MIKELIC NA CELU KOLONE

Novi "povratnicki" projekat za izbjegle Srbe iz Hrvatske

AIM, 7.3.1996.

Srpski prognanik iz Benkovca, profesor Milan Mrkela pokvario je svojim istupom na sjednici Inicijativnog odbora za osnivanje tzv. Komiteta za rjesavanje statusa i povratak izbjeglog i prognanog srpskog stanovnistva iz Hrvatske i Krajine (kako je prvobitno nazvana jedna u nizu grupa gradjana spremnih da se ukljuci u organizaciju vracanja izbjeglih Krajisnika njihovim domovima), zeljeni utisak o ozbiljnim i plemenitim namjerama sazivaca tog skupa, odrzanog krajem januara u Beogradu.

Mrkela je tada autorima ovog, kako je najavljivano, novog povratnickog projekta, bivsem krajinskom premijeru Borislavu Mikelicu i njegovim saradnicima odrekao pravo da zastupaju "bilo kojeg Srbina u bilo kojoj aktivnosti", obzirom na njihov, po Mrkelinom uvjerenju, davno potrosen moralni i svaki drugi kredit, ako su ga ikada i imali.

Mikeliceva namjera prosla je prilicno nezapazeno u srbijanskoj javnosti, primjecena tek od strane RTV Srbije i beogradskog Helsinskog komiteta za ljudska prava. Drzavni je medij, predstavljajuci gledaocima Mikelica kao "dugogodisnjeg iskusnog politicara i privrednika", najavio svojevrsnu podrsku njegovom novom zadatku, dok je Helsinski komitet izrazio rezervu, naslucujuci u toj akciji samo licni interes njezinih inicijatora.

• Moze li se vjerovati ljudima koji su cetiri godine "pregovarali" sa Hrvatskom i medjunarodnom zajednicom o statusu i pravima ovog naroda i doveli ga u sadasnji polozaj - pita se Ninko Miric, prognanik iz Vojnica, clan Odbora za povratak hrvatskih Srba, osnovanog pri Helsinskom komitetu za ljudska prava u Srbiji. - Sta znaci zastupati povratak u Hrvatsku i Krajinu - nastavlja Miric - kao da se radi o dva teritorija, i sta znaci zastupati samo prognane Srbe, kad medju prognanicima ima takodje i Hrvata i Muslimana...

Da li zbog ovako ocijenjenog starta, ili neceg drugog, tek, Mikelic se za "ozvanicenje" svog komiteta, odnosno, za sam cin njegovog konstituisanja pripremio nesto bolje i nesto preciznije. Pa je tako krajem februara iznajmio dvoranu beogradskog Studentskog kulturnog centra, obezbijedio njezina vrata iskusnim cuvarima, stopirao ulaz novinarima i napokon formirao organ koji je od inicijative do osnivanja promijenio ime u Komitet za zastitu prava i interesa raseljenih lica i povratak u zavicaj. Iz naziva su brisani i Srbi, i Hrvatska, i Krajina, ustupivsi mjesto raseljenim licima i zavicaju.

Gostujuci isto vece na Drugom dnevniku RTS-a, Borislav Mikelic je imao potrebu da sumnjivcima svake vrste ponovi kako ima podrsku i obecanu saradnju republickih i saveznih organa Srbije i Jugoslavije, kao i to da njegov komitet nece preuzimati ulogu i posao Komeserijata za izbjeglice, Crvenog krsta, ili bilo koje druge humanitarne organizacije koja se bavi prognanicima.

U saopstenju o radu Komiteta, izdatom dan kasnije po njegovom osnivanju, koje je potpisao prof. dr. Rade Tanjga, penzionisani (?) pukovnik Vojske Jugoslavije, jedan od bivsih ministara odbrane RSK, i bivsi rektor "Univerziteta RSK" u Kninu, navodi se da ce se ovaj organ baviti "diplomatsko - politickom djelatnosti", a tek potom socijalno-humanitarnim odnosima, imovinsko-pravnim problemima, materijalno-finansijskim i drugim pitanjima, zaposljavanjem, zdravstvenom zastitom, prosvjetno-obrazovnim i kulturnim problemima, te ostalim pitanjima koja omogucuju "kvalitetnije rjesenje trajnog zbrinjavanja raseljenih lica..."

U redove svoga tima, Borislav Mikelic je odabrao, pored ostalih i: Dragana Cicica, vlasnika petrinjskog "Drvoplasta", preduzeca dislociranog u Kraljevo i Hrtkovce; Milivoja Kricku, ministra energetike u nekadasnjoj Vladi RSK; Svetozara Vincica, sefa carine u Dvoru na Uni; Milivoja Vojnovica, posljednjeg krajinskog ministra inostranih poslova i predsjednika glinskih socijaldemokrata; bivse predsjednike opstina Kostajnica, Korenica i Vojnic (Branko Dmitrovic, Milan Kalember, Slobodan Blagojevic); Tosu Pajica, Babicevog ministra za unutrasnje poslove; vec pominjanog Radeta Tanjgu i njegovu suprugu Milenu, bivsu ministricu informisanja u Krajini, doktoricu Radojku Petrovic iz Krnjaka i druge.

Iako odrzan iza zatvorenih vrata, sa osnivackog skupa Mikelicevog komiteta procurile su vijesti i o tome kako ce clanovi tog organa ubrzo zaposjesti prostorije krajiskog biroa, institucije bivse Vlade RSK, koja jos uvijek funkcionise u Beogradu. Najavljeno je i osnivanje holding kompanije jos neutvrdjene djelatnosti, cija ce osnovna sredstva za rad ciniti imovina bivsih krajiskih preduzeca, koja je proslog ljeta izvucena u Srbiju.

Milan Trbulin, bivsi komesar za izbjeglice RSK, odnedavno u ulozi sefa beogradskog krajiskog Biroa, funkcije koju mu je pred Novu godinu povjerio i dalje aktivni dr Milan Babic, posljednji predsjednik Vlade RSK, o Mikelicevim namjerama kaze:

• O tome sa nama niko do sada nije kontaktirao, niti je bilo ko od nas dobio poziv za osnivacki sastanak Komiteta. Ne znam nista o "preuzimanju" Biroa, mi radimo i dalje, nasim prognanim gradjanima izdajemo razna uvjerenja i potvrde koje im zamijenjuju izgubljene licne i druge dokumente, pomazemo u njihovom zbrinjavanju i radimo druge poslove u dogovoru sa predstavnicima ovdasnje vlasti...

Za razliku od Trbulina, Rajka Lezajica, posljednjeg u nizu predsjednika krajiske Skupstine, Mikelic je pozvao na osnivacki sastanak svog komiteta. Lezajic, cija se djelatnost svodi na svakodnevno pisanje i odasiljanje pisama "ruskim prijateljima" i Savjetu bezbjednosti, pozdravlja Mikelicevu akciju, "jer, mi Srbi iz Krajine treba da udruzimo sve svoje umne i fizicke sposobnosti, kako bismo se izvukli iz ovog zivog pijeska u koji smo dospijeli". Za sve ima mjesta, bez obzira ko je sta bio i sta je do sada radio - smatra on.

Dr Milan Babic, koji tvrdi da od egzodusa Srba iz Krajine nije susreo Borislava Mikelica, te da o namjerama Komiteta za povratak u zavicaj zna samo "iz druge ruke" kaze:

• Nisam za pojedinacno rjesavanje problema povratka, jer bi to znacilo kroatizaciju Srba-povratnika, cime bi se ugrozila prava prognanickog kontigenta i zamaglio problem prognanog srpskog naroda. Zalazem se za kolektivni povratak, kolektivnu bezbjednost i kolektivna prava Srba, sto podrazumijeva i rjesavanje njihovog politickog statusa. Jer, Srbi iz Krajine - nastavlja Babic - imaju politicko pravo na teritorij Krajine. Ako Komitet Borislava Mikelica bude na takav nacin pristupio rjesavanju povratka srpskih izbjeglica, nece biti sukobljavanja izmedju nas i njih - porucio je Babic, dodavsi da Vlada Krajine funkcionise u izbjeglistvu i da je pri njoj nedavno osnovana posebna komisija koja se bavi polozajem i pravima prognanika, saradnjom sa raznim organizacijama i institucijama, "pa zasto ne i sa Mikelicem".

Reakcije prognanih Srba (prema tvrdnjama iz Mikelicevog komiteta program je, navodno, svojim potpisima podrzalo oko 40.000 Krajisnika) krecu se od ogorcenja, preko rezerve i ravnodusnosti, do prihvatanja akcije "zdravo za gotovo". Komitet ne ulijeva povjerenje zbog niza afera i kriminalnih radnji koje se pripisuju njegovim clanovima za vrijeme njihovog djelovanja u Krajini. S druge strane, Mikelicevo uporno pozivanje na Milosevicevu podrsku, ali i na neke zagrebacke veze ("Ja i Sarinic"...) upucuju srpske prognanike na zakljucak da ni ovog puta zapravo nece imati izbora. Odnosno, ako je tacno da je Borislav Mikelic dobio zadatak da bude na celu kolone, ta kolona ce, sasvim sigurno stici u Hrvatsku, ma kako dugacka bila...

(AIM) Milka Ljubicic