ZAKON ZA HRVATSKE PUTNIKE U HAAG

AIM, ZAGREB, 15.2.1996- Poput vise evropskih drzava koje su to dosad ucinile i Hrvatska ce donijeti poseban zakon kako bi omogucila izrucenje osoba optuzenih za ratne zlocine Medjunarodnom kaznenom sudu za podrucje bivse Jugoslavije (MKSJ) u Haagu. Zakon propisuje proceduru po kojoj ce se Sudu izrucivati dostupne osobe, neovisno o njihovom drzavljanstvu.

Prema predlozenom tekstu zakona nosilac suradnje s MKSJ-om bit ce hrvatska Vlada, koja ce nadleznim drzavnim tijelima - sudovima i policiji - prosljedjivati zahtjeve MKSJ-a za izrucenjem osoba protiv kojih je, prema Statutu haskog suda, podignuta optuznica za "teska krsenja medjunarodnog humanitarnog prava na podrucju bivse Jugoslavije, teska krsenja Zenevskih konvencija iz 1949. godine, krsenja zakona i obicaja ratovanja, genocid te zlocine protiv covjecnosti".

Zakon ima karakter "ustavnog zakona", sto znaci da ga treba izglasati dvotrecinskom vecinom svih zastupnika hrvatskog Sabora. Takav karakter zakona proizlazi iz Ustava RH kad se odlucuje o medjunarodnim ugovorima kojima se medjunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava.

Pred zastupnicima, zakon ce se, u redovitom postupku, naci na zasjedanju 26. veljace. To znaci da ce zapoceti prva rasprava o zakonu, tzv. prvo citanje, na narednom zasjedanju zakon ce se ponovno "procitati", a tada ce se o njemu i glasati. Ako zakon ne bude iznimno prebacen na trece citanje, mogao bi biti donesen sredinom ozujka.

Dosad je na haskom sudu podignuta optuznica protiv sedmorice Hrvata, uglavnom pripadnika HVO-a koji su okrivljeni za zlocine pocinjene u Lasvanskoj dolini za vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata. Optuznice i nalozi za hapsenje vec su predani Vladi u Zagrebu, a medjunarodni pritisak na Hrvatsku da ih izruci pojacan je ne samo zbog utjecaja Zagreba na bosanske Hrvate, vec i zato sto neki od optuzenih odnedavno borave na podrucju Republike Hrvatske. Primjerice, general Tihomir Blaskic premjesten je iz HVO-a u inspektorat Hrvatske vojske i sada zivi u Zagrebu, kao i takodjer okrivljeni, Dario Kordic, bivsi sef bosanskog HDZ-a. Njihovo je prebivaliste poznato, u Zagrebu su obojica od Vlade dobili i stanove na koristenje.

Nastajanju prijedloga zakona prethodile su rasprave o tome moze li Hrvatska uopce izruciti okrivljene, narocito svoje drzavljane, da im se sudi izvan hrvatskih granica. Predsjednik Tudjman je, uz nacelne izjave kako je Hrvatska spremna na suradnju s Medjunarodnim sudom u Haagu, spominjao ustavne odredbe koje zabranjuju izrucivanje okrivljenih sudovima drugih drzava. No, u ovom slucaju se ne radi o izrucenju drugoj drzavi nego o naddrzavnom sudu, osnovanom specijalno radi istrage i procesuiranja optuzenih za ratne zlocine. Sud je nastao na temelju Povelje Ujedinjenih naroda, cije rezolucije (u konkretnom slucaju radi se o rezoluciji broj 827) obvezuju zemlje clanice. Odbijanje suradnje s haskim sudom moze zemlju stajati ozbiljnih posljedica, kao sto su ekonomske sankcije ili prekid diplomatskih i svih drugih odnosa s neposlusnom drzavom.

Predlozenim hrvatskim zakonom uredjuje se komuniciranje s Medjunarodnim sudom, ustupanje krivicnog postupka prema Statutu Suda, rad funkcionera MKSJ-a u Hrvatskoj, pravna pomoc hrvatskih sudova i drugih drzavnih tijela MKSJ-u te predaja okrivljenika Medjunarodnom sudu, neovisno o njihovom drzavljanstvu.

Taj posljednji, politicki i medijski najzanimljiviji dio price o haskom sudu izgledat ce ovako: o zahtjevu MKSJ-a za hapsenje odredjene okrivljene osobe, odlucuje naredbom istrazni sudac nadleznog okruznog suda. Hapsenje obavlja policija, koja ce uhapsiti okrivljenika i bez naredbe istraznog suca, ako je za okrivljenikom raspisana tjeralica.

Policija mora uhapsenog odmah odvesti pred istraznog suca koji odlucuje o pritvaranju ili pustanju okrivljenog na slobodu. Istrazni sudac moze odrediti pritvor u trajanju od najvise dva mjeseca, nakon cega se pritvor moze produziti samo odlukom sudskog vijeca.

Pritvor moze trajati dok okrivljenik ne bude izrucen u Haag ili dok se ne donese rjesenje o odbijanju zahtjeva, odnosno, prema tekstu zakona, najvise sest mjeseci.

No, izrucenje nije automatsko - obrazlozeni zahtjev za predaju okrivljenika, zajedno s optuznicom, MKSJ dostavlja hrvatskoj Vladi, koja zahtjev prosljedjuje nadleznom okruznom sudu. Sud ce upoznati okrivljenika sa zahtjevom i optuzbama koje mu se stavljaju na teret. Okrivljenik u tom postupku obavezno mora imati branitelja, vijece okruznog suda koji vodi postupak obavit ce i sve druge istrazne radnje potrebne za donosenje odluke o izrucenju.

Rjesenje o izrucenju okrivljenika Medjunarodnom sudu vijece ce donijeti ako utvrdi da se doista radi o kaznenom djelu za koji je MKSJ nadlezan prema svom Statutu.

Donese li okruzni sud rjesenje kojim se zahtjev za izrucenje odbija, ta se odluka po sluzbenoj duznosti dostavlja Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je potvrdjuje ili ukida u vijecu od pet sudaca.

Na rjesenje okruznog suda kojim se udovoljava zahtjevu MKSJ-a za izrucenjem, okrivljeni se moze zaliti u roku od osam dana. Zalba zadrzava izvrsenje, a o zalbi opet odlucuje peteroclano vijece Vrhovnog suda. I nakon sto odluka o izrucenju postane izvrsna, ministar pravosudja moze privremeno odgoditi izrucenje, zbog bolesti okrivljenika ili nekog drugog opravdanog razloga.

Republika Hrvatska omogucit ce ovim zakonom i da MKSJ preuzme krivicni postupak koji se protiv neke osobe vodi ili ce se voditi u Hrvatskoj, ako se radi o djelu koje prema Statutu Medjunarodnog suda spada u njegovu nadleznost. Hrvatska zakonom nudi MKSJ-u i svoje zatvore za izdrzavanje kazni. Tu bi osudjenici mogli provesti najvise 20 godina, koliko za bilo koje djelo iznosi najvisa kazna predvidjena hrvatskim zakonima.

Iako ce zakon vjerojatno biti donesen bez vecih teskoca, pojedini predstavnici vlasti u Zagrebu ipak ne kriju nezadovoljstvo radom haskog suda i pritiskom medjunarodne zajednice koja pocuruje donosenje zakona i izrucenje Hrvatskoj dostupnih okrivljenika. Predstavljajuci zakon na konferenciji za novinare, Ljerka Mintas-Hodak, potpredsjednica hrvatske Vlade, izjavila je kako Vlada "nije zadovoljna balansom, odnosno tretiranjem ranije pocinjenih zlocina. Zlocini srpske strane od samog pocetka rata predstavljali su dio sustavne genocidne politike. Pocinitelje najgorih zlocina iz vremena najintenzivnijeg rata, kad je pao Vukovar, jos se ne poziva pred Sud".

Milan Vukovic, bivsi predsjednik Vrhovnog suda, a sada clan Ustavnog suda, isao je ranije jos i dalje, izjavljujuci kako Hrvati "nisu mogli pociniti ratne zlocine, buduci da su bili zrtve agresorskog, nametnutog rata". Medjutim, puno veci broj javnih radnika u Hrvatskoj podrzava suradnju s haskim sudom - od opozicijskih politicara, nevladinih organizacija do novinstva - jer je suradnja sa Sudom jedan od uvjeta da Hrvatska bude prihvacena u punopravno clanstvo evropskih integracija, prije svega Vijeca Evrope.

Politicka volja da se odobri izrucivanje prevladala je na kraju i u vrhu vlasti, pa su i najmocniji ljudi - Tudjman na susretu s Warrenom Christopherom, Richardom Holbrookeom i Klausom Kinkelom, a Gojko Susak s drugim americkim sugovornicima za posjeta SAD-u - izrijekom obecali punu suradnju s haskim tribunalom i donosenje zakona koji ce omoguciti izrucivanje okrivljenih za ratne zlocine. Hrvatska priprema i odvjetnicke timove koji ce na Sudu braniti optuzene Hrvate.

Obveza sudjenja ratnim zlocincima upisana je u Daytonske sporazume, a osim toga, ta obveza postoji i u nacionalnom zakonodavstvu Hrvatske. Davor Krapac, profesor krivicnog prava na zagrebackom Pravnom fakultetu istice kako Hrvatska ima kompletno unutarnje zakonodavstvo koje pokriva krsenja medjunarodnog prava i ratne zlocine. Propisan je postupak i nacelo legaliteta koje obvezuje javnog tuzioca da mora pokrenuti postupak u slucaju osnovane sumnje da je netko pocinio kakvo tesko krivicno djelo, bilo gdje, u zemlji ili inozemstvu.

Dosad se u Hrvatskoj tako sudilo uglavnom vojnicima JNA i pripadnicima "krajiskih" vojnih formacija. Medjunarodna je zajednica brzo shvatila da zaracene zemlje s prostora bivse Jugoslavije nerado terete "svoje" sunarodnjake, pa je osnovan haski sud kao sud krajnje instance, ako izostane sudjenje svim prekrsiteljima humanitarnog prava. Krapac naglasava kako medjunarodna zajednica najprije ocekuje od drzava sudionica u ratu da same pokrenu postupke. Ako to ne ucine, nastupa MKSJ.

A koliko ce aktivnosti Suda u Haagu "visoko" zahvatiti tek ce se vidjeti. U Statutu Medjunarodnog suda u Haagu zapisano je: "Sluzbeni polozaj bilo koje optuzene osobe, bez obzira na to je li sef drzave ili vlade ili odgovoran vladin sluzbenik, nece osloboditi takvu osobu kaznene odgovornosti, niti ce joj zbog toga biti ublazena kazna".

IGOR VUKIC