TUZLA I IZBJEGLICE

POVRATAK KUCAMA NA CEKANJU

AIM TUZLA, 25.02.96.

Dogadjaji koji su se u poslednje vrijeme zbili u Tuzli, ponovo su u zizu aktuelnih problema na povrsinu izbacili one vezane za status prognanika i izbjeglica, kojih na tuzlansko podrinjskom kantonu ima oko 250.000, a u samom gradu oko 60.000.

Ove brojke dobijaju na tezini ako se zna da je grad Tuzla, po popisu iz 1991. godine imao 150.000 stanovnika. Ove podatke potvrdili su nam u UNHCR-u, a i sam NATO general Vilijem Nes, u posljednjem obracanju novinarima u bazi ORAO upotrijebio je ove brojke kao podatak koji nagoni na vecu pomoc svijeta u ispunjavanju Aneksa broj 7 Dejtonskog ugovora, odnosno povratku prognanih na svoja ognjista.

Sve je krenulo protestom zena Srebrenice. Nakon sedmodnevnih demonstracija u Tuzli, koje su u nekim trenucima prijetile da prerastu u ozbiljniji incident, odlaska njihove delegacije u Sarajevo, dolaska predsjednika Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica u Tuzlu i razgovora s njima - odgovor na osnovno pitanje vezano za sudbinu 10.000 srebrenicana ostao je i dalje enigma za ove nesretnike. No, protesti su dijelom bili vezani i za njihov status, smjestaj, pomoc, raspolaganje sredstvima namijenjenim njima i njihovu kontrolu, tako da je spisak problema ostao zaista izuzetno velik.

Posto pravih odgovora ni na jedno od ovih pitanja jos nema, postoji opravdana bojazan da je u pitanju samo djelimicno ugaseni pozar, koji bi mogao vrlo brzo ponovo planuti i u drugi plan, i medijski cak, staviti i aktivnosti IFOR-a, koje ovdje idu bez vecih problema.

Skorasnji pozar u jednom manjem izbjelickom kampu kod Banovica, drugi u nekoliko dana, pozar u skladistu humanitarne pomoci italijansko-njemacke organizacije AMICA u Tuzli, samo su dodatni signal da se nagomilanim problemima statusa izbjeglica i skoro bezizlazne situacije, pogotovo za one iz Srebrenice, Zvornika i Bratunca - mora prici uz puno vece razumijevanje i pomoc svijeta. Lokalna i regionalna vlast, bez obzira na propuste koje je cinila i cini, objektivno nisu u poziciji da onaj problem rijese. I povratak nacelnika Tuzle Selima Beslagica iz SAD i Svajcarske - Davosa, aktuelizirao je problem i nagovijestio neke nove pristupe u njegovom rjesavanju.

Po rijecima Beslagica, u svojim razgovorima iznio je tri aspekta povratka izbjeglica kucama. Prvi se odnosi na povratak u mjesta koja su na linijama razdvajanja i na obnovu devastiranih objekata, sto bi se moglo izvesti u roku od 3 do 6 mjeseci. Drugo je vracanje raseljenih unutar BIH i sa prostora bivse Jugoslavije. Tu bi UNHCR trebao napraviti spiskove ljudi koji se zele vratiti, te uz pomoc nadleznih organa obici objekte, vidjeti stepen ostecenja i nacin sanacije. Ukoliko su objekti useljeni, privremenim korisnicima treba naci smjestaj, a objekte vratiti vlasnicima. Realizacija ove faze povratka trajala bi dvije do tri godine, a tek potom bi se moglo razmisljati i o trecem aspektu - povratku raseljenih iz evropskih i vanevropskih zemalja.

Beslagic tvrdi da je za ovakav prijedlog dobio podrsku Amerikanaca i nekih clanova njemackog Parlamenta. Ovaj prijedlog bice ozvanicen i dat na parafiranje svim potpisnicima Dejtonskog sporazuma. U svakom slucaju, uz posvemasnju konkretizaciju, ovaj prijedlog ce biti i svojevrsna poruka svim izbjeglicama u svijetu

• ipak ce morati jos cekati na povratak svojim kucama.

A kakvo je raspolozenje izbjeglica u Tuzli svjedoci i anketa koja je medju njima provedena za potrebe lokalnog UNHCR-a. Anketirano ih je 75 posto od ukupnog broja, od cega cak njih 80 posto zeli da se vrati kucama. Izvjesnu rezervu, sto je i razumljivo, imaju izbjeglice iz Srebrenice ciji je odgovor najcesce bio: "Treba ipak sacekati da se vidi sta ce biti." Najvatreniji pobornici povratka su izbjeglice iz Doboja i Bijeljine, od kojih najveci dio kaze da bi se vratio odmah.

Nedavni boravak u Tuzli Sorena Jensena Petersena, specijalnog izaslanika UNHCR-a za bivsu Jugoslaviju, i njegove izjave ipak su blize prognozama Beslagica nego li zeljama povratnika.

"Konacno smo se dogovorili da evropske zemlje trebaju da sacekaju organizovan povratak, a ne da djeluju parcijalno", rekao je Petersen. "Na pocetku smo sklapanja dogovora i sa njemackom vladom i vjerujem da ce Njemacka prolongirati rok povratka do sticanja uslova u BiH za prihvat povratnika. Prvog marta cemo imati sastanak u Oslu, na kome cemo evropskim vladama objasniti da ne mogu djelovati individualno, jer razlicit tretman moze stvoriti tenzije izmedju povratnika i raseljenih. Trazicemo da sredstva koja su evropske zemlje spremne dati u ovu namjenu budu kanalisana u zajednicki fond, sto bi takodje garantovalo ravnopravan tretman svih", rekao je specijalni izaslanik Soren Jensen Petersen u Tuzli.

Ljudi iz visokog komesarijata za izbjeglice napravice ankete medju raseljenim licima, kako bi se doslo do nuznih podataka za izradu sveobuhvatnog programa povratka. "Na ovu temu smo", kazu nam oni "obavili razgovore sa predstavnicima Federacije i Republike Srpske. Uskoro ce doci do sastanka ministara za izbjelice iz jedne i druge Vlade, koji ce sa UNHCR-om ciniti tim koji ce raditi na realizaciji projekta povratka bh izbjeglica i prognanika."

I za kraj podatak koji je iznijeo gospodin Petersen. Njegova organizacija planira na principu dobrovoljnosti povratak oko 700.000 bosanskohercegovackih izbjeglica iz trecih zemalja.

KONSTANTIN JOVANOVIC