HRVATSKE PANTALONE I SRPSKI ELEMENTI

Slavonski Srbi: izmedju ostanka i odlaska

AIM, Vukovar, 22.2.1996.

Ilok, grad izbjeglica, u kome trenutno zivi 11.000 ljudi (9.138 su srpske nacionalnosti) odredjen je za mjesto prvog javnog suocavanja lokalnog srpskog rukovodstva sa gradjanima zeljnih informacija o svojoj sudbini, imovini, politickom i drugom statusu, uoci zazivljavanja medjunarodne prelazne uprave za podrucje istocne Slavonije.

I, dok su Slavko Dokmanovic, trenutno u funkciji predsjednika Savjeta Sremsko-baranjske oblasti i Borislav Drzajic, prvi covjek oblasne Vlade, pokusavali da ucesnicima ilocke tribine objasne kako je "srpska sudbina i dalje cvrsto u srpskim rukama", Goran Hadzic, svojevremeno jedan od predsjednika Republike Srpske Krajine, poznat pored ostalog i po "strateskoj trgovini" hrastovom i drugom gradjom ( cuvena afera o prodaji drvne mase koju je kasnije "objasnio", pravdajuci se sloganom, "trupci za motorole - motorole za odbranu Krejine") nije mogao, a da ne udari kontru svojim doskorasnjim istomisljenicima.

• Mi smo Hrvatska i u tim se caksirama treba pruzati. Za godinu, ili dve, sasvim je svejedno - pojasnio je Hadzic, obracajuci se vise Dokmanovicu i Drzajicu, nego prisutnoj publici, zatrazivsi usput i odgovor na svoje, u posljednje vrijeme cesto ponavljano pitanje: Zasto ne rade i zasto se ne sazivaju opstinske skupstine u Slavoniji i Baranji?

Hadzic, takodje, osporava legitimitet preegovarackom timu i novoformiranim oblasnim organima vlasti, negodujuci sto njegovo proslogodisnje zalaganje za provodjenje izbora u istocnoj Slavniji, Baranji i zapadnom Sremu, nije naislo na odaziv.

A odaziva nema, niti ga je moglo biti, jer je "s odredjenih adresa u Beogradu", kako ih je neodredjeno imenovao Milan Milanovic, sef srpskog pregovarackog tima, poruceno da se "sa tim i slicnim glupostima previse ne talasa".

Zbog moguceg "talasanja", zamrznut je i rad opstinskih parlamenata, odnosno, kako je precizirao Drzajic na skupu u Iloku, na sjednicima opstinskih skupstina moguca je "infiltracija raznih elemenata", nepogodnih, naravno, za daljni tok dogadjaja u oblasti...

Piter Galbrajt, americki ambasador u Hrvatskoj (zlobnici dodaju i hrvatski ambasador u Americi) nadmasio je srpske celnike u javnim nastupima na tribinama gradjana, gostujuci samo tokom dve nedelje u Belom Manastiru, Vukovaru, Erdutu, Iloku... Svuda je bio "nemilosrdno jasan", kako je njegov nastup prokomentarisao jedan Vukovarac. Galbrajt je, naime, uporno svima ponavljao: "Ovo ce biti Hrvatska i svako onaj ko vam govori drugacije, obmanjuje vas"! Galbrajt nije izbjegavao ni odgovore na konkretna, prakticna pitanja zabrinutih Srba, od onih o povratku izbjeglica, pa do priprema za proljetnu sjetvu. "Hrvatska Vlada objezbedice vam najkvalitetnija sjemena i sve ono sto uz to ide, djubrivo, gorivo, zastitna sredstva", porucio je Galbrajt.

• To na moju njivu nece - reci ce kasnije jedan Srbin iz Borova Sela, pronoseci potiho u svom okruzenju jednu u nizu "dobro provjerenih vijesti" o tome kako se njegovo mjesto uskoro seli u Vranje, te da je i za ostale slavonske varosice vec odredjena rezervna lokacija, "negdje na jugu Srbije".

Zbog tih i slicnih saputanja, srpski celnici u Slavoniji odlucili su se za novu kampanju vracanja izgubljenog morala medju svoje podanike.

• Nikad nam vase prisustvo nije bilo potrebnije, nego sada. Ne trazimo od vas da se vratite medju nas, jer za to nemamo uslova. Mi vas molimo da tamo gde ste zaposleni, ucinite sve da nam pomognete, kako bismo mi ovde ostali u sto vecem broju, i kako ne bismo, sa kesom u ruci, zavrsili u tamo nekoj srbijanskoj sportskoj dvorani - zavapio je Borislav Drazajic, obracajuci se nedavno grupi profesora, doktora, inzenjera, ekonomista, bankara, privrednika, Srba porijeklom iz Slavonije i Baranje, koji zive i rade u Srbiji, pozvanih u Vukovar da pomognu planiranoj obnovi zajednickog zavicaja.

Drzajic (ciji je kabinet odnedavno "pojacan" novim savjetnikom, Ninom Brajovicem, bivsim ratnim reprorterom i zvijezdom informativnih emisija TV Srbije) planira da u naredne dvije godine, na prostoru istocne Slavonije i Baranje, bar ozivi srpsku kulturnu zajednicu.

Slavko Dokmanovic o tom, kako ga on naziva, eksperimentu, sudionicima skupa u Vukovaru (ambiciozno nazvanog susret intelektualaca Republike Srpske Krajine) kaze: "Jedno vreme je iza nas, vreme u kojem je bilo neophodno da se uzimaju puske. Mnogi od vas to nisu mogli. Sigurno je da je i prema mnogima ucinjena nepravda. Ono sto je sada pred nama, ukljucuje ne pojedinacnu, vec kolektivnu pamet. Nama ce biti tesko. Srbi su izuzetni solisti, ali kad treba da nastupe organizovano, zakazu. Uprkos tome, mi cemo nastojati da dokazemo da mozemo funkcionisati i kao dobro organizovano drustvo".

Ta zeljena i ocekivana "dobra organizovanost" za sada, medjutim, izgleda nedostizna. Nema je, na primjer, ni u provodjenju programa naseljavanja ovog podrucja srpskim izbjeglicama iz Krajine, plana kojim je bilo predvidjeno zbrinjavanje oko 30.000 srpskih beskucnika, koji se nalaze u izbjeglickim centrima u Srbiji. Za razliku od Baranje, kojoj je istim programom namijenjeno 5.000 novih srpskih stanovnika do kraja ove godine i gdje proces naseljavanja nesmetano tece (samo u Batini, za nekoliko dana, u tamosnjem prihvatnom centru, skupilo se 105 izbjeglica iz Krajine, gdje cekaju na dodjelu kuca), u Slavoniji se nije mnogo odmaklo od pocetka. Da li zbog politickih, ili ekonomskih razloga, tek, izostala je najavljena finansijska pomoc Beograda za obnovu i osposobljavanje stambenih objekata u Vukovaru i okolnim mjestima.

Izbjegli Krajisnici, koji u potrazi za odgovarajucim smjestajem tumaraju Slavonijom jos od prosle jeseni, sve cesce nailaze na, do juce nezamislive situacije, poput one u kojoj se nedavno nasao jedan Dalmatinac. S rjesenjem nadlezne komisije za smjestaj, prognani je Srbin pokusao da se useli u kucu vukovarskog Ukrajinca, koji ju je napustio neposredno pred izbijanje rata. Tome se usprotivio njegov prvi susjed, takodje Ukrajinac, ne odustajuci od svoje namjere da sacuva komsijsku kucu, cak ni nakon intervencije srpske milicije. Obecao je potencijalnom stanaru, nemirne snove i brz izalazak iz kuce...

U pricu o naseljavanju istocne Slavonije pozurili su da se, na svoj nacin, ukljuce i neki domaci Srbi, koji su svojevremno "zauzeli" prazne hrvatske kuce, da bi ih sada pridoslicama iz Krajine nudili po cijeni od dvije do pet hiljada njemackih maraka. Zbog takvih aranzmana, lokalne su vlasti najavile skoru reviziju svih, do sada izdatih, rjesenja o privremenom koristenju stambenih objekata, nadajuci se da ce iz te akcije dospjeti do nekoliko stotina stambenih jedinica, u koje ce, potom, moci da se usele prognanici iz Krajine.

Interesovanje mogucih novih stanovnika ovog podrucja, medjutim, polako splasnjava iz nekoliko razloga. Prvo, zbog iskustva onih koji su, odazivajuci se pozivu Dokmanovica i njegove ekipe, pozurili u jos jednu avanturu, vrativsi se iz nje razocarani, Zatim, i zbog suocavanja sa cinjenicom da sva druga objasnjenja, izuzev onih o tom podrucju kao sastavnom dijelu republike Hrvatske, vise ni kod Krajisnika "ne piju vodu".

S tim u vezi, i domaci i novopridosli Srbi medju sobom prepricavaju izjave americkog generala Zaka Klajna, glavnog administratora prelazne uprave, o tome kako je njegov cilj "da s hrvatskim predsjednikom izadje na hrvatsku obalu Dunava", te da ce, budu li razni "otpadnicki elementi" pokusavali da to onemoguce, prema njima zatraziti primjenu sile. Onima koji se prilagode takvom razvoju dogadjaja, Klajn obecava, kao sto je ponovio i na netom odrzanom vukovarskom skupu srpskih intelektualaca, sigurne investicije, ekonomski oporavak i izvjesnu, bolju buducnost. Pa, ko voli nek izvoli.

(AIM) Milka Ljubicic