SUVERENOST I OSTALO - KAMEN SPOTICANJA

Rascjep u Socijaldemokratskoj partiji Crne Gore

tekst:

Za posljednjih pola godine crnogorski socijaldemokrati nijesu uspjeli da zavrse ni prvu sjednicu svog Glavnog odbora, koja je pocela jos 20. januara i u nastavcima, traje do danas. Samo ta cinjenica dovoljno govori o dubini krize kroz koju prolazi najmanja parlamentarna stranka u Crnoj Gori, a ako se tome doda i cinjenica da su pomenute sesije nerijetko proticale u razmjeni teskih rijeci, cak hvatanjima za revere, onda se osnovano moze posumnjati u bilo kakvu mogucnost sanacije iskrslog sukoba i ozdravljenje ove, veoma znacajne, partije na crnogorskoj politickoj sceni.

Ko su strane u sukobu: predsjednik Ilija Vujosevic, sa podpredsjednikom Srdjanom Darmanovicem i sefom Izvrsnog odbora Radom Bojovicem, protiv, dva druga potpredjednika Zarka Rakcevicaa i Rama Bralica, iza kojih stoji najveci opstinski odbor ove partije - onaj glavnog grada Podgorice.

Kratki istorijat sukoba izgleda ovako: lani, krajem oktobra, predsjednik SDP Vujosevic, prilikom izbora predsjednika i clanova Izvrsnog odbora nije uvazio misljenje dijela rukovodstva koji je bio nezadovoljan predlozenim kandidatima. Vujosevic nije izrazio spremnost da razgovara sa svojim najblizim saradnicima, gurnuo je svoj predlog na Glavni odbor, sto je izazvalo preglasavanje i rascjep. Dva podpredsjednika i 15 od ukupno 49 clanova Glavnog odbora SDP napustili su tu sjednicu, ne cekajuci njen zavrsetak. Na obje strane nasli su se uticajni clanovi partije, podijelili su se u tabore i opstinski odbori, razvrstali su se i dugogodisnji prijatelji - dobronamjerni posmatraci su ukazivali da ce, ako se ta tendencija nastavi, SDP dozivjeti fijasko. Na zalost, dogadjaji nakon toga isli su upravo tim pravcem - produbljivanja a ne saniranja krize. Razlicite strane u sukobu imaju i razlicita objasnjenja za svoju konfrontaciju: grupa oko predsjednika SDP Vujosevica pokusava da citav problem svede na borbu za vlast i velike ambicije protivnika, posebno njihovog lidera Rakcevica, dok drugi tabor u prvi plan istice koncepcijekse razlike i, po njima, odustajanje predsjednika Vujosevica i njegovih istomisljenika od programskog i prakticnog zalaganja SDP za samostalnu crnogorsku drzavu.

Iako se i ranije znalo da vodeci socijaldemokrati ne misle isto ni o drzavnom statusu Crne Gore, ni o odnosu sa vlastima, ni o stavu prema ostalim opozicionim partijama, polticki analiticari su zabiljezili da su nesporazumi unutar SDP prerasli u sukobe onda kada je u Izvrsnom odboru partije i ostaloj partijskoj aparaturi pocela da prevladava i dominaciju preuzima takozvana svilena struja u partiji, ona koja lako popusti na svaki pritisak, odustane od svakog cilja, i koja je sklona mnogim kompromisima, zarad pragmatskog a na stetu principijelnog. SDP je, sto je takodje vazna cinjenica, nastao nakon posljednjih izbora u Crnoj Gori, spajanjem dvije srodne, ali ipak dvije partije sa ambicioznim liderima, Rakcevicevih reformista i Darmanovicevih (tada i plus Stankovic) socijalista. Aktuelni predjednik SDP je, upravo, doveden u stranku, kao nezavinsa politicka licnost, da pomiri i objednini te dvije strane, ali, ocito, to je za njega bilo pretesko breme.

U medjuvremenu, strane u diskusiji su se toliko konfrontirale, da svaka pazljivo radi na ucvrscivanju dostignutih linija fronta, s tendencijom da se krene i u nove ofanzive.

Predsjednik Ilija Vujosevic je, tako, na posljednjem nastavku pomenute sjednici Glavnog odbora predlozio da se ponasanje dva podpredsjednika SDP Rakcevica i Bralica, kao i predsjednika podgorickog Odbora Dragise Burzana, ocijeni kao "neprihvatljivo i steno" jer se radi o "svjesnom izazivanju unutarpartijske destrukcije". Prihvatanje ove predjednikove dijagnoze znacilo bi, prakticno, izbacivanje pomenute trojke iz SDP, ali Glavni odbor stranke to nije prihvatio. Sastanak je, tvrde svjedoci, na mahove dostizao uzbudljivost nekadasnjih okupljanja u CK SKJ, a i zavrsetak mu na nesto podsjeca: poslije cjelodnevne debate, predstavnici Opstinskog odbora SDP iz Niksica, demonstrativno su napustili salu.

tako se doslo do sadasnje, pat pozicije, u kojoj nijedna strana ne zeli da popusti i odustane od svojih namjera, a obje su nemocne da ih realizuju. Rakcevic i njegovi sljedbenici jedini izlaz iz tog corsokaka vide u vanrednom Kongresu, zasta imaju Statutom potrebnu podrsku trecine (cak i vise) opstinskih odbora, dok predsjednik Vujosevic takvu inicijativu smatra "neprihvatljivom i stetnom po partiju u izbornoj godini". Zarko Rakcevic u nedavnom intervjuu "Liberalu", listu konkurentskog Liberalnog saveza, obavjestava zainteresovane da se vanrednog kongresa, kao najviseg organa partije, plasi jedino nekoliko ljudi s premalo ugleda i povjerenja a koji s partijom upravljaju kao s rodjenim vlasnistvom. "Ako vjeruju u ispravnost svojih vidjenja SDP, u ispravnost metoda rada i koncepta koji namecu, nema razloga da ga ne stave na provjeru na unutarpartijskom trzistu", porucio je Rakcevic predsjedniku Vujosevicu i njegovim istomisljenicima.

"Vanredni kongres se i saziva u vanrednim situacijama, kada se drugacije ne mogu razrijesiti sporovi, i kad je to neophodno za dalje funkcionisanje partije. Apsurdno je da se kongres odlaze poslije izbora. Tako se zatvaraju oci pred potpunom paralizom partije, i ignorisu Statut i odluke Arbitrazne komisije. Ako kongres ne bude sazvan u primjerenom roku, partija ulazi u bezizlaznu krizu. Onaj koji je duzan da to uradi, snosice sve konsekvence zbog nepostovanja Statuta, programa i rusenja partije", kaze Dragisa Burzan, predsjednik Opstinskog odbora SDP Podgorica i poslanik u republickom parlamentu.

Upuceni u zbivanja tvrde kako su mrsavi izgledi da predsjednik Vujosevic pristane na kongres prije izbora.

"Mene ne cudi sto predsjednik nece da izvedemo partiju iz krize u koju je dovedena najvise njegovom zaslugom. On to jednostavno moze da ucini sazivanjem Glavnog odbora na kojem bi bio utvrdjen datum i dnevni red kongresa. No, njemu je mnogo vaznije da ostvari drugi cilj: da procera iz partije sve one koji nijesu u njegovoj i milosti vladajuce manjine u partiji. Taj njegov cilj mi je postao sasvim jasan jos prilikom naseg oktobarskog razgovora o stanju u partiji. Umjesto tada da nalazimo puteve za izlazak iz stanja u koje smo poceli upadati, on je od mene trazio da mu stanem uz bok kako bi se oslobodio Zarka Rakcevica, i ne samo njega. Onda je krenuo na putovanja po opstinskim odborima, na razgovore sa pojedincima u kojima je opanjkavao svoje saradnike, simpatizere partije, a citave narode nazivao 'kmetskim glasacima' koji mogu biti smetnja sirenju birackog tijela. Samo za ilustraciju navodim primjer kako je predsjednik vodio aktivnost izbora opstinskog odbora u Pljevljima gdje su svi Muslimani eliminisani iz odbora. Kako su samo brzo zaboravljene suze Alme Delalic kad je na Glavnom odboru pitala: zasto nas odbacujete? Suprotstavljajuci se svemu ovome nasao sam se na spisku za odstrel" - kaze potpredsjednik SDP Ramo Bralic.

Pitanje je, u stvari, prosto - hoce li uopste do narednih izbora SDP ostati u komadu i znaci li ovo dugo provjetravanje da se radnja zatvara. Predsjednik Vujosevic prilicno dosljedno zagovara teoriju kako njegova partija prolazi normalnu tekucu krizu. Skoro je na konferenciji za stampu tvrdio da sve sada funkcionise relativno normalno. Po njegovoj procjeni u SDP nema ozbiljnijih koncepcijskih razlika, a glavni razlog uzbuni vidi u tome sto su novim Statutom pozicije dvojice potpredsjednika i sefa podgorickog odbora svedene na pravu mjeru.

Sasvim drugacije uzroke vidi dr Dragisa Burzan. "Sukob je krenuo sa principijelne ravni. Razlike su oko koncepcije partije: mi trazimo decentralizovano a oni su za centralizovano kabinetsko odlucivanje. Oko sadrzaja i intenziteta akcije: zahtjevali smo neprestanu aktivnost okrenutu sindikatu, socijalnim problemima, izradi projekata kao ponude gradjanima Crne Gore; oni smatraju da se partijski rad iscrpljuje saopstenjima za javnost i konferencijama za stampu. Mi se zalazemo za sirenje kruga ljudi koji ucestvuju u javnom zivotu partije kroz vanparlamentarne akcije, sto bi doprinijelo omasovljenju partije. Razlikujemo se i oko gazdovanja novcem: mi smo smatrali da je bilo bolje ne male pare koje su date za opremanje partijskog sredista upotrijebiti za pospjesivanje politickih aktivnosti. Naravno, razlike su, nikad do kraja raspravljene, i oko drzavnog statusa Crne Gore. Oni marginalizuju pitanje suvereniteta nase Republike ne objasnjavajuci kako je moguce uspostaviti bilo kakvu demokratiju u Milosevicevoj SRJ. Nama to smeta - zagovaramo samostalnu Crnu Goru. Ovakva krupna pitanja mogu se raspraviti samo na vanrednom kongresu, inace na izbore ne mozemo zajedno."

U SDP odavno niko ne igra majku Terezu. Ipak, postoji i treci ugao. Doskorasnji potpredsjednik partije Mihailo Vujosevic, i njegova malobrojna struja "Za dobar glas" krenuli su s inicijativom o medjusobnim susretima opstinskih odbora. To je pokusaj, kaze Vujosevic, da se i u ovim uslovima sacuva dobra volja za dijalogom i elementarna odgovornost prema socijaldemokratskoj ideji u Crnoj Gori. "Ukoliko ne dodje do pravovremenog dobro pripremljenog kongresa partija nece opstati. Na izbore ce izaci surogat sumnjivog kvaliteta bez ikakvih sansi za uspjeh" - procjenjuje Mihailo Vujosevic.

Socijaldemokrati ce, po svemu sudeci, i narednih sedmica aktivirati sve intelektualne potencijale kako bi svestrano medjusobno namirili racune. Jedino vise nije zahvalno nagadjati - kako ce SDP sve to da prezivi?

Esad KOCAN (AIM Podgorica)