KORAK DO DIKTATURE

AIM, ZAGREB, 21.2.1996. U Zagrebu se skupstinska kriza nastavlja. Predsjednik Tudjman nije potvrdio ni Jozu Radosa, drugog gradonacelnika kojeg je izabrala udruga oporbenih stranaka. Nisu pomogle ni prijetnje iz Vijeca Evropa, niti Kinkelova izjava o Tudjmanovom komicnom shvacanju demokracije, tako da cak tri mjeseca nakon provedenih izbora u kojima je opozicija osvojila oko 60 posto glasova, u Zagrebu vlada uprava sto je birana jos davne 1993. godine. HDZ je najprije protokolarnim smicalicama odugovlacio konstituiranje Gradske skupstine, potom je poveo nevidjenu hajku protiv liberala Gorana Granica, a sada predsjednik Tudjman ne samo sto nije potvrdio i drugog liberala - Jozu Radosa, vec je Udrugi sedam opozicijskih stranaka uputio pismo u maniri optuznice koje se ni Berija ne bi postidio.

U tom politickom pamfletu, koji se na televiziji vrtio na isti nacin kao i poziv Srbima da ostanu u svojim domovima za vrijeme "Oluje", a liberal Ivo Skrabalo ga ocijenio jednako (ne)iskrenim u onom dijelu gdje opoziciju poziva na suradnju, Tudjman je optuzio opoziciju ni manje ni vise nego za izdaju. Hrvatski predsjednik, naime, tvrdi kako opozicijske stranke cine sve da znatizeljne i zainteresirane inozemne krugove pridobiju za diskreditiranje, destabilizaciju i smjenjivanje demokratski izabrane vlasti u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj.

"Neistinitim tvrdnjama, koje zasnivate na svojevoljnom, pogresnom tumacenju zakona - pise Tudjman - vi obmanjujete javnost, zeleci je ne samo pridobiti za svoje stranacke interese, vec i mobilizirati protiv postojece, prve demokratske vlasti u slobodnoj Hrvatskoj. A ta je vlast i u slucaju potvrde zagrebackog poglavarstva, dosljedno primjenjivala ustavne i zakonske odredbe da bi osigurala normalno funkcioniranje ustavnopravnog poretka. Ta vlast nije smjela dopustiti njegovo narusavanje od udruge vasih stranaka, u kojoj ste se udruzili od krajnje ljevice do krajnje desnice. Zlorabeci demokratski sustav udruga vasih stranaka i vase stranke pojedinacno vrse nasilje nad demokracijom ne prihvacajuci suradnju s onom demokratskom strankom pod vodstvom koje je ne samo izvojevana samostalnost i demokracija u Hrvatskoj, vec je i vecinska, po rezultatima izbora za hrvatski drzavni Sabor, a koja je i na lokalnim izborima u Zagrebu dobila vecinu".

I opozicija, medjutim, nije ostala duzna i brzo je odgovorila: "Vase je pravo gospodine Predsjednice Republike Hrvatske da ne potvrdite izabranog gradonacelnika, ali nemate pravo neargumentirano optuzivati sve koji se zalazu za demokraciju, ali se u svemu ne slazu sa Vama. Zar Vi, gospodine predsjednice zaista mislite da je tim inozemnim krugovima potrebno nase 'pridobijanje' i objasnjavanje nasih prilika da bi oni shvatili o cemu se radi? Vi ponavljate da niste smjeli dopustiti narusavanje 'normalnog funkcioniranja ustavnog poretka' od Udruge nasih stranaka, a kojoj je cilj 'pod svaku cijenu smjenjivanje bas ove demokratske vlasti'. Nitko nema pravo na takvo podmetanje. Mozda tako moze govoriti predsjednik politicke stranke, ali ne i Predsjednik Republike".

Sedam stranaka potom pita predsjednika da "cemu demokratski izbori i dobivena vecina glasova, kada to, kako Vi kazete, rusi stabilnost i medjunarodni polozaj Hrvatske?". Jos jasniju dijagnozu Tudjmanovog pisma dao je donedavni predsjednik Hrvatske socijalno liberalne stranke Drazen Budisa ocjenivsi ga "prvorazrednim pamfletom covjeka koji je izgubio osjecaj za realnost na stetu demokracije i nacionalnih interesa. Tesko je sagledati posljedice politickog kaosa i nereda koje ovo pismo svojim sadrzajem izaziva, a Tudjmanov tvrd stav i neprihvacanje izbornih rezultata postavlja pitanje uvodjenja diktature u Hrvatskoj".

Tudjman je, dakle, odabrao ostru varijantu dajuci jasno do znanja da ne zeli prepustiti ni dijelic vlasti, a pogotovo ne tako znacajan komad kao sto je ovaj zagrebacki, Sada je potpuno jasno da se ne radi o imenima, jer Tudjman ne bi prihvatio nikoga tko nije iz HDZ-a, te da je cijela primitivna hajka na Gorana Granica, a dijelom i na Jozu Radosa bila tek zacin. Tudjman je ovim svojim pismom zapravo do kraja otkrio karte i indirektno porucio sto bi se moglo dogoditi ako HDZ izgubi vlast na razini drzave, ili on bude porazen na predsjednickim izborima 1997. godine. Nije to vise ni komicno, niti smijesno, vec tragicno, jer, kako kaze Budisa, Hrvatska ide ka diktaturi. Sada je jasno da onih "45 godina njihovih, 45 godina nasih" nije bila tek dosjetka, vec program. A tvrdnje kako bi prepustanje opoziciji onoga sto je njeno dovelo u pitanje demokraciju i ustroj drzave potvrdjuju da se definitivno radi o najtipicnijem primjeru partijske i ideoloske tvorevine.

Kako bi ostvarili svoj cilj Tudjman i HDZ pokusavaju promijeniti i izborne rezultate kupovinom zagrebackih gradskih vijecnika kao sto je to dosad ucinjeno u Rijeci, Splitu, Samoboru i nekim drugim gradovima. Osim toga, pokusat ce i sto vise odgoditi ponavljanje izbora u Zagrebu, premda bi se u svim mogucim zakonskim varijantama izbori trebali odrzati u roku od 60 dana. Unatoc svemu, karte su barem bacene na stol. Tudjman je otvorenije nego ikad do sada porucio opoziciji da joj nece prepustiti vlast, makar je izgubio i na izborima, a ova njemu, kroz usta liberala Ive Skrabala: Generale, ne bojimo te se!

GOJKO MARINKOVIC