TKO JE MINIRAO SJEDISTE DALMATINSKE AKCIJE?

AIM, SPLIT, 7.3.1996.

• Na osnovu cega sam je uopce bio pritvoren? - pitao je Miro Bogdanovic, poznati splitski ugostitelj, predsjednika Vijeca Vojnog suda u Splitu Dalibora Dukica nakon sto je u utorak dao svoj iskaz na nastavku sudjenja sestorici clanova Dalmatinske akcije, te jos trojici Splicana, koji su optuzeni da su postavili eksplozivnu napravu u sjediste te stranke, u samom sredistu Splita, 28. rujna 1993. godine, cime su, prema optuznici, "ugrozili Ustavom utvrdjeno drzavno ustrojstvo i sigurnost Republike Hrvatske", te su "stvorili osjecaj nesigurnosti kod gradjana, pa su time pocinili djela terorizma".

Kad je dobio odgovor da je 50 dana u listopadu i studenome

1. godine bio u zatvoru na osnovu svjedocenja prvooptuzenog Jurice Gilica, privremenog kurira stranke i mladica bolesnog od epilepsije, Bogdanovic je rekao:

• Na osnovu iskaza jednog Gilica kojemu nije mjesto ovdje, nego zna se gdje, vi ste nas zatvorili?!

• Mora san tako rec' da me ne bi ubilo. Tako su od mene trazili u policiji - zavapio je Gilic.

• Svinjo, zbog tebe sam bio u zatvoru!

  • Ubili bi me! Tako se u ovom kratkom dijalogu mogao cuti sazetak "slucaja miniranja sjedista Dalmatinske akcije koji je poprilicno naskodio toj stranci, ljudima koji su optuzeni za terorizam, ali i ne samo njima.

Ratnih godina u Splitu bio je poprilican broj postavljanja eksplozivnih naprava, ali ni u jednom slucaju policija nije bila tako uspjesna i brza kao u slucaju Dalmatinske akcije. Vec nekoliko dana nakon tog slucaja ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak je sa saborske govornice procitao imena osumnjicenih clanova Dalmatinske akcije. Poslije hapsenja Srecka Lorgera, supruga predsjednice stranke dr. Mire Ljubic-Lorger, i sam predsjednik Tudjman je aludirao na njih svojom izjavom da teroristi imaju "politicko-obiteljske veze".

Ali, pocetkom sudjenja u veljaci 1994. godine, vec nakon iskaza prvoptuzenih sve te optuzbe su pale u vodu. Jurica Gilic i Adverso Slatkov Nimandan Dzarak pred Vijecem Vojnog suda povukli su svoje iskaze dane u istrazi, kojima su priznali pocinjeno djelo postavljanja eksploziva, a kojima su teretili ostalu sedmoricu optuzenih. Pritom su rekli da su izjave u istrazi dali pod prisilom nakon policijskog fizickog i psihickog maltretiranja. Nakon godine i pol pauze, 4. ozujka ove godine, kad je sudjenje nastavljeno, oni su ostali pri svojim iskazima da su optuzili nevini ljude.

• Ja sam bio zlostavljan i morao sam nesto reci da izvucem zivu glavu. Oni kao i ja nemaju krivnje, ja sam ih uvukao u ova govna zato jer su me natjerali na to - rekao je Adverso Slatkov, koji je od svojih 45 godina 15 proveo po zatvorima i koji je covjek bez dokumenata i stalnog mjesta boravka, ako pod tim ne podrazumijevamo zatvor u Bilicama kod Splita. On inace nije clan Dalmatinske akcije, a jos uvijek se - vec 30 mjeseci - nalazi u istraznom zatvoru. To je u Hrvatskoj moguce na osnovu ratnih uredbi Predsjednika Republike. Jos prije dvije godine Adverso je pred sudom ustvrdio:

• Kako mi se cini, rat je zavrsio. Povlacenje iskaza glavnih svjedoka optuzbe - Gilica i Adversa - bilo je dovoljno, kako kazu branitelji optuzenih, medju kojima su ugledni odvjetnici Slobodan Budak, Mirko Franceschi, Cedo Prodanovic i Silvije Degen, da i vojni tuzitelj Peta Cipcic povuce svoju optuznicu, ali on to nije uradio.

Treceoptuzeni Ivica Ancic Duje, tvrdeci da je nevino optuzen obratio se sucu Damiru Dukicu rijecima:

• Najpametnije je da vi kao sudac zgazite spise nogama. Ovdje se u stvari pravi budalama 4,5 milijuna Hrvata na celu s predsjednikom Tudjmanom.

Cetvrtooptuzeni Edo Dekovic, inace odvjetnik Dalmatinske akcije, izrazio je svoje zadovoljstvo sto je nakon tisucu dana u prilici da nekome kaze svoj alibi, jer, iako ga je nudio, u istrazi ga nitko nije provjerio.

• Zbog ovog procesa mjesecima mi nitko nije dosao u kancelariju, izbacili su mi majku iz bolnice koja je kasnije umrla. Stidim se zajedno s vama zbog struke.

Dekovic tvrdi i da mu je tijekom istrage stavljan pistolj na glavu, a jedan policajac, prijeteci mu i gurajuci ga ka prozoru, nagovarao ga je da s njega skoci i ubije se.

Zoran Erceg, bivsi potpredsjednik Dalmatinske akcije, koji se u medjuvremenu politicki razisao s njom, ispricao je pred sudom svoju ratnu sudbinu. Kao vojni snimatelj Hrvatske vojske tri puta je ranjen i iz rata je izisao kao osamdesetpostotni invalid.

• Nista ne znam o eksploziji, niti sam sudjelovao u tim radnjama - rekao je Erceg, naglasivsi da su akteri ovog slucaju napravili od njega stopostotnog invalida i dodao:

• Nece mi se moci vratiti zdravlje unisteno u istraznom postupku.

Optuzeni tajnik Dalmatinske akcije, Bozo Marusic opisao je kako je bio maltretiran u policiji gdje je osim velikih batina dobio i nekakvu injekciju za koju su mu rekli da je "serum istine". Marusic, koji je bio pripadnik Hrvatske vojske, kaze da je smijesno da ga se optuzuje za djelo ucinjeno protiv Hrvatske dok je on radeci u vojnoj sluzbi motrenja i navodjenja samostalno navodio i zrakoplov predsjednika Tudjmana.

• Ja sam valjda jedini terorista koji je poslije takve optuzbe od policije dobio dozvolu za nosenje oruzja - sarkasticno je na kraju primjetio Marusic.

Srecko Rafanelli, koji je u momentu uhicenja bio pripadnik Hrvatske vojske, opisao je svoje hapsenje:

• Na ratistu kod Drnisa po mene su dosli pripadnici Vojne policije. Ja sam bio u akciji, a oni su sacekali da prodje napad neprijateljske vojske da bi me priveli u Split. To je trajalo dva sata. U isto vrijeme ja sam branio drzavu i bio izlozen policiji koja me hapsila pod optuzbom da je rusim. Zar to nije malo smijesno? - upitao je na kraju Rafanelli.

Miro Bogdanovic, kojemu su dva puta tijekom rata podmetnute eksplozivne naprave u restoran "Stefanel", rekao je vojnom sucu:

• Zelim posebno istaknuti da ne podnosim terorizam i da bih ja osobno stavio bombu u usta onome tko je to ucinio u prostorijama Dalmatinske akcije. Ovo je cisto politicko sudjenje koje je sramota za Hrvatsku.

Srecko Lorger, do uhicenja novinar "Slobodne Dalmacije", zatrazio je da kao svjedoci, zbog svojih svojevremenih izjava, budu pozvani predsjednik Tudjman i ministar policije Ivan Jarnjak. Lorger je proces nazvao montiranim i politickim te dodao kako se moze ocekivati organiziranje slicnih "kako bi se tako izgradila politicka samosvijest Dalmacije i Dalmatinaca u borbi protiv domacih izdajnika i stranih placenika".

Poslije sudjenja jedan od odvjetnika optuzenih Cedo Prodanovic je izjavio:

• Vec prije punih godinu i po dana vidjelo se da optuzba nece uopce ista dokazati. Sada se vidi da se optuzba de facto raspala, da stvari koje su imale vrlo ozbiljne konotacije, od politickih do cisto ljudskih sudbina, jer su ljudi bili u zatvoru apsolutno neopravdano, danas poprimaju farsicni tok.

Zoran Pusic, koji proces prati u ime Gradjanskog odbora za ljudska prava i medjunarodne organizacije Liga za zastitu ljudskih prava, istice korektnost vojnog suca. On kaze da iskazi do sada ukazuju da je to jedan montirani politicki proces, te dodaje:

• Cinjenica je da se taj teroristicki akt dogodio i sve ukazuje da iza toga stoje nekakve organizacije ili snage koje na neki nacin imaju veze s nekim sluzbenim organima hrvatske drzave i to treba do kraja rascistiti u interesu zdravlja hrvatske drzave.

Proces se nastavlja 14. ozujka kad ce se saslusati svjedoci. Tesko je vjerovati da ce se i nakon toga dobiti odgovor na kljucno pitanje ovog procesa koje postavlja Pusic: Tko je minirao sjediste Dalmatinske akcije?

GORAN VEZIC