DA SE VLASI DOSJETE

AIM, Skopje, 15.03.1996

Nedavna posjeta rumunskog ministra spoljnih poslova Maleskanua Skoplju. izmedju ostalih znakova uzlazne putanje medjusobnih odnosa dviju zemalja, donijela je i pohvalu rumunske strane u vezi sa politickim statusom vlaske nacionalne manjine u Makedoniji. mada ovdje nije bas potpuno jasno zasto se zvanicni Bukurest zauzima za Vlahe iliti Arumune, koji doduse jesu slican ali ne i isti narod, ako nisu u pitanju neke refleksije spoljne politike iz vremena konstituisanja savremene rumunske drzave u proslom vijeku, ali ipak je to protumeceno kao dobar znak u odnosu na neke diplomatske neprijatnosti u vezi sa Vlasima sredinom prosle godine.

Tako je, naime, na parlamentarnom zasedanju Savjeta Evrope na kojem je odlucivano o integraciji Makedonije u najstariju kontinentalnu asocijaciju, rumunska delegacija podnijela "memorandum" kojim se od makedonske drzave zahtijeva postivanje nacionalnih prava ovdasnjih Vlaha. Ovaj je "incident" relativno mlako obradjen u ovdasnjim medijima, ali je zato sestoko pogodio neke krugove koji makedonskom nacionalnom identitetu i profiliranju njegove drzave prilaze sa naglasenim nedostatkom nijansi. Svojom se eksplicitnoscu posebno istakao akademik Blaze Ristovski, koji je kritikovao zvanicnu politiku zvanicnu politiku sto su Vlasi i Romi, buduci nemaju maticnu drzavu, promovirani do nivoa nacionalne manjine i izednacila sa Albancima, Turcima i Srbima. Tako je, prema akademikovom tumacenju stvari, sama sebi naturila obaveze, a dva etnosa ohrabrila da "promoviraju svoje literaturne jezike, pa zatraze skole, udzbenike, ucitelje, televizije, radija, partije, podjelu vlasti sutra i drzave..."

Stavovi Brazeta Ristevskog izazvali su visemesesnu veoma ostru polemiku koju je redakcija "Nove Makedonije" pocetkom marta kao bezplodnu prekinula, ali je prije toga na njenim stranama prodefilovalo citava plejada veoma znacajnih imena ovdasnje politike, kulture, privrede, javnog zivota, sve ljudi vlaske tradicije. Osim povremenih optuzbi na racun Ristevksog u vezi sa nacionalizmom i insinuacijama oko navodne omraze za Vlahe, buduci je za zastoj na "dopisnoj" stepenici u njegovom napredovanju u Akademiji nauka zasluzan "vlaski lobi", ova polemika objelodanila je niz siroj javnosti posve nepoznatih informacija, a vlaski slucaj preporucila jednoj temelnoj neucnoj ekspertizi. Pokazalo se, naime, da bi jedna visedisciplinarna ekspedicija, hodajuci tragovima ovoga staroga, bez svake sumnje autenticnog evropskog naroda, nasla odgovore na mnogo pitanja, ali isto tako postavila niz novih.

U susednoj Albaniji, nedaleko od makedonske granice, nalazi se Moskopole, pocetna destinacija odakle je u svoju potragu za "zlatnim runom" krenula porodica Njegovan iz one velicanstvene vlaske sage pokojnog Berisava Pekica. Sam pogled na magistralu kojom su se "njegovani" kretali otkrice da su u svojoj "ekspanziji" presli cak i granice potkontinenta, ostavljajuci za sobom mrvice umjesto kamencica, sto na najbilji nacin govori o unutarnjem bicu ovoga etnosa. Nravano nije nikakva naucna tajna da su Vlasi u velikom broju naselili Istru, i da su tamosnji Cici, tek jedna od inacica za Vlahe, Arumune, Cincare...Malo kome je poznato da je relativno popularna pjesmica "Cir bir bela Mare moja" duboko ukorijenjena u vlasku tradiciju. Jedan nesto malo slobodniji pogled, bez obzira sto nailazi na ostro protivljenje ovdasnjih Vlaha, uputice da se pogrdni izraz "vlaji" kod Dalmatinaca za zitelje iz zaledja i "vlasi" kod bosanksih Muslimana za sve pravoslavce, ne mogu protumaciti osim u nekoj, makar i dalekoj, vezi sa subjektom ove storije. Isto tako, nevjerovatna ekskluzivnost nekih prezimena kao sto su Rasul, Tanjga, Zivlak, Deura, Bilbija, Arezina, Balaban, u odnosu na slovensku tradiciju, a koja su pomjerena sa svojih ognjista poslije operacije "Oluja" hrvatske policije i vojske, sugerise da su se na putu povratka nasli i potomci jednog dijela vlaskih plemena. Uostalom, ovo stanoviste i nije posve usamljeno.

Vlasi su, zapravo, narod kome je dijaspora, svejedno dali je to natureno ili je motivacija unutarnja, svojevrsna filozofija postojanja. Ovdasnja saznanja nude jednu veoma zanimljivu etnicku inventuru u kojoj ce se doci do frapantnih cinjenica po kojima su neke najmudrije "spske glave" cistokrvni Vlasi. Na veoma dugackoj listi odlicnika su, na primjer, najveci srpski politicar ovoga vijeka Nikola Pasic, veliki pronalazac Mihajlo Pupin, pisci Jova Jovanovic - Zmaj, Jovan Sterija - Popovic, neupitni Alkibijad Nusa, iliti Branislav Nusic, zatim Koca Popovic. Ovde se, bez ikakvih rezervi tvrdi da je i tvorac jugoslovenskog ekonomskog cuda, aktuelni guverner Avramovic, takodje vlaske provenijencije.

I ovlasni uvid u ovaj spisak sugerise da se radi o ljudima iz samog vrha razlicitih oblasti zivota sto manje sugerise otvorenost tamosnje sredine, a vise jednu nevjerovatnu kolektivnu adaptibilnost u vlaskoj tradiciji. U velikom broju slucajeva Vlasi osjecaju duboku pripadnost narodu u kojem su se ukorijenili i beskrajnu lojalnost njegovoj drzavi. Zato su, veoma cesto, ne samo u Srbiji nego posebno u Grckoj, zauzimali i zauzimaju veoma visoka mjesta u drzavnoj nomenklaturi. Njihov prepoznatljivi "stil" zivljenja interpretiraju i u Makedoniji. Ovdje, naime, Vlasi predstavljaju svojevrsnu drustvenu kremu. Makedonskom privredom, doduse uz latentno podozrenje nekih nacionalistickih cistunaca, naprosto vladaju ugledni vlaski majstori svoga zanata, a kao kuriozitet valja pomenuti da su na celu dviju najuticajnijih informativnih kuca direktori vlaskog porijekla ' "Nove Makedonija" (Pande Kolemisevski)i MRTV-a (Melpomeni Korneti).

Posljednji popis stanovnistva, zato je i pokazao da u Makedoniji ima tek 8.000 Vlaha, ali po svemu sudeci tu je prevladala njihovo davnasnje opredeljenje da se svi mogu izjasniti kako hoce i nedostatak one unutarnje represije koju u drugim slucajevima dozivljavaju "otpadnici" od svoga etnosa. Realno gledano, broj Vlaha se mjeri cifrom od najmanje nekoliko desetak hiljada. Zato makedonska javnost u najvecem broju slucajeva dobronamjerno prima odluke zvanicne politike da im se dozvoli njegovanje tradicije, fakultativno pohadjanje nastave na maternjem jeziku, ali isto tako i finansiranje tih djelatnosti, kao uostalom i u radio i televizijkih emisija na vlaskom. Ocigledno, obostrano respektovanje napravilo je svojevrsni "raj" sa Vlahe, ali je istovremeno izazvalo podozrenje nekih krugova koji anticipiraju da bi se, od drzave pothranjivan, mogao probuditi vlaski nacionalni romatizam i sve ono sto poslije toga slijedi.

Pise: BUDO VUKOBRAT