ISTRAZIVANJE SARAJEVSKOM "MEDIJA PLANA"

"JEZIK MRZNJE" IGUBIO NA KOLORITU

AIM SARAJEVO, 13.02.96. Rat u Bosni poceo je citavih devet mjeseci prije nego sto su prve granate pale na Sarajevo. U julu 91. srpska je milicija iz Banje Luke zauzela predajnik RTV Sarajevo na Kozari i preusmjerila da za prijem programa RTV Beograd "zbog antisrpskog ponasanja iz Sarajeva". Od tog dana u eteru nad Bosnom zapoceo je medijsko rat nevidljivih razmjera. Sociolozima i lingvistima trebace dosta vremena da izraze sav arsenal verbalne municije koji je gotovo cetiri godine zasipao izbezumljeni, zastraseni i zaraceni narod.

Apsolutni sampion strave i uzasa koje mogu izazvati slika i rijec bio je Risto Djogo sa srpske, paljanske televizije. Nakon masakra na sarajevskoj trznici on je u tv dnevniku dao svoj komentar bez rijeci: polegao je ispod voditeljskog stola, stilizovanog u znaku pijacne tezge, i glumeci jedon od mnogih nesrecnika podigao je tri prsta kao znak srpske pobjede. No, ni tog voditelja, ni mnogih drugih (za razliku od Djoge jos zivih) koji su vise udarali pesnicom u celo a manje informisali i komentarisali - vise nema. Prema jednom istrazivanju Drustva za obnovu i razvoj "Media plan", izvrsenom krajem januara ove godine, u lelektronskim medijima koji se mogu pratiti u Sarajevu "jezik mrznje" nad Bosnom znatno je izgubio na svom koloritu. Na bosanskoj strani, koliko se zna, radio i televizija, ali ni drugi mediji, nisu dobili nikakvu zvanicnu instrukciju ili preporuku kako da se ponasaju nakon Daytonskog sporazuma, a takve sugestije nisu dobijali nit okom rata. Mediji su, zapravo, sami gradili svoj rjecnik, nekad po volji urednika, nekad po ugledu na politicare.

Mjerenjem frekventnosti upotrebepojedinih fraza u dnevnicima srpske RTV (SRNA), istrazivaci su utvrdili da nedokucivo prvo mjesto zauzima rjec "srpski", a odmah iza nje "muslimanski" - "muslimanska vlast", "muslimanski dio Sarajeva", "muslimanska vojska" itd. Visoka upotrebljivost prvog termina posljedica je apsolutizacije nacionalnog kriterija u svakom "potezu novinarskog pera", a to sto se u tom programu ne koristi rijec "Bosnjak" ili "bosnjacki" vec iskljucivo "misliman" i "muslimanski" predstavlja negatorski stav prema bosnjackoj naciji. Srpski mediji bliski Karadzicu, kao uostalom i zvanicna politika, i dalje ostaju konzekventni u svom stavu o muslimanima kao iskljucivo religijskoj skupini u BiH.

Identifikovanje Vlade u Sarajevu sa "muslimanskom vladom" bila je duga karakteristika i u obracanju Hrvatskog radija Zagreb (koji se ovdje u sarajevu takodjer slusa) sve dok nije formirana federalna bosnjacko-hrvatska vlada. Za razliku od Hrvatskog radija kojeg prenosi sarajevska lokalna stanica "Vrhbosna", Radio Herceg-Bosne se ne moze cuti, no sudeci po izvjestajima ovog radija kojeg renosi drzavni hrvatki radio, istocni dio Mostara obavezno se naziva "muslimanski Mostar". Inace, radio postaja "Vrhbosna", prema ovom istrazivanju "Media plana", u svojim vlastitim izvjestajima najmanje koristi pezorativne izraze.

Samo nekoliko mjeseci ranije novinari i voditelji na srpskoj televiziji sa Pala takmicili su se u tome kakva sve pogrdnija imena nadjenuti politicarima, vojnicima i vlasti u Sarajevu. Interesantno je da im previse u upotrbi nije bio prefiks "zlocinci", ali su zato jezikobogatili raznoraznim konstrukcijama poput "Alijini mudzahedini", "iranski ranici " ili pak samo "Turci". Od ovih se izraza danas u razgovoru sa srpskih izbjeglicama ili vojnicima ponekad cuje tek naziv "Turci".

No, ni sarajevski mediji nisu ostali duzni, ali su u odnosu na paljanske trudili da naprave distinkciju (naravno postoje i incidentni slucaji) izmedju rezima s Pala i citavog srpskon naroda. Za srpsku vojsku i srpske vlasti ovdje se najcesce upotrebljavao termin "cetnici", dok su najvisi celnici sa Pala i oficiri nerjetko nosili atribut "ratni zlocinci". Nakon Daytona ta je "titula" ostala samo Karadzicu i Mladicu.

Nekad siroka lepeza kolokvijalnih, ponead pogrdnih naziva za poklonike paljanskog rezima, sada je svedena na nekoliko: "pobunjeni bosanski Srbi", "srpski separatisti", "Karadzicevi Srbi", "srpski agresor", a u manjem obimu "srpski zlocinci". U posljednje vrijeme pojavljuje se i termin "srpski teroristi" kad se zele identifikovati Srbi koji su uzrocnici posljednjih incidenata u implementaciji Mirovnog sporazuma. U znatno vecoj mjeri nego ranije danas se upotrebljavaju termini poput pukog "Srbi" ili "srpsko stanovnistvo", no pojedini voditelji sarajevskog TV dnevnika drzavne TV i dalje znaju rabiti izraz "cetnici". Ipak, vecina novinara na radio i tv stanicama takav termin koristi tek u kontekstu objasnjavanja ponasanja srpske vojske i vlasti u vrijeme rata.

Najvece "bogatstvo jezika" i danas je vidljivo prilikom imenovanja zvanicnih institucija. Tokom rata u sarajevskim medijima su od raznih prefiksa bili izuzeti samo Sbija i Crna Gora s obzirom da ovdasnje vlasti nisu priznavale kontinuitet imana SR Jugoslaviji. Tako je ta drzava, zajedno sa Republikom srpskom i Herceg-Bosnom u najboljem slucaju nazivana "takozvana", "samozvana" ili "samoproglasena". S druge strane, za paljanske medije Bosna i Hercegovina je uvijek bila "bivsa", no u nadahnucu bi je zvali "Alijina drzava" ili pak "Islamska drzava".

Danas se na svim stranama, barem kada se govori o drzavi u zvanicnom smislu, mahom ne upotrebljavaju raniji prefiksi, izuzev sto je za paljansku TV Federacija BiH i dalje "Mislimansko- hrvatska Federacija". Na drzanoj RTV BiH urednicki je kolegij ipak dao uputstvo da se Republika srpska oslovljava samo kao "srpski entitet". Opste sarenilo u imenovanju je ostalo, medjutim, u vecini slucajeva kada se kolokvijalno, a ne u zvanicnoj formi, imenuju dvije, odnosno tri strane koje su se sukobljavale i ratu. Tako se u sarajevskim medijima i dalje nadju izrazi poput "privremeno okupirane teritorije", "teroristicki rezim sa Pala" ili "srpske agresorske vlasti". U paljanskim i banjoluckim medijima opet - "muslimanski neprijatelj".

Aktualna situacija u sprovodjenju Mirovnog sporazuma, zavisno od zaostravanja situacije, proizvodi i nove konstrukcije: "propadajuci teroristicki rezim sa pala" (Radio Hayat), "srpske ruralne vlasti" (TV BiH) ili, nakon zaostravanja stanja u Mostaru, "kriminalci i hrvatski ekstremisti" (RTV Studio 99). Medjutim, oni koji bi zeljeli izbjeci neprijatno opredjeljivanje cesto rabe i izraz "oni tamo", ili pak "suprotna strana" mada termin "strana" ovdje nije bio uputan jer je asocirao na izjednacavanje zrtve i agresora. Donedavni premijer Haris Silajdzic i sadasnji Hasan Muratovic prvi su bosanski zvanicnici koji su na sarajevskoj televiziji nazvali Republiku srpsku bez to data obaveznog "takozvana".

Urednici u sarajevskim radio i TV stanicama kazu da izbor termina cesto zavisi od leksike kojom se posluzila novinska agencija ili prevodilac priloga koji je "skinut" sa druge televizije ili radija. U novinarskim krugovima se prepricavaju i brojni izgovoreni apsurdi u vezi sa automatskom upotrebom prefiksa. Tako je novinarka SRNE u svom izvjestaju stalno ponavljala "bivsa ex Bosna i Hercegovina", dok je agilni urednik Radija BiH tako "korigovao" neku izjavu Slobodana Milosevica da je ispalo da on sam za sebe kaze da je ratni zlocinac, a Jugoslavij naziva "takozvanom".

Naravno navise zabuna ima u imenovanju cjelovite drzave Bosne i Hercegovine, tvrdi se u istrazivanju "Media plana", koju su Pale toliko osporavale a Sarajevo toliko branilo. Daytonski sporazum je u tom pogledu ostavio nedoumicu. Srpski mediji, kao i zvanicnici, uveli su veoma naglaseno podug termin "Unija Republike srpske i Muslimansko-hrvatske federacije", dok se sarajevski mediji zadrzavaju na jednostavnom izrazu - drzava Bosna i Hercegovina, mada nije iskljucen ni termin Republika BiH koji ne prihvata ustavnu projeksiju Bosne nakon Daytona.

Rat u Bosni poceo je medijskim ratom. Rat ce konacno biti gotov kada se zavrsi i u medijima.

ZORAN UDOVICIC