HDZ PROTIV SVIH

AIM, ZAGREB, 26.2.1996. Rat nije gotov, neprijatelja je svakim danom sve vise - to je osnovna poruka koja proizlazi s dvodnevnog izvanrednog kongresa HDZ-a, koji je preko vikenda zasjedao u Zagrebu, a trebao je odrediti zadatke vladajuce stranke u mirnodopskim uvjetima.

Glavni je odbor HDZ-a, na celu sa sefom drzave, Franjom Tudjmanom, oporbene stranke upozorio da ce u obrani svoje vlasti upotrijebiti "drzavni ustroj", sto ce reci represivne metode i sluzbe. U uvodnoj rijeci predsjednik je ocijenio da rezultate kakve je postigao HDZ nema ni jedna stranka, na cijelom svijetu, i zato, dodaje, mora ostati na vlasti jos stoljeca. Medjutim, takvim uspjesima unatoc, "HDZ i Hrvatska izlozeni su insceniranim i orkestriranim napadima iznutra i izvana", s ciljem destabiliziranja stranke, ali i drzave. Izmedju stranke i Hrvatske, izmedju svoje vlasti i opstojnosti hrvatske drzave - on povlaci potpuni znak jednakosti. Tvrdeci da se protiv HDZ-a i Hrvatske kontinuirano vodi psiholoski rat, Tudjman kaze da se samo smjenjuju scenariji rusenja vladajuce stranke, a to bi, po njemu, srusilo i drzavu.

Zasto se proizvodi atmosfera nesigurnosti i ugrozenosti? Iz jednostavnog razloga jer se ratno stanje zeli produziti. Samo se rat seli prema unutra. Umjesto zatvorenog vanjskog fronta - otvara se unutarnja bojisnica. S bivsim neprijateljima valja, pod medjunarodnim pritiskom, normalizirati ili barem upristojiti odnose, ali zato se umnazaju domaci. Rezimi kakav je Tudjmanov - bez nerpijatelja ne mogu funkcionirati. Ako ih nema, sami ce ih pronaci i stvoriti. Stvarni ili nabijedjeni, ali oni drze naciju na okupu, omogucuju upotrebu "ratnih" sredstava vladanja.

Hrvatsku, kako tvrdi vladajuca stranka, ugrozava sve sto nije HDZ - opozicija, sindikat, radnici, nezavisni mediji, neistomisljenici... Svi oni rade protiv hrvatske a za neku jugo- drzavu. U masovnoj svijesti avet Jugoslavije jos uvijek funkcionira kao prijetnja i zato se odjednom reinkarnacija pokojnice predstavlja kao ozbiljna i realna opasnost. Cim netko u svijetu o tome susne, ovdje se oglasava na velika zvona. Da bi ocjene o opasnosti izgledale uvjerljive - Tudjman sada otkriva da je medju gradjanima Hrvatske 15 do 20 posto onih "koji bi htjeli da nas nema, da nema samostalne i suverene Hrvatske". Takve zakljucke izvlaci iz rezultata svojedobnog referenduma, za koga se godinama tvrdilo da je plebiscitarno podrzao hrvatsku drzavnu samostalnost. Na referendum je izaslo 83 posto gradjana, za drzavnu je samostalnost Hrvatske glasalo 93 posto. Tudjman kaze: To znaci da 20 posto pucanstva i tada nije bilo za samostalnu Hrvatsku. Iako se tvrdnja da su protiv svi koji na referenduma nisu izasli nicim ne moze dokazati, sada je svaki peti gradjanin proizveden u protivnika "samostalne Hrvatske".

Secirajuci oporbene stranke, Tudjman porucuje da im vlast nece pustiti, jer bi to, po njemu, "dovelo u pitanje sve sto smo ucinili". Tvrdi: "sve sto je postignuto - moglo bi se upropastiti", spominje Bleiburg, koji se "ne smije ponoviti", sije nesigurnost i strah. Optuznicu da oporbena udruga destabilizira drzavu i pokusava rusiti ustavni poredak Tudjmanovi su trabanti razradili, svaki obradjujuci po jednu stranku. Tako je SDP povezan s mogucnoscu "restauracije Jugoslavije", za Liberale je receno da u njihovim stavovima "ima puno nacela, ali malo Hrvatske", IDS je optuzen za radikalno autonomastvo i pokusaje dezintegracije hrvatskog nacionalnog i drzavnog prostora. Za ugrozavanje su hrvatske drzave prozvani sindikati i radnici - koji su zakljucno pozvani da se ne daju uvuci "u politikantske igre protiv svoje vlasti", uz pouku da bolje place mogu ocekivati samo ako budu vise radili, sto pokazuje totalno nerazumijevanje radnickog zahtjeva o pravednijoj raspodjeli - te nezavisni mediji, koje je Vladimir Seks imenom pobrojao i optuzio za sustavno reafirmiranje jugo-ideja i vrijednosti propalog rezima te za proizvodjenje sukoba u vrhu HDZ-a

HDZ je govorio o drugima, vjerojatno zato da ne bi govorio o sebi. Blacenjem oporbe pokusao je uglancati vlastiti obraz. Samo je jedan sudionik kongresa trazio da se stranka okrene sebi i svojim problemima. Konstatirajuci da se previse raspravlja o drugima, premalo o HDZ-u, Davor Aras je predlozio da se vise paznje posveti vlastitim slabostima. Onda nas nece zanimati sto rade druge stranke, rekao je. Tudjman mu je odgovorio da mora imati povjerenja u rukovodstvo.

Izvanredni kongres HDZ-a, koji po rjecniku i ocjenama podsjeca na nekadasnje komunisticke skupove, trebao je odgovoriti na izazove poratnog vremena, s kojima se vlast sve teze nosi. Tudjmanova vlast puca po mnogim savovima. Hrvatska je izlozena snaznom medjunarodnom pritisku, Zagreb trese duboka politicka kriza, socijalna nezadovoljstva najavljuju eksploziju, radnicke su povorke izasle na ulice, sindikalni lideri treniraju opci strajk; zgusnjava se politicki i socijalni jad i cemer. Drzavu potresa i situacija unutar vladajuce stranke. Cini se da i ona puca po savovima. Njena je popularnost sve manja, sve je vise informacija o korumpiranosti njenih vodja i svadja u rukovodstvu. Da bi se zaustavilo srozavanje njenog rejtinga - oglaseno je ciscenje stranke i otvaranje lova na lopove. Pravile su se crne liste, najavljivala su se spektakularna hapsenja, nagadjalo se tko ce iz nove elite biti zrtvovan. Ali kampanja vec jenjava, a kriminalci su i dalje na slobodi. Na HDZ-ovom je kongresu cak receno da je hrvatski model privatizacije najbolji, da su hrvatski radnici dobili najvece popuste, a da je kriminala sve manje.

Ocito je odluceno da se borba protiv lopova, koja zapravo nije ni pocela, hitno obustavi. Vjerojatno je procjenjeno da bi izvlacenje bilo koje cigle zaprijetilo rusenjem cijele, vec zaljuljane vertikale. Umjesto diferencijacije - ide se na homogeniziranje stranke i vladajucih redova. Umjesto profiliranja u modernu demokratsku stranku, Tudjman HDZ vraca u rigidne vode - prema unutra discipliniranje, prema vani - monolit.

Iako su se na dvodnevnoj sjednici sredisnjice HDZ-a cule skandalozno ostre rijeci, koje signaliziraju opasne poremecaje, u glavama i u vladajucoj partiji - sve skupa zapravo pokazuje veliku nemoc. Dvodnevno zasjedanje HDZ-ova centralnog komiteta trebalo je navjestiti jedinstvo, snagu i perspektivnost stranke. Pokazalo je nemoc - stranke i njenog vrha da se suoci s problemima, izazovima vremena, pa i realnoscu. Manjak demokracije kompenzira se viskom neprijatelja. Najavljeno dogmatiziranje stranke i upotreba "ustroja drzave" protiv opozicije i sindikata, radnika i svojeglavih medija, moze Hrvatskoj donijeti mnogo teskih, pa i tragicnih dana. Vlast je porucila: na sve je spremna. Ali, ono sto je krenulo nizbrdo - ne moze se tako zaustaviti.

JELENA LOVRIC