VERSKA PRIBLIZAVANJA

Uoci medjunarodnog ekumenskog susreta u Beogradu

AIM, Beograd, 18.2.1996.

Kako pomiriti zavadjene juznoslovenske narode - tema je kojom se sve konkretnije bave i vjerske zajednice. Istina, puteve za duhovni preporod sopstvenih pripadnika i njihovu pripremu za prastanje niko jos jasno ne vidi, jer, kako kazu neki velikodostojnici, "isuvise se mrznje natalozilo i skoro svi mostovi medju narodima su poruseni". Ma koliko ovakve konstatacije zvucale kao odraz nemoci i beznadja u poslednje vrijeme vjerski velikodstojnici izrazavaju volju da razgovaraju sa svojim kolegama iz drugih crkava i vjerskih zajednica.

U vjerskim krugovima u Beogradu imala je odjeka poruka Biskupske konferencije BiH u kojoj se moli za oprostaj od svih onih kojima su tokom ovog rata nanijeli zlo pripadnici Rimokatolicke crkve i poziva na dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Islamskom zajednicom. Velikog odjeka imao je i nedavni ekumenski susret hriscana u Beogradskoj nadbiskupiji u okviru "Nedelje molitve za hriscansko jedinstvo" kome su prisustvovali predstavnici kako SPC tako i Evangelisticke, Reformatske, Anglikanske i Grkokatolicke crkve. Zajednicka je poruka, koja nije iskazana u nekom zvanicnom dokumentu, da sve crkve i vjerske zajednice moraju uciniti sto je u njihovoj moci da mirovni sporazum, potpisan u Dejtonu i Parizu, ne ostane mrtvo slovo na papiru i da mu se, na poseban nacin, da duhovna potpora.

U Beogradu je, takodje, odrzano savjetovanje pod nazivom "Verska tolerancija i mogucnost ekumenizma danas" u organizaciji Demokratske stranke. Politicke stranke i organizacije nisu do sada organizovale ovakve ili slicne skupove, ali je veoma bitno da su na ovaj dosli ne samo predstavnici SPC i Rimokatolicke crkve nego i neke javne licnosti kojima religija nije uza specijalnost. Koliko god se jos uvijek razilaze sociolozi religije, odnosno "svjetovanjaci" oko toga da li je protekli rat bio vjerski ili ne, ostaje cinjenica da se i na ovakvim skupovima otvaraju brojna pitanja putem kojih se pokusava prodrijeti u uzroke rata i njegove posljedice.

Mnogo se ocekuje od predstojeceg medjunarodnog ekumenskog susreta, koji ce biti odrzan l9. i 2O. februara ove godine na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Na ovom skupu prisustovace pedesetak teologa sa prostora bivse Jugoslavije, iz Istocne i Zapadne Evrope, a organizaciju ovog skupa je preuzela Konferencija evropskih crkava sa sjedistem u Zenevi. Glavna tema je kako hriscanske crkve mogu doprinijeti pomirenju naroda. Koliko se moglo da sazna, izlaganja i diskusije nece se kretati samo u sferi teorije, nego ce se razgovarati i o konkretnom djelovanju svestenika na terenu, zatim povratku prognanih vjerskih velikodstojnika u svoje eparhije i biskupije. Na skup nisu pozvani predstavnici Islamske zajednice sto je u nekim krugovima izazvalo negativna reagovanja. Ako se, medjutim, ima u vidu da je ekumenizam pokret za zblizavanje iskljucivo hriscanskih crkava, onda nema razloga za pogresna tumacenja i nervozu. Uostalom, u okviru ekumenizma moze da se odvija dijalog sa drugim religijama i vjerskim zajednicama i to ce sigurno doci na red kada se "rasciste bar neke stvari u okviru hriscanske porodice".

Prema rijecima domacina skupa, dekana Bogoslovskog fakulteta SPC, na ovom skupu ce se zajednicki razmotriti ukupna situacija na prostorima bivse Jugoslavije sa teoloskog, crkvenog i pastoralnog aspekta.

Na ovaj nacin se, prakticno, obnavlja dijalog izmedju SPC i Rimokatolicke crkve koji je u blizoj i daljoj proslosti imao uspona i padova. Taj dijalog poceo je prvo kontaktima profesora i studenata ljubljanskog Teoloskog i beogradskog Bogoslovskog fakulteta da bi se specificnoj medjufakultetskoj saradnji pridruzio i Teoloski fakultet iz Zagreba. Ti susreti su jos l974. godine, prerasli u ekumenske simpozijume, a kriza i rat na prostorima bivse Jugoslavije su ih prekinuli. Sigurno je da ce na ekumenskom susretu u Beogradu biti govora i o obnavljanju te vrste saradnje teoloskih fakulteta iz Ljubljane, Beograda i Zagreba.

U svakom slucaju, i ovaj skup, kao i drugi, pokazuju da ideja ekumenizma i uopste medjuvjerskog dijaloga, bez obzira na sva iskusenja, pokusava da opstane. Naravno, oni koji je promovisu imaju mnogo veci i tezi zadatak sada, nego kada je ona pocela da hvata korjene na prostorima bivse Jugoslavije, bilo kroz susrete najvisih crkvenih licnosti, kroz kontakte svestenika, ili kroz svakodnevne kontakte obicnih vjernika - pripadnika raznih crkava.

(AIM) Ejub Stitkovac