SINDIKAT I PRIVATZACIJA

Radnicke inicijative

tekst:

Crnogorska vlada je 1996. godinu proglasila "godinom fakticke privatizacije". Naime, tokom prosle godine ovdje je u preko 90 odsto preduzeca pokrenut transformacije vlasnistva, pri cemu je citav proces doveden do nivoa da je drustveni kapital preduzeca dobio tzv. titulara. U prosjeku, radnici su dobili oko 37 odsto kapitala, dok je ostatak netransformisanog drustvenog kapitala prenijet na fondove - fond za razvoj - 60 odsto od toga, penzioni fond - 30 odsto i fond zas zaposljavanje - 10 odsto. Iako je to u odnosu na procese koji teku u Srbiji znacilo veliki iskorak, ipak, ovakva transformacija putem drzavnih fondova nailazi na prilicno ostru kritiku svih opozicionih partija. Prije svega zbog toga sto fondovi kao paradrzavne insitucije, na osnovu preteznog vlasnistva nad preduzecima preuzimaju upravljanje kompletnom privredom. Tako je u Crnoj Gori doslo do faktickog podrzavljenja upravljanja privredom. S tim sto, zale se opozicionari, nije rijec samo o podrzavljenju, vec o necemu jos gorem. Apsolutnu vlast u drzavi ima jedna partija - DPS, tako da se u crnogorskoj stvarnosti drzavni fondovi pretvaraju u fondove vladajuce partije, pa ispada da jedna partija vlada cjelokupnom privredom. Drugi razlog je usporavanje cijelog procesa privatizacije. Ono sto je zamisljeno kao privremeno rjesenje

• seljenje drustvene svojine iz preduzeca u portfelje drzavnih fondova shvacenih u smislu institucionalnih investitora - prijeti da postane trajno. Uostalom, sam zakon je predvidio petogodisnji period za prodaju drustvenog kapitala iz portfelja fondova. Za crnogorsku opoziciju to je previse sporo.

Prosle godine su opozicione stranke pokusale kroz Skupstinu "probiti" izmjene zakona o privatizaciji kako bi se uveo institut vaucera i tako obezbijedila brza privatizacija i veca ravnopravnost. Medjutim, vladajuca DPS je to odbila sa obrazlozenjem, koje u najkracem glasi: "Ovo nije vrijeme promjene, vec primjene zakona." No, bez obzira na to odbijanje izmjena koncepta privatizacija, u Crnoj Gori jaca politicki pritisak na izmjene zakona. Pocetkom godine u rapravu o ovom procesu ukljucio se i crnogorski sindikat sa svojima inicijativama.

O tome Danilo Popovic, prvi covjek crnogorskog Sindikata kaze:

• Mi u Sindikatu Crne Gore nijesmo zadovoljni dosadasnjim tokom transformacije drustvene svojine. Prva faza transformacije zavrsena je identifikacijom vlasnika kapitala, dok se organizaciona i upravljacka transformacija po mnogo cemu svela na farsu. Zbog toga mi insistiramo na dogradnji zakona kako bi obezbijedili zastitu radnickih interesa u ovom procesu i ujedno pomogli brzoj i kvalitetnijoj demokratizaciji drustvenih i svojinskih odnosa.

Ono sto je, po Popovicevom misljenju, veoma vazno jeste neusaglasenost ukupnih reformskih tokova. "Uporedo sa procesom transformacije vlasnistva nije se gotovo nista desilo u pogledu radnog zakonodavstva. Temeljni zakoni - zakon o preduzecima, zakon o osnovama radnih odnosa, zakon o zaposljavanju, zakon o strajku, zakon o zastiti na radu itd - su nam jos uvijek iz socijalistickog sistema i sto je jos gore iz sistema drzave SFRJ, koja vise ni formalno ni fakticki ne postoji."

Ove zakonske nedorecenosti i slabosti, po Sindikatu, najteze pogadjaju upravo radnike. Zato Popovic kaze: "Problema je toliko da se, sasvim jasno receno, ne smije dopustiti da stvari teku dalje istim tokom. Postavlja se otuda pitanje: Da li zaustaviti tok transformacije dok se na saveznom nivou ne donese moderno reformsko zakonodavstvo vezano za rad preduzeca i odnose u njima, ili pak, ne cekajuci na savezne zakone koji se vec godinama odlazu, insistirati na neophodnim izmjenama zakona na republickom nivou.

Sindikat se, jasno, opredijelio za drugu varijantu. Sindikalci smatraju da zapoceti proces transformacije u Crnoj Gori treba nastaviti, ali da je pri tom neophodno pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o upravljackoj i vlasnickoj transformaciji, i to upravo zato da bi se obezbijedilo vece ucesce radnika u rasporedu drustvenog kapitala.

Sindikalni predlozi sadrze deset tacaka, a medju prvima je zahtjev da da se poveca nivo sadasnjih ogranicenja na visinu radnickih dionica - sto je nastavak starog sindikalnog zajtjeva da radnicima pripadne najmanje 51 odsto drustvenog kapitala.

U ovo se, prema sindikatu, uklapa i zahtjev da se radnicima, kojima su isplacivane zarade manje od onih koje su bile utvrdjene vazecim propisima (misli se na palte nize od najmanje cijene rada), po tom osnovu obezbijede dionice.

Svim radnicima u vanprivredi, penzionerima i nezaposlenim radnicima, prema sindikalnoj inicijativi, treba obezbijediti prava na povlascene i besplatne dionice po istim kriterijumima kao i radnicima u privredi. Ovaj zahtjev ne sadrzi rijec "vaucer", ali u sindikatu ga tumace upravo tako. Uz to ide i zahtjev da se regulise pravo na nasljedjivanje dionica prvom nasljedniku iz porodice umrlih radnika.

Sindikat dalje trazi omogucavanje ponovnog upisa radnickih dionica svima koji to pravo nijesu iskoristili. Radnici su se, kazu u sindikatu bojali da nece moci otplacivati dionice, a posto je u medjuvremenu njihova otplata odlozena, ispada da su prevareni.

Naravno, u sindikalnoj inicijativci sadrzan je i zahtjev da se onemoguci privatizacija onoga sto je radjeno iz sredstava fondova zajednicke potrosnje, vec da se taj dio kapitala preduzeca definise kao "radnicka imovina", odnosno "imovina gradjana" za objekte koji su izgradjeni sredstvima samodoprinosa.

Citava inicijativa sadrzi i zahtjeve za donosenjem svih potrebnih zakona koji treba da prate proces transformacije, a posebno propisi koji ce precizirati rad rad upravnih odbora, njihova prava, obaveze i odgovornosti, "kako bi se izbjegle dosadasnje devijacije".

Cini se da u Sindikatu dosta nade polazu i u zahtjev da se donese Zakon o participaciji radnika u upravljanju po osnovu rada, "kako je to uradjeno u zemljama razvijene trzisne privrede u Evropi i svijetu".

• Sadasnja zakonska rjesenja, tvrdi Popovic, neodgovarajuca su, neprimjenjiva i zastarjela. Mi smatramo da ucesce zaposlenih u upravljanju preduzecima nije politicko, vec civilizacijsko i istorijsko pitanje. Zato cemo se zestoko suprotstaviti svakom pokusaju da novi zakoni (a oni se moraju donositi vrlo brzo) radnicima daju manja prava od onih koje garantuje razvijeni svijet.

Dragan DjURIC AIM Podgorica