KAKO ZIVE HRVATI?

AIM, ZAGREB, 25.2.1996. Hrvatski drzavni statisticki zavod ovih je dana po tko zna koji put dokazao onu staru pricu o zelju i mesu, te da je statistika znanost koju drzava najcesce voli zloupotrebljavati ne bi li dokazala svoju uspjesnost, u ovom slucaju tezu o privrednom cudu. Zavod, naime, tvrdi da je u prosincu prosle godine prosjecna zarada u Hrvatskoj bila 1895 kuna (oko 512 DEM), sto je nominalno 37, a realno 30,7 posto vise nego godinu dana ranije. Na prvi pogled sve je u redu, jer do slicnih podataka (oko 352 US dolara) dosao je i ugledni engleski list "Business Central Europe", ali ipak se radi o zbrajanju krusaka i jabuka. Realnu sliku povecanja placa mogu dati jedino usporedbe ovog i proslogodisnjeg sijecnja, jer od tada se u placu uracunava i topli obrok, koji je iznosio oko 300 kuna. Do tada kao priblizno tocna usporedba mogu posluziti lanjski sijecanj i prosinac, a u tom slucaju ispada da je povecanje iznosilo 249 kuna, ili nesto manje od 15 postotaka.

Pa, i nakon ovog podatka, tesko je dokazati kako zive Hrvati. Tome tek donekle mogu pomoci usporedni podaci sa zemljama bivse Jugoslavije. Hrvatska tako prema engleskim procjenama ima oko 17 posto nezaposlenih, vanjskotrgovinski deficit od dvije milijarde dolara, bruto nacionalni dohodak po stanovniku od 3.524 dolara. Slovenija, pak ima nezaposlenost od 14,2 posto, deficit uvozno-izvozne bilance od 850 milijuna dolara, prosjecni nacionalni dohodak od cak 8.739 dolara, a place od 611 dolara. Makedonska nezaposlenost je 19 posto, deficit od 200 milijuna dolara, dohodak po stanovniku od 1600, a place od oko 177 dolara. SR Jugoslavija ima nezaposlenost od cak 25 posto, bruto nacionalni dohodak od 1.466 dolara po stanovniku, a place svega 93 dolara. Ovome, medjutim, treba dodati jos i odnose cijena u dolarima ili nekoj drugoj cvrstoj valuti da bi se uopce vidjelo koliko prosjecnoj obitelji treba prihoda za puko prezivljavanje.

Hrvatska bi zasigurno i tada drzala drugo mjesto koje je nasljedila iz bivse Jugoslavije, ali bi se ujedno pokazalo koliko je njena nacionalna valuta precjenjena i da nije slucajno kada se stranci koji posjete Zagreb love za glavu od vrtoglavice cijena.

Prosjeci skrivaju i kakvi su se sve procesi u ovih pet-sest godina zbili u socioekonomskoj strukturi hrvatskog drustva. Oni ne pokazuju do kakvih je sve tektonskih poremecaja doslo i da Hrvatskoj zapravo ozbiljno prijeti socijalna bomba. Prema istrazivanju sto su ga proveli Studio Weber i "Privredni vjesnik" ispada da se hrvatsko drustvo zestoko podjelilo na siromasne i bogate, te da je srednji sloj ili unisten ili mu prijeti unistenje. Analizom ukupnih prihoda domacinstava, znaci ne samo placa, vec i onoga sto se zove sive ekonomija, dionice, poduzetnistvo i drugo, ispada da hrvatsko domacinstvo u prosjeku ima mjesecno 3.789 kuna (oko tisucu maraka). No, rasclamba ove

zavidne brojke pokazuje grubu realnost:

iznos prihoda postotak kucanstava

do 1000 kuna 9,5 %

1001 do 3000 kuna 39,8 %

3001 do 5000 kuna 31,3 %

5001 do 7000 kuna 10,5 %

7001 i vise kuna 7,8 %

bez prihoda 1,1 %

Dakle, oko 10,6 posto stanovnistva je potpuno pauperizirano, jer nema nikakvih prihoda ili im je na raspolaganju do 1000 kuna s cime se ne mogu pokriti ni elementarni zivotni troskovi. To se najvecim dijelom odnosi na penzionere, koji ne zive jos sa nekim u zajednickom kucanstvu, pa nije slucajno da ih je ovih dana usred Zagreba dvadesetak otkazalo elektricnu struju. Ali, u toj brojci i mnogo je onih koji su ostali bez posla, ili primaju socijalnu pomoc.

Najvecu grupu cine obitelji, koje u prosjeku imaju 3,1 clana, a primanja su im mjesecno izmedju 1000 i 3000 kuna, sto opet u prosjeku znaci oko 2000 kuna. No, cini se da je najveci nedostatak ovog istrazivanja sto su napravljeni ovako veliki razredi, pa se ne zna koliko je onih sto imaju, recimo, vrlo cestih 1500 kuna, a koliko onih koji su se priblizili granici od tri tisuce kuna. Ali i pored toga analize pokazuju da se cak 59 posto kucnog budzeta trosi na najnuznije egzistencijalne potrebe (prehranu i rezije). Kucanstva s primanjima od 1001-3000 kuna u najboljoj mjeri ocrtavaju trenutacnu socijalnu zbilju hrvatskog drustva, jer su iznimno blizu onome sto se naziva granica bijede. Stoga ce pravac kuda ce krenuti ova najveca grupa od oko 40 posto hrvatskih obitelji umnogome odlucivati o daljnjem formiranju drustvene strukture. Od toga hoce li vecina postati penjaci na socijalnoj ljestvici, ili ce i dalje propadati ka siromastvu, zapravo ovisi hoce li se upaliti fitilj socijalne bombe.

U takozvanu standardnu sredinu spada 31,3 posto kucanstava sa primanjima izmedju 3001 i 5000 kuna, ali sa prosjecno 3,96 clanova. Iz ovog bi se moglo zakljuciti da i ne zive znatnije bolje nego ona "odlucujuca vecina". To pokazuje podatak da za prehranu i rezije trose 58 posto, a da im je i ostali raspored rashoda prilicno slican, kao sto im je slican i potencijalni smjer socijalne mobilnosti. Istrazivaci smatraju da je prva mogucnost jos vece priblizavanje "odlucujucoj vecini", u smislu smanjenja zivotnog standarda. Posljedica bi bila opca pauperizacija Hrvatske. Druga, i vjerojatnija mogucnost je njeno stabiliziranje na sredini socioekonomske ljestvice, integracija s uspinjajucim djelovima "odlucujuce vecine", te formiranje cvrstog i stabilnog konglomerata razlicitih "srednjih slojeva". Realizacija te mogucnosti podrazumijeva da ce zivotni standard tog dijela stanovnistva rasti prosjekom svojstvenim za cijelo drustvo.

Trecu mogucnost - rast prema vrhu - analiticari iskljucuju. Zasto? Prije svega zato sto ta grupa kucanstava ne posjeduje dovoljno kapitala, jer je vrijeme "prvobitne akumulacije" iza nas ili je pri zavrsetku, to jest najjace karte vec su podijeljene.

Cetvrta grupa, koju istrazivaci zovu "moguci vrh", ima u prosjeku 4,3 clana kucanstva i karekteristicna je za gradske sredine. Posebna odrednica ove grupe je u tome sto u najvecem postotku (23,9 %) posjeduju dionice ili druge vrijednosti, pa postoje mogucnosti socijalnog uspinjanja.

I konacno, grupa kucanstava koje imaju prihode preko 7000 kuna (sa prosjecnih 4,34 clana) predstavlja stanovnistvo najviseg socioekonomskog statusa. Ova kategorija je ujedno i najslozenija jer u nju spadaju i stari i novopeceni bogatasi. U najvecoj mjeri (62,4 %) zive u vlastitim kucama, a u najmanjem broju (8,9%) u drzavnom stanu. Oko 27 posto ih ima kucu za odmor, a 90 posto automobil, 19,8 posto ima dionice, ali zato cak 30 posto vlastito poduzece. Ovu kategoriju trebalo bi jos dodatno rasclaniti da bi se stvarno vidjelo koliko je u Hrvatskoj pravih bogatasa, a koliko ih je zapravo, iako sada spadaju u sam vrh, tamo gdje su bili, ili su zapravo ispod onoga sto su imali prije 1990. godine. Jer, prihod od oko 1600-2000 kuna po clanu obitelji ne bi se bas mogao proglasiti nekim bogatstvom.

Usporedbe sa nekim slicnim istrazivanjem iz vremena socijalizma pokazuju da su grupe zapravo ostale iste, ali samo na prvi pogled, jer razlika je u tome da je sada i ona zlatna sredina zapravo na pragu pauperizaicje kojoj se ne vidi kraj.

GOJKO MARINKOVIC