STANARSKOM POLITIKOM PROTIV POVRATNIKA

IMATI I NEMATI

AIM SARAJEVO 21.2.95. Nikom ne dopustiti povratk! - Ovu surovu poruku, usprkos svim potpisanim dogovorima, sporazumima i aneksima glede prava izbjeglica na povratak, nedvosmisleno odasilja Vlada u Sarajevu primjenjujuci svoje ekstremne zakone o stambenoj politici u BiH. Po tim zakonima onaj tko je (bez obzira na razlog i motive) napustio BiH tijekom rata, gubi pravo na svoj stan, odnosno ukida se njegovo stanarsko pravo! Jer, to pravo - odlucila je vladajuca partija SDA - pripada onima koji su kalauzom, sjekirom, nogom, ili puskom provalili u taj stan!

Naime, posljednja Uredba s zakonskom snagom koju je donijela Vlada BiH veli da "kada se proglasi prestanak ratnog stanja ako nositelj stanarskog prava, koji se ne nalazi u stanu, ne pocne ponovno koristiti stan u roku sedam dana ako se nalazi u zemlji, ili petnaest dana ako se nalazi u inosemstvu - smatra se da je stan trajno izgubio". Drugim rijecima, ako se raseljeni unutar BiH ne vrate i pocnu ponovno stanovati u svojim stanovima za sedam, a izbjeglice iz evropskih ili prekooceanskih zemalja za petnaest dana nakon prestanka ratne opasnosti - nepovratno su izgubili svoj dom. No, dvije su stvari koje zakonodavac nije napomenuo armiji od gotovo dva milijuna raseljenih i izbjeglih Bosanaca i Hercegovaca. Prvo, cak i u slucaju povratka iz izbjeglistva u zakonskom roku izbjeglice se ipak ne mogu vratiti u svoje stanove i tako ispostivati zakon o povratku. Jer, ako su ti stanovi imalo ocuvani ili citavi, u njima netko sigurno zivi. I drugo - zakonski rok za povratak odavno je prosao a da izbjegle i raseljene gradjane BiH o tome nitko nije propisno obavjestio. Jer, Predsjednistvo BiH je jos 22. decembra prosle godine donijelo odluku o prestanku ratne opasnosti sto prakticki znaci da je zadnji rok za povratak u BiH bio 29. decembar 1995, odnosno

1. januar ove godine!

Dakle, i onima sto su se nekom koincidencijom vratili prije isteka zakonskog roka ali ne zive u svjom (zauzetim) stanovima, a i onima koji jos uzivaju legalni izbjeglicki status negdje u inozemstvu - prestalo je vrijediti stanarsko pravo. Oni se zapravo nemaju (ili ne trebaju) ovamo vracati!?

"Ovakav nacin prestanka stanarskog prava ocito je smisljen i uperen prije svega protiv civilnih osoba koje su napustile svoje gradove i sada nemaju zakonskih prava za useljenje u svoje stanove, a time ni osnova, ni mogucnosti za povratak" - tvrde ombdusmani Federacije BiH Vera Jovanovic, Esad Muhibic i Branka Raguz. Pretrpani zalbama i molbama za pomoc (najvecim brojem Sarajlija koji ne mogu uci u svoje stanove), ombdusmani su uputili i protestno pismo predsjednicima federacijskog i republickog parlamenta, Mariofilu Ljubicu i Miri Lazovicu u kojem tvrde da se u sferi stanova "danas najvise narusavaju ljudska prava i nacela jednakog tretmana pred zakonom, te pravna sigurnost". Slicno pismo upuceno je i predsjedniku i dopredsjedniku Federacije BiH, Kresimiru Zubaku i Ejupu Ganicu, Vladama Republike i Federacije, te medjunardonim organizacijama zaduzenim za kontrolu provedbe civilnog djela Daytonskog sporazuma.

U svom pismu ombdusmani su podsjetili da je Aneksom 7 Opceg okvirnog sporazuma za mir u BiH utvrdjeno i potpisano da "sve izbjeglice i raseljena lica, bez obzira iz kojeg je razloga doslo do raseljavanja i izbjeglistva, imaju pravo na slobodan povratak u svoje domove". Shodno tomu, obaveza svih strana je "poduzimanje svih nuznih koraka radi sprjecavanja aktivnosti unutar svojih teritorija koje bi ometale ili sprjecavale siguran i dobrovoljan povratak".

Medjutim, Vlada je u Sarajevu novim Zakonom o stanovima odlucila "kazniti" one koji su za vrijeme ratnih dejstava spasavali sebe ili svoju obitelj bijegom na sigurnije mjesto. Ne osvrcuci se pri tom na to sto je Zenevskim konvnencijama svim drzavama propisana obaveza da izmjeste civile iz zone neposrednih ratnih dejstava, te sto je Ustav Federacije zagarantirao pravo svim izbjeglim i prognanim na slobodan povratak u domove svog podrjetla i obitavanja. Donesenim zakonskim aktima Vlada u Sarajevu "krivce", dakle izbjeglice i prognane, kaznjava oduzimanjem osnovnog ljudskog prava i slobode, usko vezanog za pravo na imovinu i njenu zastitu, odnosno prava na stan ili stanarsko pravo.

Zapravo, citavim tijekom rata zakonska regulativa o tzv. napustenim stanovina, njihovim novim stanarima i prijeratnim nositeljima stanarskog prava vise je puta "potresala" bosanskohercegovacku javnost. Prvi put kada su se prazni stanovi

• ciji su se stanari bijegom spasavali od ratnih opasnosti - proglasavali do tada nepoznatom kategorijom "napusteni stanovi", pa cak i u slucajevima kada se radilo o licima koja su s pravovjernim nalogom odlazila van mjesta stalnog prebivalista. Uredba o napustenim stanovima i njihovom privremenom dodjeljivanju ubrzo medjutim prerasta u Zakon cija zloupotreba postaje ovdasnja svakodnevica. To prije sto se uz dodjeljivanje "napustenih stanova" novom stanaru poklanjala i sva pokretna imovina zaostala od vlasnika stanarskog prava ("imovina u stanu dijeli sudbinu stana" - tvrdi zakonodavac) sto se konvencionalnim jezikom moze karakterizirati kao zaplijenjena ili izuzeta imovina, a nekonvencionalnim - klasicna otimacina ili pljacka. To da su lojalni clanovi vladajuce Stranke demokratske akcije i njihove obitelji, primjerice u Sarajevu, "privremeno koristili" istovremeno po dva, tri ili vise stanova (obavezno u centru grada, skupocjeno i bogato opremljenih) - ovdje nije nikakva tajna. Naprotiv.

S pocetka, privremeno dodjeljeni stanovi davani su novim stanarima uz klauzulu da ih mogu koristiti najduze godinu dana nakon prestanka neposredne ratne opasnosti. Opozisijske stranke, a nerjetko i druga vladajuca partija HDZ ciji su glasaci u velikom broju napustili Sarajevo, trazili su izmjenu Zakona o napustenim stanovima zahtjevajuci da se stan u slucaju povratka vlasnika stanarskog prava vrati u roku 7 dana, odnosno isprazni u roku od 14 ako je u medjuvremenu privremeno useljen. Predlagano je da se trenutni korisnici stana (mahom muslimanske izbjeglice iz istocne Bosne, clanovi SDA ili njihova rodbina iz unutrasnjosti, te dio izbjeglih Sarajlija s djelova grada pod srpskom kontrolom) smjeste u kolektivne ili hotelske smjestaje diljem Federacije sve do povratka u svoja mjesta. Umjesto toga, vladajuca SDA pak donosi novu Uredbu za sakonskom snagom kojom mjenja Zakon o napustenim stanovima te nalaze pomenuti prestanak stanarskog prava za one koji se nisu vratili u svoje stanove u pomenutom roku od 7, odnosno 15 dana nakon prestanka ratne opasnosti.

Da ironija bude veca u Bosni i Hercegovini je jos uvijek na snazi Zakon o stambenim odnosima koji precizno regulira i pojam stanarskog prava. Citirajuci te odredbe ombdusmani Federacije u svom pismu navode: "Stanarsko pravo je specificno imovinsko pravo koje u sebi sadrzi elemente stvarnog i obligacijskog prava. Posebno je u njemu znacajna komponenta pretenzije na ostvarenje prava vlasnistva na stan na kojem je steceno stanarsko pravo. Naime, stanovi na koje je steceno stanarsko pravo u pravilu su izgradjeni iz sredstava doprinosa za stambenu gradnju svih zaposlenih radnika u BiH. Taj doprinos bio je veoma visok i iznosio je i do 10 posto ukupnih bruto-primanja zaposlenih. Primjerice, dva bracna partnera su na ime doprinosa za stambenu izgradnju mogli kupiti stan po trzisnim cijenama prije rata jer su njihova izdvajanja za razdoblje od 25 godina radnog staza iznosila 70.000 do 75.000 DEM". Upravo stoga, smatraju ombdusmani, u procesu pretvorbe koja se najavljuje pripremom Zakona o otkupu stanova, logicno je da korisnici nositelji stanarskog prava pretendiraju postati vlasnicima stanova i to pod povoljnim uvjetima koji bi realno uvazili sva njihova prethodna ulaganja.

Zasto vladajuci rezim u Sarajevu novouspostavljenim propisima nedvosmisleno stiti prava privremenih korisnika stanova, odnosno onih koji su se tijekom rata u njih nasilno uselili, nije tesko pretpostaviti. Naime, najavljeni Zakon o otkupu stanova ocigledno ima za cilj da od trenutnih korisnika stana napravi buduce vlasnike koje ce, nakon otkupa, biti gotovo nemoguce pomaknuti ili iseliti iz njihovih privatnih nekretnina. Kako je i na dijelu teritorija BiH koje kontrolira BH Vlada takodjer doslo do velikih migracija i demografskih izmjena, odnosno kako muslimansko stanovnistvo cini veliku vecinu u tom dijelu Bosne, cementriranjem nove etnicke slike vladajuca muslimanska stranka vrsi pripreme za izbore i oblikuje drustvo nad kojim zeli vladati. Poklanjanjem stanova, naime, SDA pokusava stvoriti sigurne glasace u muslimanskom nacionalnom korpusu, sto bi u mijesanoj i multietnickj Bosni bilo vise nego tesko. Eventualni povratnici, pogotovu Srbi i Hrvati, zasigurno nisu buduci Izetbegovicevi glasaci, a nakon ekstremizma koji ova stranka ispoljava posljednjih godinu-dvije dana, odlaska pojedinih stranackih prvaka koji se s takvom politickom opcijom ne slazu, te raznih makinacija novcanim i humanitarnim donacijama, ugled vladajuce stranke rapidno je oslabio i u bosnjackom nacionalnom korpusu. Kupovina buducih glasaca stoga je otpocela poklanjanjem zaposjednutih stanova. Kada se u to ukalkulira da vecina stambenog fonda ostaje u rukama stranackog rukovodstva, pogodak bi mogao biti potpun.

No, ombdusmani Federacije javno protestiraju protiv donesenog Zakona. Pozivaju se i na krsenje odredaba Daytonskog sporazuma, odnosno sprjecavanje povratka izbjeglih i raseljenih lica. Dvojba da li ce se sporni stambeni Zakon naci na reviziji pred Ustavotvornim sudom BiH gotovo je izlisna. To prije sto u vrhu tog suda, prema Daytonu, sjede sudije - stranci. Bosna, dakle, ponovno ocekuje jos jedan diktat iz vana.

DRAZENA PERANIC