LIBERALI S NOVIM PREDSJEDNIKOM

AIM, ZAGREB, 22.2.1996. Vlado Gotovac, knjizevnik i nekadasnji politicki zatvorenik, novi je predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Izabran je na kongresu HSLS-a odrzanom 17. i 18. veljace. Sezdesetsestogodisnji Imocanin, nekadasnji politicki zatvorenik i sadasnji predsjednik Matice Hrvatske, na celu HSLS-a zamijenio je Drazena Budisu, koji se nije kandidirao ni za jednu od celnih stranackih funkcija.

Izabrana su i cetiri potpredsjednika: dvojica od njih su nesudjeni zagrebacki gradonacelnici - Goran Granic i Jozo Rados

• ciji je izbor za prve ljude hrvatskog glavnog grada Tudjman odbio potvrditi. Druga dvojica su Zlatko Kramaric, osjecki gradonacelnik i saborski zastupnik te Ivo Skrabalo, koji je stranku zastupao u Saboru od 1992. do 1995. godine, a na proslim je izborima za svega stotinjak glasova izgubio od HDZ-ovog kandidata i (jos uvijek) aktualnog gradonacelnika Zagreba Branka Mikse.

Kadrovska obnova stranke zavrsena je izborom novog glavnog tajnika. U narednom periodu disciplinu medju liberalima odrzavat ce Karl Gorinsek, umirovljeni general HV-a.

Izbornu skupstinu liberali su docekali prilicno poljuljanog samopouzdanja. Izborni poraz - HSLS je s 19 posto glasova koliko je osvojio 1992. godine, pao na 11 posto na izborima za Sabor

1. • potaknuo je raspravu o organizacijskom i ideoloskom profilu stranke. Bivsi glavni tajnik Bozo Kovacevic i saborski zastupnik Mladen Vilfan zamjerili su Budisi na losoj kadrovskoj politici, primjerice, optuzili su ga da nije na vrijeme reagirao na probleme sto ih je u stranci izazvalo nekoliko istaknutih pojedinaca, koji su ubrzo napustili HSLS i zavrsili u HDZ-u.

Medju otpadnicima su bili i gradonacelnik Splita Nikola Grabic i rijecki zupan Josip Roje, pa potpredsjednik gornjeg, Zupanijskog doma Sabora Damir Zoric. Ti su prelasci stvorili dojam stranke koja ne zna sto hoce, koja se udaljava od predodzbe o jakoj organizaciji koja bi na izborima mogla sama parirati HDZ-u. Mediji su te sukobe predstavili kao borbu "narodnjaka" i "elitista", odnosno kao frakcionastvo struja koje su se svrstavale uz odrednice iz imena stranke - "Hrvatska", "socijalno" i "liberalno". Kombinirajuci pritiske i ponude, HDZ je dobro iskoristio potrese u HSLS-u, preuzimajuci njihove vijecnike, a tako i vlast u nekim lokalnim jedinicama. Jedan od tih mehanizama otkrio je na kongresu i sam Drazen Budisa, ispricavsi kako mu je HDZ nudio da prije dvije godine, u jeku najvece parlamentarne krize izazvane odlaskom Stipe Mesica i Josipa Manolica iz HDZ-a, preuzme mjesto vodje opozicije - uz svu medijsku i drugu podrsku - ali s ciljem da potom razbije opoziciju, odnosno, da je "drzi pod kontrolom" za racun HDZ-a.

Drazen Budisa je poslije izbora sam najavio odlazak s liderskog mjesta, iako je, relativizirajuci neuspjeh, istaknuo da ce stranka u Saboru, zahvaljujuci donekle izbornom sistemu, imati samo dva zastupnika manje nego u proslom sazivu, a usporedjujuci rejting hrvatskih liberala s evropskim uzorima, zakljucio je da njegova stranka i ne stoji tako lose - primjerice njemacki liberali imaju i dvostruko manju izbornu podrsku.

No, usprkos najavama, kongres je protekao razmjerno mirno

• Vilfanova kandidatura za potpredsjednika stranke propala je - dobio je samo 180 od 878 glasova delegata - pa je sam povukao svoje amandmane na statut stranke, kojima je htio ojacati poziciju ogranaka s terena. Na kraju, delegati su podrzali Budisu
• na svaku zahvalu za njegovo dosadasnje vodjenje stranke dvoranom se zaorio pljesak - pa je izbor Vlade Gotovca (koji nije imao protukandidata) u neku ruku i nastavak Budisinog kontinuiteta. Izmjene statuta jos su vise ojacale utjecaj predsjednika, "i svih njegovih ljudi", Gotovac je, poucen iskustvom prethodnika, najavio "strogost u odnosima u stranci".

Izbor Vlade Gotovca mogao bi znaciti novi vjetar u liberalnim jedrima. Gotovac bi prije svega mogao u javnosti jasnije definirati idelosku poziciju stranke, sto je posljedica vec i razlike u temperamentu izmedju Gotovca i Budise. Dok je Budisa oprezniji, odmjereniji, dotle da cesto u javnosti odaje dojam neodlucnosti, Gotovac je govornik snaznoga glasa koji zraci uvjerenoscu u ono sto govori.

U stanju je oratorskim bravurama zapaliti publiku, stvarajuci atmosferu odobravanja i drzeci paznju slusalaca cak i kad ga bas - ne razumiju. Stil njegovih govora na razmedji je filozofije i politike, prepun citata i metafora, s brzim skokovima od teorijskih do svakodnevnih tema. Gotovac je, za razliku od Budise, duhovita osoba, sa smislom za krilatice i upecatljive poante. Vec u inaugurativnom govoru priznao je da cesto iz svoje pjesnicke vokacije "odleti u oblake", no odmah je protivnicima priprijetio da iz oblaka dolaze i "munje i gromovi". I umjesto cesto kompromiserskog Budise, Gotovac je izravno najavio borbu protiv sadasnje vlasti, usklikom koji je odjekivao iznad glava oko tisucu stranackih delegata: "Ne bojte se Hrvati, ovo je nasa zemlja i tu imamo pravo vladati kako sami zelimo!"

Teme njegovih govora - moral, sloboda, hrabrost, borba protiv straha, gradjanska odgovornost, postenje - mogu naci plodno tlo u poratnim vremenima kad umjesto nacionalnog zanosa - doduse i tu je Gotovac na svom terenu, ali bez sovinistickih i rasistickih ispada - na dnevni red dolaze unutarnje-politicka pitanja kvalitete zivota, postenja i odgovornosti u politici, ekonomiji i opcenito javnom zivotu.

U vanjskopolitickim pitanjima, posebno u odnosu prema BiH Gotovac ima jasan stav - zalaze se za cjelovitu, samostalnu Bosnu i Hercegovinu, dodajuci formulaciju - s rjesenim svim nacionalnim i unutarnjim problemima. Partnerstvo s Evropom takodjer je omiljena Gotovceva sintagma, a Hrvatsku u Evropi vidi kao "otvorenu i zemlju vjerodostojnu za suradnju"".

Uz pomalo razbarusenog Gotovca, koji tek treba pokazati kako se snalazi u tekucim stranackim poslovima, novi liberalni kurs, sudeci prema rezoluciji donesenoj na kongresu, obiljezit ce i snaznije suprotstavljanje monopolu vlasti koji je HDZ-ovska struktura uspostavila posljednjih godina. Rezolucija zestoko kritizira nastojanje za stvaranjem Tudjmanovog kulta licnosti, udara po hadezeovoj stranackoj oligarhiji koja vlada ekonomijom, vojskom i policijom, zigose pljacku provedenu kroz privatizaciju i opisuje Tudjmanov "demokratski deficit", koji se iskazuje u dvostrukom sprecavanju izabranog gradonacelnika Zagreba da sjedne u fotelju gradske izvrsne vlasti i monopolom na elektronske medije.

Inzistira se na liberalnim idejama ljudskih prava, zastiti pojedinca, idejama vladavine prava i trojnoj podjeli vlasti, a protiv sadasnjeg "polupredsjednickog" sistema, koji Tudjmanu daje gotovo monarhisticke ovlasti.

Prema Gotovcevim najavama, borba za te ideje, vodit ce se u tjesnjoj suradnji s drugim demokratskim snagama u Hrvatskoj, zajedno s ostalim opozicijskim strankama. Do sada su - djelomicno zbog Budisinog iskljucivog stava, izvedenog iz pozicije stranke druge po snazi, koju su HSLS-u davali prethodni izborni rezultati

• liberali cesto odbijali zajednicki nastup opozicije, smatrajuci manje stranke nepotrebnim utegom. Izborni poraz s jedne, te pritisak HDZ-a i odbijanje Tudjmana da prizna zagrebacke izborne rezultate s druge strane, neki su od cinilaca koji su promijenili taj ekskluzivisticki stav.

Za Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku i Gotovca kao prvog covjeka stranacke organizacije pravi test bit ce izbori za lokalne organe vlasti. Oni ce biti raspisani najkasnije za godinu dana, no zbog zagrebacke pat-pozicije najavljuju se vec i za ljeto ove godine.

HSLS sam ili u koaliciji vlada u nekoliko vecih i manjih gradova (Osijek, Cakovec, Rijeka, Kutina, Ivanic-Grad...) pa ce se tek tada pokazati stvarna, na terenu iskazana, snaga stranke.

Uspije li Gotovac konsolidirati stranacke redove, uspostavi li dobru suradnju s ostalim strankama i njihovim vodjama, te definira svoj lik u siroj javnosti, Gotovac bi mozda mogao biti i pogodan Tudjmanov protukandidat na predsjednickim izborima, kao nosilac zajednicke "liste za demokraciju".

IGOR VUKIC