MOSTARIZACIJA SARAJEVA

AIM SARAJEVO, 14.03.96. U Sarajevu je bila festa: na otvaranju Ambasade lokalne demokracije Vijeca Evrope okupila se bulumenta politicara i, sto je za ovu pricu jako bitno - evropskih gradonacelnika i gradskih vjecnika. Na festi je, medjutim, nedostajao domacin, odnosno gradonacelnik Sarajeva. Ne zato sto je sprijecen nekim vaznijim obavezama, primanjima ili, ne daj Boze, bolescu. Ovdasnji gradonacelnik nije se pojavio iz sasma prozaicnog razloga - Sarajevo, naime, nema gradonacelnika! Posljednji je dao ostavku dan-dva prije feste. Tacnije na dan kada je Sarajevo prestalo biti gradom.

To sto Sarajevo vise nije grad (sta ce mu dakle gradonacelnik?) nema nikakve veze s cetverogodisnjom devastacijom grada i njegovom danasnjom slikom primitivizirane srednjevjekovne kasabe. No, ima s onima koji su na proslim izborima u svojim politickim pamfletima od Sarajeva pravili "evropsku prijestolnicu", "bosansku Kaliforniju" ili "Svicarsku oazu blagostanja". U sestoj godini njihove vladavine Sarajevo je pak, umjesto obecanog raja, izgubilo status grada te postalo, jedni trvrde Kanton, dok mu drugi i to osporavaju.

Zapravo, niti jedan mirovni dokument nije precizno definirao status Sarajeva, izuzev njegove teritorijalne pripadnosti Federaciji. Naravno, sve sto medjunarodna zajednica nije detaljno i pod svesrdnom prisilom izdiktirala domacim liderima - ovdje se pokazalo nerjesivim problemom. Washingtonski sporazum tretirao je Sarajevo kao distrikt sto je potom uneseno i u sacinjeni Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Ipak, posljednji Mirovni sporazum ustolicio je novi, daytonski Ustav po kojem se bh. kantoni razlikuju od onog sto je za njih predvidjao Ustav Federacie, a te su se promjene reflektirale i na status Sarajeva. Kako federalni partneri SDA i HDZ nisu ispostivali svoju obavezu (poput, uostalom, i brojnih drugih) da do 14. ozujka ove godine usklade Ustav Federacije s Daytonskim ustavom, glavni grad BiH nasao se u poziciji da mu se sudbina tumaci cas po federalnom, cas po daytonskom Ustavu, uz obaveznu dilemu stranaka na vlasti koji je dokument relevantniji. Drugcije, sto je u slucaju dva Ustava starije - kokos ili jaje?

U potezanju jednog ili drugog Ustava kako kojoj od koalicijskih stranaka na vlasti u tom trenutku odgovara, doslo se do definitnivnog kaosa po pitanju Sarajeva. Vladajuca Stranka demokratske akcije svojevoljno je ukinula gradsku Skupstinu, Sarajevo je proglasila Kantonom, te formirala Kantonalnu skupstinu od prisutnih predstavnika devet gradskih opcina. Da paradoks bude veci, granice formiranog Sarajevskog kantona i dalje su nerjesiva enigma jer u njegov sastav moze uci ne pomenutih devet nego cak cetrnaest opcina, ubrajajuci medju njih Kiseljak, Visoko ili neka druga okolna mjesta.

Ukidanju Gradske skupstine Sarajeva prethodile su cak i unutarstranacke nesuglasice gradskih zastupnika vladajuce muslimanske Stranke demokratske akcije. Dio vladajuceg establismenta zalagao za opstanak gradske vlade naspram nastojanja drugog djela da se oformi ekskluzivno Prijelazno vijece sarajevskog kantona. Zastupnici opozicijskih stranaka u gradskom parlamentu tvrdili su pak da formiranje Skupstine kantona nije sporno ukoliko se rijesi pitanje urbanog djela Sarajeva, odnosno odrzi legalitet gradske skupstine, argumentirajuci to konstituiranjem Zagrebacke zupanije ali i Skupstine grada Zagreba u susjednoj Hrvatskoj. Ipak, od njihovog stava vladajuca stranka SDA prihvatila je samo onaj dio koji daje "zeleno svjetlo" Kantonalnom parlamentu, te ga formirala u sukladnosti s navodnom vecinom gradskih stranaka. Spornu sjednicu na kojoj je "kantonalna" frakcija SDA nadglasala pobornike "gradske", donedavni je gradonacelnik grada Tarik Kupusovic, napustio iritiran njenim ishodom te ponudio ostavku na mjesto sarajevskog gradonacelnika. Upravo tim cinom Kupusovic je pridobio naklonost Sarajlija, koji cak i ako ne razumiju perfidne politicke igre oko statusa grada, ono barem shvataju da se ukidanjem gradske skupstine njihov grad dodatno provincijalizira od strane sadasnje vlasti.

Pokusaj omalovazavanja Kupusoviceve ostavke i "hladjenja" emocija Sarajlija koji preko noci pocinju simpatizirati svog bivseg gradonacelnika, uslijedio je iz vladajuce stranke SDA ciji je, usput receno, Kupusovic i sam clan. Omer Ibrahimagic, predsjednik Komisije za organizaciju Sarajeva (tjelo koje je iniciralo formiranje Kantonalne skupstine) nazvao je Kupusovicevu ostavku

• apsurdom! "Kako neko moze dati ostavku na funkciju koje vise nema i kome je, zapravo, Kupusovic dao ostavku?" - pitao se Ibrahimagic, aludirajuci pri tom na Kupusovicevo pismo-ostavku upuceno Aliji Izetbegovicu!?

Formalno, predsjednik Predsjednistva BiH, odnosno predsjednik SDA, Alija Izetbegovic, nema nikakve veze s ostavkom nekog bh. gradonacelnika, pa makar se radilo i o onom iz bosanske prijestolnice. Neformalno, sve "drzavne odluke" bosnjacke strane donose se u sobi partijskog lidera Izetbegovica, te je Kupusovicevo pismo-ostavka, relano gledajuci, i te kako dobro adresirano.

Istovremeno s Kupusovicevim uslijedilo je jos jedno pismo sarajevskih nezadovoljnika Kantonom, upuceno opet na "cudnu" adresu. Adresirano je takodjer na sefa drzave, ovaj put ne Bosne i Hercegovine vec susjedne Hrvatske. Naime, nezadovoljni konstituiranjem Kantonalne skupstine clanovi Gradskog odbora HDZ obratili su se ni manje ni vise nego hrvatskom predsjedniku Franji Tudjmanu te od njega i hrvatske Vlade zahtjevali "hitnu i ucinkovitu pomoc". Fromalno opet, jedna omanja gradska podruznica neke bh. partije nema sta da pise predsjedniku i Vladi druge drzave, cak ako se radi i o "hrvatskoj" stranci u BiH i susjednoj Hrvatskoj drzavi. Neformalno, ipak, sve "hrvatske odluke" u BiH donosene su u sobi partijskog lidera Tudjmana, te njegovo uplitanje u "sarajevski problem" treba uskoro ocekivati.

Osnovna zamjerka koju HDZ upucuje svom koalicijskom partneru SDA jeste da Izetbegoviceva stranka inzistiranjem na kantonalnom uredjenju Sarajeva pokusava ustoliciti jednonacionu vlast na istoj takvoj teritoriji. U to da intencije Izetbegoviceve SDA idu upravo ka tom pravcu ne treba naravno sumnjati, no da HDZ osporava poteze SDA iz zelje da Sarajevo ostane multikulturni i zajednicki grad sva tri vodeca naroda BiH, jos je teze povjerovati. To prije sto se argumentacija kojom HDZ pokusava osporiti ustrojstvo Sarajevskog kantona ne razlikuje od politike nacionalne homogenizacije s kojom je SDA krenula u rjesavanje statusa Sarajeva. Naime, inzistirajuci na svom ekskluzivnom pravu predstavljanja svih bh. Hrvata, odnosno ne priznajuci pripadnost hrvatskoj naciji onima koji istovremeno ne pripadaju i HDZ partiji, rukovodstvo ove stranke zahtjevalo je 50 posto vlasti u Sarajevu kao glavnom gradu i Federacije BiH. Nakon odbijanja SDA da vlast u Sarajevu djeli s koalicijskim partnerom po sistemu pola-pola, HDZ je izasao s prijedlogom na kojemu i danas inzistira da ova hrvatska stranka mora dobiti 33 posto vlasti u gradu, pretpostavljajuci da ostale procente medju sobom trebaju dijeliti muslimanska i srpska nacionalna elita.

"Pogresno se tumaci da HDZ hoce 50 posto vlasti. Nije bitan procenat, bitno je da se bez suglasnosti hrvatskih predstavnika ne moze odlucivati o pitanjima od vitalnog znacaja za hrvatski narod u Federaciji", ustvrdio je tajnik gradskog odbora HDZ Vencel Lasic. Inzistirajuci na konsenzualnom donosenju odluka u kojem bi u ime bh. Hrvata mogao odlucivati iskucivo HDZ, Lasic medjutim zaboravlja da su procenti vlasti koje on naziva nebitnima u svim demokratskim i visestranackim drzavama precizno odredjeni izbornim rezultatima. Naime, Hrvatska demokrastka zajednica je na izborima osvojila u Sarajevu samo 3,5 posto glasova, te joj je u rasformiranoj gradskoj skupstini, kao i u sadasnjoj kantonalnoj pripadlo tek par zastupnickih mjesta. Usporedbe radi, gotovo svaka opozicijska, odnosno gradjanska stranka koja je prema izbornim rezultatima participirala u gradskoj vlasti, imala je medju svojim odbornicima duplo vise Hrvata nego sto je to slucaj s HDZ. No, takvu vrstu predstavljanja volje sarajevskih Hrvata stranka hrvatskog predsjednika Tudjmana u BiH, naravno, ne priznaje. To prije sto Tudjman nikako ne moze shvatiti da njegova HDZ nije na vlasti u nekom glavnom gradu. Za pocetak u Zagrebu i Sarajevu.

Po ustaljenoj praksi tijekom sestogodisnje vladavine koalicijskih stranaka SDA-HDZ-SDS, rjesenje za sve "nesporazume" pokusava se naci u etnickoj podjeli teritoria. Nije tajna da HDZ u slucaju ne iznalazenja zajednickog rjesenja s koalicijskom strankom SDA planira formiranje tzv. "hrvatskog Sarajeva" koje bi zapocinjalo u sadasnjoj sarajevskoj opcini Stup (vise puta proglasenoj "hrvatskom"), te se preko teritorija koji je donedavno cinio bivse "srpsko Sarajevo" povezalo s Kiseljakom i ostatkom "Herceg- Bosne". U tom kontekstu informacije o masovnoj kupovini srpskih kuca na podrucju Rajlovca, Kobilje Glave ili Hadzica (predgradja Sarajeva koja su Srbi nedavno napustili) od strane hercegovackih Hrvata, te ulasku hrvatskih policajaca u Hadzice ili problemima oko formiranja federalne policije na Ilidzi, dobijaju na svojoj tezini.

Mostarizacija Sarajeva po sistemu "zajedno ne mozemo, bolje se podjelimo" - zapocela je dakle. Nakon cetiri godine vojne blokade, Sarajlije su, zapravo, jos jednom u obrucu koji ih steze. Politickom dakako, ali i iza njega ostaju spakirani koferi za odlazak.

DRAZENA PERANIC