PREKO SABORA DO HAAGA

AIM, ZAGREB, 10.3.1996. "Ma kakav zakon, Medjunarodni sud mora mijenjati svoj Statut i prilagoditi ga hrvatskom Ustavu!" Tako su na prvoj raspravi u Saboru o zakonu o suradnji Hrvatske s haskim sudom s govornice grmili neki zastupnici HDZ-a. Vice Vukojevic i Bosiljko Misetic, na primjer, obojica rodom iz Hercegovine, svrstava ih se u konzervativno krilo HDZ-a, predstavljali su tom prilikom glasnogovornike onog dijela vladajuce stranke koji ne moze prihvatiti cinjenicu da je Medjunarodni sud i neke Hrvate optuzio za zlocine pocinjene u ratnim sukobima u bivsoj Jugoslaviji.

Je li takav stav posljedica straha da istrazitelji Haskog suda, dostavljaci optuznica i naloga za hapsenje ne zakucaju i na njihova vrata? Ili je mozda iskaz predmodernog uvjerenja da suverenitet Hrvatske ne smije biti okrhnut ni najmanjom sitnicom i da drzava treba predstavljati otok odijeljen zidom od susjeda i ostatka svijeta? Bilo kako bilo, s vrha je naredjeno da zakon prodje, i da se, kao i vise puta do sada, discipliniraju neposlusni zastupnici.

Najuporniji na tom partijskom zadatku bio je Vladimir Seks, potpredsjednik Sabora. Obilazio je parlamentarne odbore i govorio na plenarnom zasjedanju uvjeravajuci kolege kako "vodeci racuna o drzavnim i nacionalnim interesima moramo podnijeti breme odgovornosti i propustiti zakon u proceduru...". Logisticku podrsku davali su mu i clanovi vlade - ministar vanjskih poslova Mate Granic, ministar pravosudja Miroslav Separovic i potpredsjednica vlade Ljerka Mintas-Hodak.

Zakon se mora donijeti, treba skupiti dvije trecine glasova (radi se o zakonu koji ima karakter ustavnoga), u protivnom ce Hrvatska dobiti sankcije, bio im je jedan od jacih argumenata. Govorili su to jer Tudjmanu, kako je primijetio jedan od novinskih komentatora, zakon iz diplomatskih razloga treba "poput pustinjskog povjetarca". Ne donese li se zakon pritisci izvana jos bi se mogli pojacati, ako zakon prodje pruza se mrkva u obliku ulaznice u medjunarodne politicke i ekonomske asocijacije.

Istovremeno su zapocele i pripreme za izrucenje optuzenih. Dodijeljen im je branitelj, zagrebacki odvjetnik Zvonimir Hodak, inace muz spomenute potpredsjednice vlade, Ljerke Mintas.

Hodak je zapoceo prepisku s glavnim tuziocem haskog tribunala, Richardom Goldstoneom, kako bi dogovorio uvjete za pojavljivanje pred sudom prvog od sedmorice optuzenih Hrvata - generala Tihomira Blaskica, bivseg glavnokomandujuceg u HVO-u. Blaskic je u vrijeme Daytonskih sporazuma, kad je podignuta optuznica protiv njega, prebacen u Hrvatsku na inspektorsku duznost u Hrvatskoj vojsci.

O njegovom odlasku u Haag govori se nesluzbeno vec duze vrijeme. Hodak nastoji za Blaskica ishoditi nesto povoljniji tretman: ovih je dana izjavio da se s Goldstoneom dogovorio da Blaskic ne bude u pritvoru haskog suda, vec da se brani sa slobode. Ne potpune - general bi bio pod paskom nizozemske sluzbe sigurnosti, s ogranicenim radijusom kretanja, bez kontakta s medijima i bez prava na azil, ali bi zivio u iznajmljenoj kuci ili stanu i branitelj bi ga mogao posjetiti kad god pozeli.

Sud jos nije odobrio taj prijedlog, no Hodak je dobio nacelnu Goldstoneovu suglasnost i vjeruje da ce se i sud sloziti. Naime, u Haagu se radi po anglosaksonskom sistemu u kojem suci u pravilu odobravaju dogovore postignute izmedju optuzbe i obrane.

Blaskic je u Haagu optuzen za zlocin protiv covjecnosti, teska krsenja Zenevske kovencije te krsenje zakona i obicaja ratovanja. Kako stoji u optuznici, kao nacelnik Glavnog staba HVO-a u toku sukoba izmedju HVO-a i Armije BiH najcesce je zajedno s Darijem Kordicem, predsjednikom hercegbosanskog HDZ-a naredjivao ubijanje i protjerivanje Muslimana iz lasvanske doline, bombardiranje nebranjenih gradova, sela i zgrada, unistavanje imovine, zatvaranje i maltretiranje civila i politickih lidera.

Optuznica konkretizira da su Blaskic i Kordic (koji sada takodjer zivi u Zagrebu), u travnju 1993. planirali i proveli kampanju sistematskog bombardiranja i razaranja gradova i sela u lasvanskoj dolini, naseljenih stanovnicima muslimanske narodnosti. Tuzilastvo zato tvrdi da je napad bio utemeljen na politickim, rasnim i religioznim razlozima. "Napadi su izazvali smrt najmanje stotinu civila Muslimana, ukljucujuci zene, djecu, starce i nemocne. Mnogi su stradali u svojim kucama ili pri pokusaju bijega ili su umrli u zarobljenistvu HVO-a", pise u haskoj optuznici.

Jedan od takvih pojedinacnih napada desio se kad su jedinice Armije BiH poduzele kontraofanzivu prema dolini Lasve. HVO je - pod zapovjednistvom Blaskica i Kordica - izveo artiljerijski napad na civile koji su se okupili u trgovackom centru Zenice. Rezultat: 17 mrtvih civila i mnostvo ranjenika.

Optuznica navodi imena i lokaciju zatvora u kojima su, u neprikladnim uvjetima, drzani vojni zarobljenici ali i obicni civili. Nabrajaju se i mjesta koja je bombardirao HVO, "u zelji da ubija, terorizira i demoralizira stanovnistvo bosanske, muslimanske nacionalnosti". Posebno zestoko bilo je 16. travnja: u ranim jutarnjim satima tog je dana napadnuto devet sela i zaselaka, medju njima i selo Ahmici.

"Sve te akcije poduzete su u tako velikom razmjeru i provedene tako siroko i sistematski da je unisteno i protjerano gotovo sve muslimansko civilno stanovnistvo s onih podrucja lasvanske doline na kojima je kontrolu preuzeo HVO", pise Goldstone u optuznici.

No odvjetnik Hodak, kao i dio politicara i naroda s tog podrucja, smatra Blaskice i drugove ratnim herojima. Hodak je uvjeren da ce uz dobre uvjete isposlovati oslobadjajucu presudu za svog branjenika. Vec je prikupio svjedoke, jedan od njih bit ce i americki novinar Roy Gutman, koji je medju prvima u svijet poslao vijesti i fotografije srpskih logora u Omarskoj i drugdje u okolici Banja Luke. Hodak kaze da je Gutman pristao da u Haagu ponovi ono sto je vec negdje u novinama napisao o Blaskicu: da ga smatra dobrim vojnikom, jednim od rijetkih koji nije krsio nacela ratovanja i koji se viteski odnosio prema protivniku i zarobljenicima.

No Blaskicevu krivicu haski ce sud moci dokazivati tek ako u Saboru prodje zakon o suradnji s Haagom. Vladimir Seks vec javno obecava prolazak zakona i u ime HDZ-a porucuje kako ce zastupnici njegove stranke "snoseci povijesnu i ljudsku odgovornost" glasati "za". Za zakon ce trebati i podrska opozicije a i tu su stajalista razlicita: od podrske liberala, preko suzdrzanosti socijaldemokrata do ostrog odbacivanja prijedloga koji je izrekao Ante Djapic iz Hrvatske stranke prava.

Nevoljkost zastupnika da podrze zakon pokazala se i na kraju rasprave. Prema saborskoj proceduri, poslije "prvog citanja" zakona o njemu se glasa i upucuje ga se na novu raspravu, tj. "drugo citanje". Medjutim poslije prvog citanja "haskog" zakona u vijecnici se nije skupilo dovoljno zastupnika za potrebni kvorum. Glasanje o prijedlogu zakona moralo se odgoditi za iduce zasjedanje Sabora, koje pocinje 13. ozujka.

IGOR VUKIC