PLJACKAMA NITKO NE MOZE STATI NA KRAJ

AIM, SPLIT, 25.2.1996. Hrvatske su vlasti do sada rijesile 2.058 zahtjeva za povratak izbjeglih Srba u Hrvatsku, sto je samo kap u moru u odnosu na oko 14.000 pristiglih zahtjeva, a posebice u odnosu na broj onih koji su morali otici nakon operacije "Oluja" prosle godine. Koliko se Srba zaista vratilo u Hrvatsku, za sada je nepoznato, buduci da s takvim preciznim brojevima hrvatska vlast ne izlazi u javnost.

Potaknuti upravo tom cinjenicom posli smo u Knin, kako bi na licu mjesta dobili informacije o povratnicima i potrazili smo ih u uredu Dalmatinskog odbora solidarnosti (DOS), otvorenom 15.10.1995. godine, a koji sada djeluje u okviru programa "OXFAM", financiranom od britanskog univerziteta u Oxfordu. Razgovaramo s voditeljicom DOS-a Olgom Simic, koja na pitanje o glavnoj zadaci Ureda, kaze:

• Osnovno je da se pomogne ljudima koji se vracaju ili koji su ostali tu, Hrvatima i Srbima podjednako. Najveci su nam problem ljudi koji su ostali po selima. To su pretezno stari ljudi, od 65 do 95 godina, koji su napusteni, sami, kojima su kuce opljackane, odneseno gotovo sve, razbijeno ili popaljeno.
• Kako pomazete ljudima, koliko je ljudi zbrinuto, s kakvim se problemima borite?
• Nije nitko gladan, sto je vrlo vazno. Mi obilazimo sva ova sela u okolici Knina i pruzamo humanitarnu pomoc. Obilaze se ti ljudi i daje im se hrana, tako da imaju osnovno. S mirovinama ide najbolje. Dobiju i zaostatke od kolovoza 1995. godine. U evidenciji ima oko 300 ljudi, kojima je na neki nacin pomognuto. Veliki su problem izgorjeli dokumenti. U Kistanjama su izgorjeli svi dokumenti, kao i u Plavnom. Glavni su, medjutim, problem pljacke kuca i ljudi, kojima kao da nitko ne moze stati na kraj.
• Recite nam neki primjer, premda je te price, kako nam mnogi kazu, tesko provjeriti.
• U gradu se govori o jednoj starici, koja je nemocna i bolesna ostala sama u stanu u Kninu. Njoj su ulazili u stan i pljackali dok je ona lezala i nemocno promatrala. Na kraju su joj digli sve spine i ostavili vodu otvorenu, tako da je i stan poplavljen. Nakon toga je smjestena u bolnicu i poslije, kad je dobila dokumente, rodbina ju je odvela u Beograd porodici, gdje je nakon kratkog vremena umrla. Uglavnom se ljudima u kucu upada nocu, odnose im postelju, humanitarnu pomoc, novac koji su dobili. Stoku su uglavnom ukrali dok su ljudi bili sklonjeni u kampovima u prvom naletu "Oluje".

Cujemo da su u Plavnom dvoje staraca, oboje preko 85 godina, koji zive u maloj prostorijici, imali tri ovce i cuvali to kao svetinju, ako netko od njih umre da imaju sto zaklati, kako je obicaj. Nepoznati ljudi dosli su u pola dana i uzeli su ovce. Ima, medjutim, i onih koji se surpotstave. Tako je jedan covjek u jednom zaseoku kod Plavnog, kazu da je malo snazniji, energicniji, dobio je sve hrvatske dokumente, sacuvao svojih 20 ovaca. Dosli su mu uzeti ovce, on se suprotstavio rekavsi: Ja sam hrvatski gradjanin, imam sve hrvatske dokumente, ne dozvoljavam da mi uzmete. Onda su oni, valjda da bi ga zastrasili, ubili macku. Primjera ima jos, najvise u naseljima gdje su ljudi na osami, gdje ih je malo, gdje su starice, koje se ne mogu suprotstaviti. Medjutim, ljudi su uplaseni, ne zele govoriti, prijaviti kradju, kazu: Mi ne smijemo, plasimo se jos gorega.

• Kakva je situacija u samom Kninu?
• U Kninu se to sada ipak malo smirilo. Ljudi su se smjestili, ali ostale su gomile smeca, to nitko ne cisti, tvrdi se da nema prijevoza. Ljudi koji su upadali u stanove izbacivali su jedne stvari, a druge unosili. Kupili su iz jednih stanova i nosili u druge, a ono sto im se nije dopadalo, to se bacalo. Unistavana je vrijedna imovina, stvari koje su mogle nekome koristiti. Toliko je ljudi bez stanova, toliko je ljudi ostalo bez stvari, bez igdje icega. Nitko nije organizirao da pokupi bar to i smjesti ga negdje. Normalnom covjeku mozak stane. Ne mozete shvatiti da se tako odnosi prema toj imovini, bez obzira cija je. Problemi povratnika ipak su najveci. To su mahom stari ljudi, umirovljenici, te oni iz mjesovitih brakova. Hrvatski sluzbeni izvori tvrde da je nakon "Oluje" na tim podrucjima ostalo oko 9000, uglavnom starijih ljudi.
• Kako su se vracali oni koji su otisli s "Olujom"?
• Oni koji nisu iz mjesanog braka, morali su imati ili nekog u obitelji koji je ostao u Hrvatskoj, te je uspostavio neke konatakte, ili djecu koja su se angazirala, a koja su isto tako ostala, te su radila na tome da im roditelji dodju.
• Zasto su ljudi odlazili, ostavljali sve iza sebe?
• U vecini slucajeva ljudi su pobjegli od straha. Racunali su da ce se skloniti negdje izvan Knina, tek neko vrijeme, dok sve prodje, pa ce se vratiti. Medjutim, kada je krenula ta masa, njih je odvuklo. Ima slucajeva da su ljudi odlazili maltene goli i bosi, nisu nista ponijeli. Kada su krenuli u toj masi, to je stiglo kojekuda. Sada bi se htjeli vratiti. Znam za slucaj jedne zene, koja nije udata, nema dijete, nema porodice, ona je stigla u Beograd, ne zna sto ce u Beogradu. Ona ima u Kninu poznanike, prijatelje, radila je kao medicinska sestra, rado bi se vratila, ali za nju nema mogucnosti, nema tko za nju garantirati.
• Koliko se ljudi vratilo?
• Prema nezvanicnim informacijama, u Knin se vratilo 200 ljudi, ali se stalno vracaju. Medju ljudima ima razocarenja, vise su ocekivali. Njima je, medjutim, vazno da su se vratili u svoj kraj, u svoj dom. Mnogo je teze s ljudima radne dobi, jer ni ovdasnji ljudi nemaju posla. Povratnike nerado zaposljavaju. Nije im to receno otvoreno, ali ih ne primaju. Ne treba se cuditi, jer ne funkcionira vlast kako bi covjek ocekivao nakon pet mjeseci. Moglo se razumijeti u onim prvim danima, ali sada... Zasto, to ja ne znam. Obecanja postoje, samo je problem stvoriti prostor za zaposljavanje ljudi, da proradi gospodarstvo. Funkcionira samo trgovina i kafici. Sve drugo u Kninu jos uvijek stagnira.

DARKO BARAC