HRVATSKI MEDIJI

IZMEDjU POLITIKE I POLICIJE AIM, ZAGREB, 24.2.1996. HINA, pozivajuci se na ugledne svjetske agencije, emitira dan za danom ostra reagiranja medjunarodne javnosti na nedavno ukidanje beogradske nezavisne televizije "Studio B". Hrvatske novine rado preuzimaju vijesti iz Bruxellesa ili Pariza, na primjer, u kojima celni ljudi Europske unije i UNESCO-a ostro protestiraju na odluku srbijanske vlade i upozoravaju da ce o slobodi izrazavanja, ukljucujuci i slobodu medija, "ovisiti i nasi buduci odnosi s Beogradom".

S mnogo manje odusevljenja drzavna agencija komentira sto se s medijima zbiva u Hrvatskoj, pa tako i u ovo posljednje vrijeme, dok brizljivo prati sudbinu "Studija B". A zbiva se svasta, na razlicitim planovima istodobno - od pravih ekscesa na granici skandala, samo naizgled banalnih nesporazuma koji ce se (valjda) ubrzo razjasniti, do najava novih zakonskih rjesenja cije ce se pravo znacenje vidjeti tek u buducnosti. Novinari su posljednjih godina, pod pritiskom golog opstanka i zahtjeva sto im ih je nametnula dramaticna zbilja, propustili dovoljno precizno urediti mnoga bitna profesionalna pitanja - od elementarnih zivotnih, do relacije prema izvorima informacija i sirem okruzenju, prema profesionalnoj odgovornosti, pa i oblicima jednostavne ljudske solidarnosti. Mala je utjeha sto im je mnogo toga stajalo na putu, cesto sazeto u sintagmu da je najbolji novinar ako ne bas mrtav, a ono barem pozeljno ovisan.

SLUCAJ UGOVORI Dok cijelu Hrvatsku potresa val strajkova, rijetko burna bila je i nedavna press-konferencija sindikata i Hrvatskog novinarskog drustva posvecena materijalnom polozaju i obrani dostojanstva novinarske profesije, na kojoj se cuo gotovo nevjerojatan repertoar svih mogucih trikova kojima poslodavci drze podredjene u saci. Cetverogodisnje neuspjesno novinarsko nastojanje da putem sindikata izbore kolektivne ugovore koji bi ih zastitili od samovolje poslodavaca, natjeralo je velik broj neodlucnih i uplasenih da se ipak aktiviraju (pa je tako receno da se u samo 15 dana u sindikat uclanilo oko 300 novinara!), a napokon i na zajednicku akciju najvecih medijskih kuca - Hrvatske televizije i radija, "Vecernjeg lista", "Slobodne Dalmacije", HINA-e, "Vjesnika" i "Novog lista". (Ne i najtiraznijih - iz "Globusa", "Nacionala", "Panorame", "Arene", redakcija u kojima je i rijec "sindikat" nepozeljna, nije bilo nikoga.)

Postala je naprosto neodrzivom situacija da, unatoc mnogim obecanjima o "europskim standardima", hrvatski novinari ostanu jedini u Europi bez kolektivnih ugovora. Ovih su dana novinari jos jednom upozorili javnost na nezavidan status svoga ceha, a sindikalni povjerenici poslodavcima predali minimalne zahtjeve u kojima se, medju ostalim, trazi placa primjerena odgovornosti posla, 40-satni petodnevni radni tjedan, najmanje 20 dana godisnjeg odmora za novinare pocetnike i vracanje prava na dodatni "zdravstveni odmor", te pravo na strajk. Neovisno o tome sto povijest hrvatskog novinarstva obiluje neuspjelim pokusajima da se profesija otrgne usudu jedne od po dugovjecnost najnepogodnijih, i ova je sindikalna akcija u sjeni drugih aktualija. One, dok se ceka pocetak pregovora s poslodavcima, u prvi plan guraju bizarne okolnosti u kojima se katkad obavlja novinarski posao, pa cak i mogucnost da se uopce radi.

SLUCAJ KONCESIJE U petak, 16. veljace, isticao je rok za potpisivanje koncesijskih ugovora za privatne radio i tv stanice. Bio je to dan velikog uzbudjenja u mnogim redakcijama pred kojima se nasla sasvim realna mogucnost da ce vec od sutra morati ugasiti odasiljace. Tako je ekipa Radija 101, najslusanije zagrebacke stanice, uspjela pred mikrofon dovuci doministra Ministarstva pomorstva, prometa i veza Dominika Filipovica i u razgovoru uzivo iskamciti obecanje o produzenju roka za jos mjesec dana, i za sebe i jos 19 radiopostaja koje nisu na vrijeme potpisale ugovor. Barem se to dalo zakljuciti nakon spomenute emisije, iako zasad jos nigdje nije sluzbeno objavljeno tko je i pod kojim uvjetima dobio tu privremenu dozvolu, a ne znaju se ni razlozi zbog kojih 19 stanica nije na vrijeme udovoljilo zakonskim uvjetima. Ne zna se ni to kada ce se sastati Vijece za telekomunikacije kako bi raspravljalo o eventualnom oduzimanju koncesija i raspisivanju novih natjecaja. U medjuvremenu, program ce se emitirati u nadi da ce sve biti u redu. Radiju 101, na primjer, objasnjeno je da dozvolu nije mogao dobiti zato jer nisu rijeseni vlasnicki odnosi, posto grad Zagreb ima udio i u Radiju 101 i Radiju Zapresic, a zakon to ne dopusta. Nakon objasnjenja celnika "Stojedinice" da to nije tocno, jer se Zagreb odrekao vlasnistva u Radiju Zapresic, doministar Filipovic bio je zatecen - jer to bitno mijenja stvar! Bit ce da je presudno bilo ipak to sto su ljudi sa Radija 101 bili spremni alarmirati sve zivo u obranu svog ugleda nezavisnog medija. Za pocetak su ipak poslali faks premijeru Matesi, ne bi li se osvjezilo pamcenje nadleznih.

Za Karlovacki radio poznato je da je (zasad) pao zrtvom frakcijskih borbi unutar HDZ-a grada Karlovca i Karlovacke zupanije. Radio Otocac, pak, koji nije dobio koncesiju na zupanijskoj razini (nego Gospic), danima ne silazi s novinskih stranica - podupiru ga politicke stranke, potpisuju se peticije, najavljuje da se nece stati nize od predsjednika Sabora. Poznat je slucaj Radija Labin Art Express (L.A.E.) koji jos uvijek ceka (oduzetu) dozvolu za emitiranje, iako ga je podrzao Medjunarodni savez novinara (IFJ), a u cijelu su pricu upleteni i neizbjezni Soros, i Vijece Europe. Vjerojatno vec hrpe apela, prosvjeda i peticija zatrpavaju stolove predsjednika Republike, ministra pomorstva, prometa i veza, ministra unutrasnjih poslova, pogotovu jer se u pozivu na protest naglasilo da ce "Vijece Europe sigurno pratiti ovaj primjer pa i hrvatsku medijsku situaciju uopce, zadovoljavanje uvjeta slobode medija i izrazavanja, prije nego {to se odluci primiti Hrvatsku u svoje clanstvo...".

SLUCAJ "NOVI LIST" Suprotno, u prilog medijske otvorenosti, moze posluziti drugi slucaj koji vec mjesec dana ne silazi s novinskih stupaca, dapace, dopunjavan svakodnevno novim detaljima, sve vise i vise se zaplice. Prvo je "Globusov" anonimni autor objavio da je u prostorijama Vlade RH potpredsjednik Vlade Borislav Skegro prijetio najprije rijecima, zatim i pistoljem, novinarki rijeckog "Novog lista" Editi Vlahovic i govorio da bi je trebalo ubiti, i to zato jer je nezadovoljan njezinim tekstovima. Oruzje je pripadalo sluzbeniku osiguranja, u prostoriji je bilo nekoliko ocevidaca, ali se visekratno ponovljene interpretacije dogadjaja dvoje glavnih protagonista iz temelja razlikuju. Borislav Skegro tvrdi da je "prica cista izmisljotina", jer "nikada nikome nije prijetio pistoljem", a novinarka Vlahovic drzi se svoje verzije i najavljuje sudsku tuzbu u kojoj trazi odstetu od 100.000 kuna. Uz novinarku je stala njezina redakcija i novinarska organizacija, uz Skegru Vlada nije. Na posljednjoj sjednici Sabora premijeru Matesi postavljeno je izravno pitanje o tome sto namjerava poduzeti u vezi sa "slucajem Skegro", ali je premijer slucaj prepustio sudu, s punim povjerenjem. I dok Skegro uporno ponavlja da je rijec o novinarskoj izmisljotini, a opozicijske ga stranke pozivaju na ostavku, "Frankfurter Allgemeine Zeitung" pise o jos jednoj balkanskoj bizarnosti, naime o "hrvatskom politicaru koji prijeti novinarki djecjeg lica"; slicno i "Sueddeutsche Zeitung", a vjerojatno i jos ponetko. "Ugled" Hrvatske raste.

SLUCAJ "FERAL" Nekako u isto vrijeme kada su se odnosi na relaciji potpredsjednik Vlade - "Novi list" priblizili apsolutnoj nuli, jedino je u tim novinama osvanula nesvakidasnja rafalna prepiska izmedju splitskog tjednika "Feral Tribune" i Ureda za odnose s javnoscu Ministarstva unutarnjih poslova RH. Na tvrdnje redakcije "Ferala" u "Novom listu" od 20. veljace da su "proslog tjedna policijski djelatnici obilazili stanove susjeda i obavljali informativne razgovore zanimajuci se za to s kim se 'Feralovi' urednici druze, tko im dolazi kuci, gdje ih se i kada moze vidjeti, sto pricaju okolo, kakvo im je imovno stanje, pa cak i sto su radili u ratu i jesu li se s ostalim stanarima spustali u skloniste", odgovor je stigao vec sutradan. Nacelnik Ureda MUP-a za odnose s javnoscu Zlatko Kuretic kategorican je u odbacivanju bilo kakvih "kriptoudbaskih metoda" i u tvrdnji da se djelatnici MUP-a ponasaju samo po Zakonu i na nacin predvidjen Zakonom, odnosno da "nikakvog policijskog isljedjivanja nije bilo, sto je ozbiljno i temeljito provjereno, te je nemoguce razumjeti na temelju kojih to cinjenica redakcija 'Feral Tribunea' iznosi spomenute tvrdnje. (...) Ministarstvo unutarnjih poslova RH energicno opovrgava tvrdnje iznesene u priopcenju za javnost redakcije 'Feral Tribunea', jer su one potpuno neistinite, a svrha im je po svemu sudeci - optuziti djelatnike ovog Ministarstva za takvo ponasanje koje bi Hrvatsku oslikalo kao 'klasicnu policijsku drzavu'."

Zasad je ova nesvakidasnja polemika zavrsila ponovnim javljanjem "Feral Tribunea" koji ne odstupa od svojih tvrdnji, dapace, poziva se na svjedoke, ali objasnjava da redakcija nije ni ocekivala da ce kao odgovor stici ista drugo osim demantija, jer se njihovi navodi po svoj prilici i ne odnose na MUP, nego na UNS (Ured nacionalne sigurnosti). Za kraj ostavljaju provokativni zakljucak da za njih doista jest rijec o "klasicnoj policijskoj drzavi", jer ih na to navodi njihovo vlastito iskustvo i strah, o kojem su pisali vec u prvom obracanju javnosti, da u Hrvatskoj policijski sluzbenici "novinama i novinarima rade o glavi". Zato se iz opreza valjda javno i dopisuju s policijom!

Pogled u Vladinu "radionicu zakona", gdje se najsvjezijim bojama upravo ukrasava "mini reforma kaznenog zakonodavstva", mnogima nece uliti osobit spokoj. Tom se reformom, naime, medju ostalim predvidjaju i nova kaznena djela. Uz strogo sankcioniranje odavanja drzavne tajne (i do tri godine zatvora), pranja novca, fizickog utjerivanja dugova, tzv. sukoba interesa itd., predvidja se i obveza drzavnog odvjetnika da po sluzbenoj duznosti pokrece krivicni progon za klevetu i uvredu predsjednika drzave, te predsjednika Sabora, Vlade, Ustavnog i Vrhovnog suda, ali ne tek na njihov zahtjev (kao dosad), nego samo uz pribavljanje njihove suglasnosti.

Hoce li se ostrica strozih zakona okrenuti u prvom redu prema sve bahatijem "zutom" tisku, ili ce "usput" prerezati i poneku rijetku nezavisnu ("neposlusnu") novinarsku biljku, vidjet ce se uskoro, vec po prvim reagiranjima u Saboru, kada na raspravu stignu definitivno uobliceni zakonski tekstovi. I po tome s koliko ce se zurbe drzava upustiti u uredjivanje dolicnih uvjeta novinarskog rada, a s koliko u potjeru za "klevetnicima".

MERI STAJDUHAR