FLOMASTER FLUOROSCENTNOG SJAJA

AIM, Skopje, 21.02.1996

*U Makedoniji, pored postojece Islamske vjerske zajednice, formirana i Muslimanska vjerska zaejednica.*

Moze li se desiti da Makedonci muhamedanskog kulturnog kruga uskoro pocnu da se opredeljuju pod cijom ce "crkovnom" jurisdikcijom zadovoljavati svoje plemenite potrebe komuniciranja sa Univerzumom iskljucivo na osnovi uskogrudog nacionalnog kjluca? Ovo pitanje namece se samo po sebi poslije najnovije podelje u Islamskoj vjerskoj zajednici, a svoj puni smisao nalazi upravo u tragicnom iskustvu ovih prostora po kojem su se, na zalost, razjesavali svi slicni svjetovni i duhovni nesporazumi.

Nekako u vrijeme ramazanskih praznika, dakle, samo nesto vise od mjesec dana od kada je Islamska vjerska zajednica za Makedoniju konacno krajem prosle godine zaokruzila proces svoje potpune emancipacije od one bivse svejugoslovenske i po prvi put u istoriji, a u liku hadzi Sulejmana efendije Redzepija, dobila svog vlastitog reis ul ulemu, u Skoplju je najprije konstituisana, a uskoro po tome i sudski registrovana Muslimanska vjerska zajednica za Makedoniju. Ova paralelna institucija, bez obzira sto joj apriori ne bi smjela pripisati jedna takva ambicija, opasno je zaprijetila da podvoji vjernike po nacionalnoj osnovi, drugacije receno da uspostavi odnos snaga u kojem bi vjernici - Albanci ostali lojalni prvoimenovanoj, a svi ostali novokonstituisanoj. Na celu nove vjerske zajednice je hadzi Jakub efendija Selimovski, siroj javnosti poznat kao poslednji reis ul ulema jugoslovenske Islamske vjerske zajednice, koju je aktuelni rat na ovim prostorima naprosto rasprsio, kao uostalom i sve druge institucije sto su se nekad doimale kao neponovlijvi modusi i cvrsti garanti zajednickog zivota.

Kao najozbilniji razlog za formiranje MVZ njen predsjednik efendija Selimovski jos u promotivnom nastupu obrazlozio je cinjenicom da je " ono" rukovodstvo "izgubilo legitimitet da rukovodi vjerskim potrebama u samostojnoj i suverenoj Makedoniji". Prema njegovom mislenju, silno nastojeci da sacuva zauzete pozicije, aktuelni organ uprave zaboravio je da se prijavi u vlstitoj zemlji, pa IVZ funkcionise na osnovu registracije iz 1977. godine, dakle kao dio jugoslovenske islamske zajednice koja je davno prestala da postoji. Ovo je naravno tek formalni povod i svakome je jasno da su korijeni mnogo dublji. Sizma u avliji duhovne drzave makedonskih muslimana, zapravo, fermentira dvije-tri godine i pitanje je da li slucajno koincidira sa hadzi Jakubovim povratkom iz jugoslovenskog "egzila". Na prvi pogled sve je zapocelo kao sukob nadleznosti centralne uprave sa nekim ograncima, sektama i dzamijama, ali i ovlasno pregledanje stranica tadasnje stampe ukazuju da su medjusobne optuzbe, koje su dvije frakcije nekad jedinstvene IVZ jedna drugoj upucivale, bile utemeljene na potpuno svjetovnim motivima.

Raskoljnici su, prema tvrdnjama poglavarstva, bili vodjeni ambicijom za osvajanje kljucnih polozaja u IVZ, a otkazivanje poslusnosti velikih ogranaka kao onog tetovskog, ili bekteske sekte, na primjer, bilo je orkestrirano iz istih krugova koji su sad inspirisali i realizirali stvaranje paralelne zajednice. Ako je, medjutim, suditi prema nekim najavama moglo bi se lako desiti da proces multiplikacije bude nastavljen, buduci se pomenuti, inace veoma brojni i finansiski mocni, tetovski ogranak sprema uskoro i sam registrovati kao samostalna institucija, pod nazivom Sunitska zajednica Makedonije. Ovakvu je mogucnost ustvari sugerisao sam Jakub Selimovski u jednom intervjuu ovdasnjoj Veceri.

Sumnicenja strane sad okupljene oko MVZ, medjutim, bila su daleko eksplicitnija i, reklo bi se, opasnija a kretala su se negdje na liniji politicke denuncijacije i veoma delikatnog podrucja medjunacionalnih surevnjivosti. Rukovodstvo IVZ je, od dijela nezadovoljnih vjernika, teologa i svestenika, optuzivano za uzurpaciju polozaja i donosenje nekih veoma bitnih odluka mimo postojeceg statuta, ali i za veoma opasno zapostavljanje interesa vlastitih vjernika. Kao najdelikatnija "optuzba" slovilo je, stvarno ili navodno, koketiranje sa nekim politickim partijama. Duboki raskol dovodio se u vezu sa implicitnim, ali i bjelodanim pokusajima rukovodstva da artikulira nacionalni interes albanske populacije i da vlastite djelatnosti koordinira sa programskim aktivnostima ovdasnjih albanskih politickih partija. Pored toga, zajednici je prigovarano da prilikom bogosluzbe preferira albanski jezik i da, bez obzira sto su medju dzematlijama najbrojniji etnicki Albanci, ipak "sektasi" prema jezicima Turaka, Roma, Makedonaca - muslimama, te Muslimama iz Sandjaka i Bosnjaka.

Novoosnovana vjerska zajednica, barem kako to stoji u jednom od temeljnih clanova njenog statuta, trebalo bi da bude visenacionalna i nepartijska i, naravno, zanimala bi se iskljucivo vjerskim pitanjima. Ocigledno, njena je ambicija da ispravi "greske" svoje sestre bliznakinje, kako to uostalom tvrde njeni utemeljiteli. "U zajednici zelimo da uspostavimo drugacije odnose, kaze Jakub Selimovski, da je napravimo kao mnogonacionalnu zajednicu u kojoj ce se svi vjarnici osjecati ravnopravni". Cini se, medjutim, da ovako esksplicitno insistiranje na "jednonacionalnosti" Islamske vjerske zajednice u odnsu na Muslimansku, samo po sebi moze jos vise radikalizirati proces nacionalne homogenizacije. Budu li se stvari razvijale po onim nesretnim iskustvenim modalitetima, a nema niti jednoga razloga koji bi upucivao na drugaciji zaklucak, moglo bi se dakle lako desiti da se Albanci iz Makedonije okupe oko "svoje" zajednice, a da Turci, Romi, Makedonci-muslimani i Bosnjaci pokusaju zastititi svoje vjerske interese i ostvariti svoje duhovne potrebe u krilu novoformirane MVZ.

Jedno od prokletstva ovih prostora je nekriticko medjusobno proiciranje raznolikih procesa iz posve razlicitih drustvenih ravni, sto se, opet, kad tad odrazi na onom najosjetljivijem, politickom planu. Ako nista, onaj debeli flomaster kojim je veoma jasno povucena linija paralelnog zivota u savremenoj Makedoniji, tako ce dobiti fluoroscentni sjaj. Pise: BUDO VUKOBRAT