ETNICKA SELEKCIJA BOSANSKIH IZBJEGLICA

AIM, ZAGREB, 19.2.1996. U Hrvatskoj je nedavno pocelo veliko pospremanje obicnih ljudi, neobicnih tek po tome sto nisu Hrvati. Prije simbolickog slavljenja proljeca i novog zivota, kada se muslimani raduju Bajramu, a krscani Uskrsu, Ured za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske odlucio je na svoj nacin sudjelovati u blagdanskom ugodjaju i pod parolom brige za ljude i drzavni proracun djuture preseliti bosanske izbjeglice (Muslimane prije svega), iz kampova, logora, vagona i bivsih radnickih baraka, u kojima su zivjeli zadnjih godina, u izbjeglicki logor "Gasinci" kod Gasinaca nedaleko od Djakova. Djir je u tome da "Gasinci" nisu jedino mjesto, vec se izbjeglice nastoji posto poto vratiti u B&H, neovisno o tome moze li se tamo uopce zivjeti i je li to za njih sigurno ili nije.

Cijelu je stvar takozvane "pasivne" mjere prisile prema izbjeglim ljudima (raz)otkrio pocetkom ovog mjeseca Hrvatski helsinski odbor za ljudska prava (HHO), koji je i prvi navijestio da ovdasnja vlast javno i tajno sprovodi meku etnicku selekciju, s namjerom konacnog rjesenja "muslimanskog pitanja" na prostoru Hrvatske. Za sada je poznato da je preseljeno blizu 2 000 izbjeglica, iako sluzbeni izvori navode brojku od 1 329 ljudi. HHO u svom priopcenju za javnost pojasnjava da je manji dio ljudi preseljen u izbjeglicko naselje "Gasinci", ne vise od dvjestotinjak, i da je broj onih koji su vraceni, odnosno prisiljeni na povratak u B&H, mnogo veci. Taj broj iznosi nesto manje od 1000 ljudi. Ostali su navodno u privatnom smjestaju ili su otisli u "trece zemlje".

U cemu je onda problem ako je sve dobrovoljno? Kvaka je naime u tome da premjestaj i "povratak" uglavnom nisu dobrovoljni. Medjutim, Ured za prognanike i izbjeglice tvrdi da je povratak dobrovoljan, to jest da su izbjeglice "sami predlozili tu mogucnost", jer im se navodno nije ostajalo u "Gasincima". Rijec je naravno o izbjeglicama koji su se "dobrovoljno vratili" svojim kucama. U to ime, kao kardinalni cinizam ovdasnje vlasti HHO navodi cinjenicu da je mnogima koji su otisli svojim domovima ("Ured" stalno i namjerno krivo ponavlja da se radi o Federaciji B&H), dom zapravo u Republici Srpskoj i da je veoma tesko povjerovati da je povratak bio dobrovoljan, ako se zna, primjerice, da je prilikom "dobrovoljnog" preseljenja bosanskih Muslimana iz prostora izbjeglickog kampa u Velikoj Gorici (pored Zagreba) u "Gasince", oko 15 policajaca (od toga 10 specijalaca MUP-a) bilo u blizini s namjerom da zaradi svoju placu, ukoliko se zametne nesto neocekivano, primjerice, ako ljudi ne zele napustiti kamp. Srecom, sve izbjeglice su potrpane u autobus, tako da je policija ovaj put samo promatrala.

Osim toga, prema izvorima HHO-a svega je petnaestak izbjeglica (od gotovo tisucu) pristalo dobrovoljno doci u "Gasince". Ostali su dosli i ostali jer nisu mogli odbiti kvalitet "ponude" ovdasnje vlasti. Isto tako, velika briga za drzavni proracun i pitanje "ekonomske racionalizacije (...) i smanjivanja ukupnih troskova" (Zoric) tek je sofizam i podvala, kojom se zeli sakriti prava namjera. Naime, vec i vrapci na grani znaju da veci dio novca za placanje smjestaja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine kaplje od islamskih & ostalih humanitarnih organizacija, pa je pridavanje vaznosti tom problemu zapravo mlacenje prazne slame.

U istoj izjavi za javnost, Ured za prognanike i izbjeglice Republike Hrvatske sasvim nevino tvrdi, iako podaci HHO-a govore suprotno, da u svemu tome nema ni rijeci o "nikakvom progonu izbjeglica iz Hrvatske ili deportaciji niti u premjestanju u nekakve sabirne centre". Pride, ekipa iz "Ureda" navodi da je sve to napravljeno u pogledu boljeg smjestaja izbjeglih ljudi. No, nekoliko recenica prije kao razlog se pak navodi briga za drzavni proracun, da bi odjednom, kao zivahni deux eh machina, izronio iz barustine motiva i ciljeva vlasnicki razlog, u svoj svojoj pozudi i golotinji. Rijec je o tome da vec duze vrijeme pojedina gradjevinska poduzeca zahtijevaju svoju imovinu natrag, uglavnom polugnjile radnicke barake.

Kako je u odredjenim slucajevima izbjeglicama i tjedan dva ranije bilo najavljeno sto im se sprema, mnogi su tako otisli u inozemstvo ili u privatni smjestaj. Kao zanimljiv primjer, HHO navodi Sabirni centar na otoku Obonjan kraj Sibenika, odakle je otislo - prije nego sto ih je policija pokusala "uvjeriti" - oko 260 osoba.

Zapravo, sve sto se moze preseliti, a mogu se gotovo svi, ako tako kaze vlast s Pantovscaka, nalazi se u "Gasincima", logora u funkciji "Sabirnog centra", koji ce, sto se moze pretpostaviti, "bez obzira na kvalitetu ponudjenih humanitarnih usluga, biti koristen kao 'odskocna daska' za prisilno vracanje B&H izbjeglica u nepoznato, neprovjereno i nesigurno" (Drago Pilsel, clan HHO-a i kolumnista "Novog Lista").

Da bi doskocili cinjenicama koje HHO gotovo svakodnevno istrazuje i iznosi, Ured za prognanike i izbjeglice je, sportski receno, stao na loptu i prebacio u maniri razigrane maste nakratko igru na svoj teren. Naime, na pisanje HHO-a o krsenju ljudskih prava bosanskih izbjeglica (Muslimana) kojih se ovdasnja vlast rijesava tako sto ih "pasivnim" mjerama prisile istjeruje, makar i u Republiku Srpsku, Ured je izazvao HHO na politicki megdan i ponudio placeni jednodevni izlet u "Gasince", kako bi se navodno Cicak & co. uvjerili da je u stvarnosti sve prekrasno i hercik, samo nije u njihovoj ideoloskoj fantaziji. Stos je u tome da HHO nije pisao o "Gasincima" posebno niti pak o smanjenju troskova u zbrinjavanju izbjeglih ljudi, nego je upozoravao na "primjenjivanje tzv. 'pasivnih' mjera prisile prema izbjeglicama iz BiH". Time u stvari nagovor "Ureda" na zajednicku ekskurziju sa clanovima HHO-a (uz obitelj i prijatelje, da cinizam bude jasniji) postaje politicki bumerang koji se vraca, polako ali sigurno, onima koji politicku laz misle kao vrlinu, a teror kao sredstvo za nacionalnu razbibrigu.

Ako HHO odrzi svoje obecanje i javnosti ponudi na uvid sve dokumente i podatke koje je prikupio o ovom problemu, a Ured za prognanike i izbjeglice na to odgovori sutnjom, lazima ili novim sofizmom, moze se dogoditi zaostravanje konflikta koji vec duze vrijeme traje na relaciji Drzava - HHO. U medjuvremenu, bosanske izbjeglice sve manje mogu birati izmedju ostanka u Hrvatskoj i povratka svojim kucama, uglavnom medju susjede koji su im, nimalo "pasivno", jos '92. pojasnili da ih ne zele, ni u vidu prasine, ni u vidu humka. A sve to jer se nekom cefnulo da zamrsi konce Federacije BiH, sto je prokljuvio cak i bosanskohercegovacki ambasador u Zagrebu Kasim Trnka, u prosvjedu potpredsjedniku Vlade RH Ivici Kostovicu, zahtijevajuci prekid svake brutalnosti i obustavu nasilnih kerefeka prema bosanskim izbjeglicama. Hrvatska se u tom pogledu odlucila preispitati, s vjerom da sve ostane kako je bilo - dakle "pasivno".

ALEN ANIC