ANALIZA IZBORNIH PRAVILA U BOSNI I HERCEGOVINI

AIM SARAJEVO, 2.03.96.

U procesu vracanja mira, povjerenja, obnove i ponovne integracije Bosne i Hercegovine, predstojeci izbori imaju sigurno poseban znacaj. Oni nisu samo sansa za smjenu ili potvrdu postojece vlasti, nego i istorijski cin za ovu zemlju, s obzirom da ce upravo izbori presudno uticati na njenu buducnost. Za njene gradjane oni ce biti test opredjeljenja izmedju demokratije i totalitarizma, izmedju prosperiteta i nazadka, a za izabrane veliko iskusenje da li su u stanju da zemlju zaista vode u jednom od najsudbonosnijih perioda u cijeloj njenoj istoriji.

Ukupno stanje drustvenih odnosa u kojima izbori treba da se obnove nazalost nije povoljno. Uz cinjenicu da je rat tek prestao, javnost Bosne i Hercegovine i dalje nedovoljno zna o mnogim aspektima Mirovnog sporazuma sto daje velike mogucnosti za iznenadjenja i razlicite manipulacije ljudima. To se na odredjen nacin vec potvrdjuje time sto se u javnom zivotu, posebno u ponasanju pojedinih institucija i licnosti, ne stvara dovoljno brzo povoljna demokrtska klima za izbore, premda iz Mirovnog sporazuma proizlazi da je jedna od osnovnih duznosti drzave, njenih institucija, politickih stranaka, medija, licnosti koje svojim autoritetom uticu na dogadjanje, kao i medjunarodne zajednice koja je preuzela odgovornost i koja diktira uslove mira

• upravo to da se okrenu gradjaninu i da mu pomognu da, dobrovoljno, slobodno i saglasno svom uvjerenju, izadje na izbore.

Predstojeci izbori u Bosni i Hercegovini bice, kako je poznato, obavljeni u organizaciji i pod nadzorom Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), pri cemu kljucnu funkciju u ukupnom izbornom procesu ima vec obrazovana Privremena izborna komisija. No, medjunarodni izborni medijator je za njene clanove vec odredio samo predstavnike zvanicne vlasti iz redova vladajucih stranaka, cime je postupio jednostrano i neadekvatno realnom stanju i potrebama, a time, van sumnje, i samom sebi otezao uspjezno izvrsenje preuzete obaveze. Time je ne samo zaobisao sve opozicione politicke partije, nego se i lisio potrebe da se u svojim procjenama i odlucivanju sto vise oslanja na istaknute nezavisne licnosti i kolektivitete. Rijecju, na one autoritete koji najrealnije sagledavaju stanje u Bosni i koji mogu najvise doprinijeti vracanju povjerenja i procesu reintegracije.

Ipak, Komisija je vec usvojila "Pravila i propise za pripremu i odrzavanje izbora", kao kljucni dokument po kome ce se oni obaviti i kojeg se sve strane moraju u potpunosti pridrzavati, "bez obzira na unutrasnje zakone i propise". Ova pravila i propise Komisija s razlogom naziva osnovnim, jer za mnoga pitanja nedostaje potrebna razrada, saopstavajuci istovremeno da ce ih sto jeprije moguce objaviti "sa vise detalja" i "uzimajuci u obzir sve primjedbe i prigovore pristigle u medjuvremenu".

I pored sve cescih izjava medunarodnih poslanika u BiH o odgodi izbora, Privremena izborna komisija u svom dokumentu konstatuje da bi izbore trebalo odrzati izmedju 14. juna i 14. septembra ove godine, s tim sto ce se naknadno utvrditi tacni datumi. Prvo bi bili odrzani lokalni (opstinski i kantonalni) izbori, a potom izbori na visem nivou (za Zastupnicki dom Federacije, Narodnu skupstinu i Predsjednistvo Republike Srpske, te za Zastupnicki dom - Predsjednistvo BiH).

Izbori za Zastupnicki dom Federacije, Narodnu skupstinu Republike Srpske, Zastupnicki dom Bosne i Hercegovine i lokalne skupstine bice vodjeni "po sistemu proporcionalne zastupljenosti na osnovu stranackih listi i nezavisnih kandidata". U stvari, postojace jedna lista za svaku stranku ucesnicu: u svakoj opstini za opstinske izbore, u svakom kantonu za kantonalne izbore i u svakom entitetu za izbore na nivou entiteta i za izbore na nivou Bosne i Hercegovine. Sistem proporcionalne zastupljenosti ce biti tzv. "jednostavni kvota sistem", po kome se dijeljenje ukupnog broja glasova biraca sa brojem mjesta u doticnom organu dobija cifra koja pripada jednom mjestu i u tom organu, pa se onda sa tom cifrom dijeli broj glasova koji je osvojila pojedina stranka. Specificnost, pa i slabost ovog sistema je u tome sto znacajno ogranicava uticaj biraca na izbor pojedinog kandidata, jer, u stvari, on svoj glas daje stranci, odnosno stranackoj listi u cjelini, a ona je sama diskreciono utvrdila redoslijed kandidata na njoj.

Izbor clanova Predsjednistva Bosne i Hercegovine i predsjednika Republike Srpske vrsice se direktnim glasanjem biraca registrovanih u doticnom entitetu. Izabran ce biti onaj kandidat koji bude imao najvise glasova. To znaci da ce za clana Predsjednistva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske glasati samo glasaci koji su registrovani u Republici Srpskoj. Ista stvar je i sa izborom dva clana Predsjednistva BiH iz Federacije Bosne i Hercegovine (glasaju samo biraci registrovani u ovom entitetu), s tim sto je ovdje jos predvidjeno da ce se to glasanje obaviti sa jednog glasackog listica, i to tako da svaki glasac moze dati samo jedan glas, tj. glasati samo za jednog kandidata. Cinjenica je da ovo rjesenje samo slijedi opredjeljenje iz Daytonskog sporazuma, ali zaista otvara i neka pitanja i dileme. Na ovaj nacin, prakticno, Srbi iz Federacije mogu glasati samo za kandidate Bosnjake odnosno Hrvate, a Bosnjaci i Hrvati iz Republike Srpske samo za kandidata Srbina. Istovremeno svi oni su za trajno liseni prava da budu kandidovani za clana Predsjednistva BiH, osim ako bi se preselili u entitet koji nosi atribut njihovog naroda.

Postojanje jedinstvenog glasackog listica u Federaciji za oba kandidata za clana Predsjednistva BiH (i za Bosnjaka i za Hrvata) nije liseno (bar u domenu izborne matematike) mogucnosti da se glasovima glasaca iz sastava jednog naroda utice na krajnji izhod glasanja o kandidatima iz sastava drugog naroda. Ovakva mogucnost nije iskljucena ni u slucaju izbora clanova Zastupnickog doma Bosne i Hercegovine, sto jeste moguca posljedica neposredno izrazene volje glasaca, ali u prilikama koje su karakteristicne za BiH moglo bi znaciti i znacajnije odstupanje od srazmjerne zastupljenosti pojedinog naroda, sto bi samo po sebi moglo uzrokovati probleme.

Da bi registrovane politicke partije i nezavisni kandidati mogli ucestvovati na izborima uslov je da skupe odredjeni broj potpisa glasaca za odredjene nivoe glasanja. Za nivo entiteta potrebno je skupiti 10.000 potpisa glasaca koji podrzavaju odredjenu stranku, kao i za kandidata za Predsjednistvo BiH, odnosno Predsjednistvo Republike Srpske, sto je, van sumnje, cenzus koji ce tesko ispuniti bilo koja politicka partija osim tri sada vladajuce nacionalne partije. Ovoliki cenzus je bio predvidjen u prvoj varijanti propisa za izbore odrzane 1990. godine, da bi nakon javne rasprave bio prepolovljen. Pri tome se mora imati u vidu da je sada prikupljanje potpisa svedeno na teritorije entiteta, za razliku od proslih izbora kada je to bilo na sirini cijele Bosne i Hercegovine, te da su se u toku ovog rata - zbog vrlo velikog broja izbjeglica i raseljenih lica - dogodile krupne promjene u nasljenosti mnogih opstina. Ovako rigorozan cenzus komisija je predvidjela i za nezavisne kandidate, odnosno za izbore na svim nizim nivoima, sto je i ovdje znatno iznad cenzusa koji je vazio za prosle izbore i sto dosta uvjerljivo namece zakljucak da je ovo rezultat personalnog sastava Izborne komisije, u kojoj su zastupljene samo tri vladajuce nacionalne politicke partije. Stoga bi jos jednom trebalo procijeniti da li ovakvo opredjeljenje Komisije ne vodi sputavanju visestranacko parlamentarne demokratije i da li eventualno nije u funkciji odrzavanje i jacanje sadasnje dominirajuce pozicije vladajucih nacionalnih stranaka.

U vezi ucesca registrovanih politickih partija na predstojecim izborima treba skrenuti paznju i na cinjenicu da se u Pravilima Izborne komisije uopste ne pominje pitanje finansiranja tih partija tokom izborne kampanje. Ako se ovo pitanje ne rijesi odgovarajuce, a bude li se vecini politickih partija ostavilo da se same snalaze za neophodna finansijska sredstva, sasvim je izvjesno da postenih i jednakih izbora nece biti, jer su tu u ogromnoj prednosti sadasnje vladajuce nacionalne partije.

S razlikom se moze tvrditi da je, objektivno, najslozeniji i najteze rjesiv aspekt ukupnog izbornog procesa pitanje registracije glasaca i njihovog ucesca na izborima. Izborna komisija u svojim pravilima ovom problemu poklanja dosta paznje, ali - ocito zbog izuzetne slozenosti ovog aspekta - njena rjezenja ne daju zadovoljavajuci odgovor na mnoga pitanja. Osnovna stanovista Komisije zapravo su: objavalje do 31. marta Privremenog birackog spisaka, zasnovanog na popisu iz 1991. godine; davanje mogucnosti provjere svim gradjanima BiH (bez obzira da li se nalaze u BiH ili u inostranstvu) da li su upisani u taj spisak i podnosenje zahtjeva da se on uskladi sa stvarnim stanjem (sto rjeseva Izborna komisija), te da se izjasnjavanje glasaca da li ce glasati u opstini u kojoj su bili registrovani

1. godine (sto se predvidja kao opste pravilo), odnosno da (kao izuzetak) u drugoj opstini (ili entitetu), u odnosu na onu u kojoj su bili registrovani 1991. godine.

Procjenjuje se da je najmanje milion i po potencijalnih glasaca izvan svojih nekadasnjih prebivalista, od kojih su mnogi daleko od svojih domova. Oni su sigurno jako neinformisani, zbunjeni i pod pritiskom raznih politickih emisara koji vec siju nerealna obecanja i na taj nacin kupuju glasove buducih biraca. Zbog tek zavrsenog dugogodisnjeg ratnog haosa, nece biti lako ustanoviti njihovu evidenciju. Moguca je pri tome i velika manipulacija imenima, pa i za ljude koji vise nisu medju zivima. Zato su predlozena pravila morala sadrzavati vrlo cvrste obaveze prije svega za drzavu i medije da moraju osigurati nepristrasnu i potpunu informisanost ovih nazih gradjana, uz odgovarajuci monitoring i medjunarodnu kontrolu. Samo je sa ispunjenjem ovog zahtjeva moguce suziti prostor razlicitim spekulacijama i uticajima politickog i ekonomskog podzemlja. Uz to vrlo je znacajno pitanje gdje ce glasati gradjani BiH koji se nalaze u dijaspori, jer bi svodjenje te mogucnosti na prostorije diplomatskog-konzularnog predstavnistva BiH u doticnoj zemlji (ako ono uopste i postoji) vise zadovoljilo formu nego realnu mogucnost da se izvrsi taj nacin. Postavlja se inace pitanje kakva uloga u tome svemu i treba da bude ovih predstavnistava. Ona niposto ne bi smjela biti infrastruktura politickog djelovanja vladajuce stranke medju izbjeglicama, nego naprosto strucni servis, s tim djto bi ukupan izborni proces i samo glasanje za ove nase gradjane morali biti ne samo pod nadzorom nego i u potpunoj organizaciji Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi.

Naravno, pitanje na koje Privremena izborna komisija mora obratiti posebnu paznju jeste vec prisutna opasnost od neprimjerene izborne politicke agitacije nekih stranaka u institucijama drzave, sto moze presudno uticati na slobodno formiranje volje i izbor kandidata. To se posebno odnosi na agitaciju u vojsci, policiji i diplomatsko-konzularnim predstavnistvima, kao i na ukljucivanje vjerskih institucija u ovu funkciju. Komisija bi bila duzna da se ne samo primjereno javno suprostavlja takvom ponasanju, nego i da u tom smislu utvrdi odredjena pravila i obaveze postupanja svih drustvenih subjekata, posebno medija.

Najbitniji ulog za stvaranje demokratske klime za izbore jeste nepristrasno ponasanje medija. U objavljenim Pravilima o tome je data samo jedna recenica nacelnog i kolokvijalnog karaktera, u kojoj se konstatuje da ce Komisija, saradjujuci sa predstavnicima stranaka i medija, izraditi prihvatljiv program edukacije glasaca i svim registrovanim strankama obezbjedjivati slobhodan i ravnopravan pristup medijima, te da ce izraditi kodeks ponasanja kojim bi se osiguralo da vijesti i dogadjaji prezentirani u medijima tokom izborne kampanje potvrde medjunarodne standarde fer

• pleja i objektivnosti. U situaciji vrlo prisutne informativne blokade, (olicene u zabrani protoka informacija, sprecavanju distribucije novina i onemogucavanju kretanja novinara), te cvrste kadrovske i programske kontrole medija od strane drzavne vlasti, monopola drzavne radio-televizije na koriscenje radio frekvencija i potpuno nerijesenog finansiranja koje jedino nije probkem onim medijima koji su se stavili u sluzbu drzavne vlasti, u Pravilima je nedopustivo malo receno (i prepisano) o ovom aspektu izbornog procesa.

Na kraju nophodno je naglasiti da (bez obzira sto dokument nosi naslov Pravila i propisi) on realno sadrzi samo odredjena pravila, tacnije smjernice, pa i njih cesto dosta uopsteno. Propisa u ovom dokumentu naprosto nema, iako je jasno kako izbore nije moguce obaviti bez njih, pogotovo onih koji regulisu pitanja rjesavanja o zalbama i kaznenih odredaba. Stoga mnogo elemenata upucuje na zakljucak da tek predstoji dalje normativno uredjivanje izbora.

Prof. dr. Nedjo Milicevic (sudija Ustavnog suda BiH)