderna evropska ljevica, s politickom kulturom radikalne demokracije? Ako je suditi po Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske (SDPH) - ne postoji. Moze li se ljevicom zvati Zdravko Tomac (SDPH) koji se prosle godine na crkvenoj misi u Argentini za Dan NDH (10. travnja) slinio i cmakao sa ustasama i ratnim zlocincima (Korski & Rojnica) za bolje hrvatsko sutra? Zar Tomac, autor knjige "Socijalisticko samoupravljanje" i bivsi komunisticki ideolog ne zna sto su ustase? Je li moguce da je sve to potisnuo i zaboravio, bas kao i svoju komunisticku proslost, ne samo teorijsku?

Ali on ima odgovor. "Osim toga, vecina od njih voli Hrvatsku i zivi za Hrvatsku" - eto pravog razloga za lobotomiju. Bravo Tomac! Mjerilo svega, istine i politike, postala je ljubav laznjak, par suza i drhtaj vremesnog ustaskog srca. Prema Tomcu, zlocin vise nije zlocin, ako je ucinjen s ljubavlju prema domovini. A i on bi u ime iste ljubavi volio zasjesti u fotelju predsjednika zagrebacke Skupstine, zbog Hrvatske, dakako. Koju toliko voli da mu od prelijevanja ljubavi ustase oprastaju vlastitu komunisticku proslost. Bljak.

Usprkos tomcima, ljevica je moguca, ali tek s novim, mladim ljudima, koji ce joj dati svoj sarm, vitalnost i uvjerljivost, bez karme zavisti, podjela i samounistenja. Naime, ovdasnji je specijalitet podjela ljevice na cetiri stranke. I zanimljivo, svaka tvrdi da je bas ona autenticna ljevica - SDP (Racan, Tomac, Arlovic...), Akcija socijaldemokrata Hrvatske (Degen, Veljak, Siber...) Socijaldemokratska unija (Bebic, Sokolic, Horvat...) & Dalmatinska akcija (Mira Ljubic - Lorger, clanovi nepoznati). Moze li ljevica prevazici idiotske podjele zbog kojih je na proslim izborima zagubila desetak posto glasova (SDU i DA nisu u Saboru) i do slijedecih izbora broj cetiri politickom alkemijom pretvoriti u broj jedan? Navodno je proces u toku. Prosle godine, Tripalo je pokusao par puta zavesti SDP na put ujedinjenja, ali je Racan bio gluh za tako nesto. Razlozi? Iz krugova bliskih ASH doznajemo da je prije izbora Tudjman savjetovao Racanu da ne srlja sa Tripalom i Bebicem, kada ce "ionako imati svojih desetak posto". I bi tako.

Ipak, jos uvijek je mnogo toga otvoreno, danas posebno. Za sada, sve ovisi o dogovoru ASH, DA i SDU koje bi - ako zaista zagugucu - mogle pojacati pritisak na vrhovnistvo SDP-a glede ujedinjenja. I takvoj ljevici, ali s novim ljudima na vrhu, otvara se siroko polje mogucnosti za stosta, cak i za pristojan udijel u vlasti, recimo - 2007. godine.

Osnovno je pitanje: da li ljevica, bila kakva bila, bas kao i ostali zeli samo golu vlast, mocnu formu, bahatu i jaku drzavu, kojoj je civilno drustvo politicka anomalija, smetnja u razvoju nacionalne drzave ili je spremna izaci iz svojih fantazija, okrenuti se bazi (navodno je sticenica radno ovisnih i socijalno ugrozenih) i poceti djelovati - na direktnoj zastiti ljudskih prava, primjerice - sto za sada cine samo nevladine organizacije (HHO, Antiratna kampanja, Otvorene oci ...)?

Utjesno je sto sve do nedavno ni ljevica ni ova pitanja nisu imala niti znacaj niti snagu, nisu bila cak niti san. Na poneku lijevu pricu sluzbeni desnicari ne bi se cak ni jako obrecnuli. "O mrtvacima sve najbolje", jednom je u sali izrekao Djapic. Medjutim, cuda se dogadjaju. Sluzbena desnica je (ne ona u HDZ-u) u Hrvatskoj sve manja, a ljevica - ili sto vec jeste - sve snaznija. Svoju iznenadnu popularnost, dakako, prije svih SDP (jer ima nacionalni djir) i posebno medju tzv. obicnim ljudima, ne duguje svom impulsivnom djelovanju, otvorenosti, povjerenju i strategiji, vec ponajvise HDZ-u i Tudjmanu - koji su pripremili zaista pogodne uvjete.

Koje su zasluge HDZ u obnovi kakve takve ljevice u Hrvatskoj? Kulturno i ekonomsko truljenje, moralni raspad drustva, opca nesigurnost i strah, politicki terorizam, kuzni zadah ustastva, pljacka i korupcija, mainstream kic i foklor & kao iber na desetku - diktatura jedne partije i jednog covjeka. Time je praksa radikalnog nacionalizma i drzavnog kriminala dosla do tocke u kojoj moze samo tonuti, sve dublje i dublje, do konacne propasti. Panika je u vladajucoj partiji jer ih u buducoj slici Hrvatske - nema. Naime, u svim domoljubnim parolama, oltarima i svetistima, u psihodrami nacije i povijesnim fantazijama - jednostavno nema bjelancevina i minerala, nema kruha, gemista i parizera. Nakon rata i nacionalne romantike, na redu je zeludac. Tradicionalno, ljevica u tome vidi svoju sansu. Polako, ali sigurno, slobodno drustvo, politicka jednakost i socijalna pravda postaju teme nove stvarnosti, teme koje in nuce provlaci sindikat i ASH. To se lijepo vidi po nekoliko strajkova u veljaci (HPT, zeljeznica ...) i okupljanju 7 tisuca sindikalnih povjerenika i oko 3 tisuce policajaca na glavnom zagrebackom trgu. Glad je postala stranka s najvise pristupnica i stoga ljevica ne taji da ima sifru buduce pobjede. "Al' se nekad dobro jelo" - moto je izbornog uspjeha. Otuda i cesti novinski i TV komentari koji savjetuju budnost, jer lijevi neprijatelj nikada ne spava. "Pogledajte Poljsku i Rusiju" - po narudzbi plasi narod Nenad Ivankovic (dopisnik HTV-a iz Bonna).

Hoce li ljevicica i dalje ostati na kulinarskoj politici ili ce pozeljeti i nesto s vise umaka, to se, dakako, po SDP-u ne moze saznati. Naime, nedavna konvencija Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDPH) otkrila je njezino lice i nalicje, stalnu praksu fatalnog nesuglasja raskosa ljupkih ideja na povrsini i strikanja dnevnopoliticke prakse, koja ni pod razno nije lijeva, vec je slicnija "Kolibricima" ili "Drustvu uzgajivaca prepelicara". Konvencija je pokazala jos najmanje tri stvari: da je Ivica Racan još uvijek ozbiljan, dosadan i jednoglasno omiljen (i dalje je predsjednik); da je ljevica po SDP-u "zrela, dobra zdravlja i raspolozenja (...) ne taji da je snazna i ne boji se sto pokazuje svoju snagu", sto se valjda odnosi na 10 - 12 posto izbornih glasova i - na koncu - da se zaista ne zna misle li oni to ozbiljno ili se zafrkavaju.

Elem, postoje jos tri, manje vidljive cinjenice. Naime, da SDP sasvim sigurno nije moderna evropska ljevica i da se od Racana & ekipe ne moze ocekivati nista drugo od cekanja da vrijeme uradi svoje i HDZ otpadne poput dozrelog lista. Medjutim, ako jednom i uzmu veci dio vlasti, tada po prirodi stvari vise nece biti mjesta za racane, tomce, vujice i slicna stvorenja. Takodjer, zaboravili su da osim Socijaldemokratske partije postoje i druge lijeve stranke - ljevije i prema svojim biracima postenije - koje SDP planirano gura u politicki polusvijet jugoslavenstva i tzv. orijentalne nostalgije.

Tko vjeruje da ce SDP cak i pokusati svojim djelovanjem promijeniti sto se promijeniti dade - ne samo ad hoc i konkretno

• taj je il' lud il' naivan. Sve ono sto sami vjeruju da jesu, sve ono sto SDP cini i na sto se poziva, uradice drugi. Tako ce sindikati zastupati radnike i organizirati strajkove, bez podrske SDP-a. Sprecavanje delozacija iz vojnih stanova, podrska nezavisnim medijima i projektima, to su takodjer cinili drugi. Sve ono sto SDP cini lijevim svelo se na par rijeci - stara navika i socijalna retorika, mozda simpaticna, ali lazna. Uopce, jedini ljevicarski identitet SDP-a je socijalno pitanje, iako je proteklih godina Racanu i Tomcu bio mnogo vazniji nacionalni pridjev u nazivu nego bilo sto drugo. Zbog navike imena, Kockice i bogatstva koje su preuzeli nakon fajrunta Partije, sefovima SDP-a tesko se okrenuti socijaldemokraciji.

ALEN ANIC