SR JUGOSLAVIJA KAO SR NJEMAcKA

Da li se pise novi Ustav SRJ

tekst:

U jednom od proslih brojeva, crnogorski nezavisni nedjeljnik "Monitor", pod sifrom eksluzivno, a pozivajuci se na visokog funkcionera Miloseviceve Socijalisticke partije, objavio je informaciju o velikim radovima na ustavnom redefinisanju sadasnje SR Jugoslavije. Cilj promjena, po toj informaciji, je ustolicavanje Milosevica za federalnog sefa, sa naravno mnogo vecim ovlascenjima nego ih, i po Ustavu, i po praksi, ima aktuelni predsjednik Lilic, i samim tim, unitarizacija "zajenicke drzave ravnopravnih republika". To bi se izvelo preko takozvanog modela reginalizacije, a mustru za pravjenje novog zakonodavnog socinjenjija, dr Ratko Markovic, prvi ustavotvorac SRJ, navodno je nasao u Ustavu SR Njemacke. Tako bi SRJ teritorijalno bla podijeljena na pet oblasti, ili, kako se u Njemackom Ustavu to zove "zemalja", sa razlicitim stepenom autonomije: Srbija i Crna Gora bi imale prvostepeni autonomni status, Kosovo i Vojvodina nesto manje, dok Sandzak kao peta oblast bio sa najmanjim ovlascenjima.

Iako je i ranije bilo teza da je sadasnje federalno ustrojstvo neodrzivo, informacija da se u Beogradu tajno priprema ustavna reforma bila je signal da se nanovo otvori osjetljivo pitanje odnosa Srbije i Crne Gore unutar zajednicke drzave.

Ideja o izmjeni saveznog Ustava prvi put je, barem javno, prezentirana na naucnom skupu "SRJ kao dvoclana federacija", odrzanom u Podgorici krajem novembra 1994. godine, u organizaciji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Koncepcija regionalizacije federacije, "oblika drzavnog uredjenja koji se nalazi izmedju unitarne drzave i federacije", koju su prezentirala dvojica srpskih akademika - dr Miodrag Jovicic i dr Pavle Nikolic - naisla je na zestoke reakcije, uglavnom raznorodnih opozicionih stranaka i veceg broja intelektualaca u Crnoj Gori. Jedino je tada vladajuca partija u Crnoj Gori ignorisala ponudjeno rjesenje, ocito dobro informisana da se radi samo o "spisku politickih zelja", koje nemaju uporista i podrske u zvanicnoj srpskoj politici.

O najnovijim, tajnim, planovima za preuredjenje dvoclane federacije u Crnoj Gori, sudeci prema prvim reagovanjima, ni vladajuca partija, ni opozicione, nemaju pozdanih informacija. Ali, imaju jasan stav: no passaran! Najostriji u reakciji je bio, ko bi drugi, do Milo Djukanovic, crnogorski premijer, isticuci da za novim Ustavom "nema potrebe", ali, ako to neko bude trazio, on je priprijetio ovlascenjima crnogorskog paralamenta kroz ciju proceduru, bar kako on misli, to nikako ne moze proci. Miodrag Vukovic, clan najuzeg rukovodstva Demokratske partije socijalista, tvrdi da je prekrajanje saveznog Ustava za vladujucu partiju u Crnoj Gori novost i procjenjuje "da takva informacija nema ni realnog ni objektivnog utemeljenja". Clan glavnog odbora DPS ipak nije propustio da pojasni sta vladajuca partija misli o eventualnim nakanama da se preuredi postojeci ustavni principi. "Sto se tice DPS, to nije ugovoren posao medju relevantnim faktorima u SRJ. Naprotiv, za nas i dalje 'igra' samo SRJ sa ravnopravnom Crnom Gorom u njenom sastavu", zakljucuje Vukovic.

Dragan Soc, sef poslanickog kluba Narodne stranke, smatra da ne postoje realne mogucnosti i mehanizmi za temeljnu izmjenu ustavnih principa. "Dovoljno je pogledati odredbe o izmjenama saveznog i republickih ustava, ovlascenja republika u postupku izmjene Ustava SRJ, pa zakljuciti da je neophodno postici saglasnost parlamentarnih stranaka u Crnoj Gori. Ne vidim da je takvo sto moguce postici u republickom parlamentu", istice Soc, napominjuci da bi korjenite izmjene saveznog Ustava podrazumijevale preispitivanje referenduma iz 1992. godine, kao i nacina donosenja Ustava SRJ. "Osim toga, ne vjerujem da je i DPS raspolozena za promjenu postojeceg sistema", tvrdi Soc.

Liberalni savez Crne Gore, prema rijecima Zorana Ljumovica, sefa poslanickog kluba u crnogorskom parlamentu, smatra da izmjene saveznog Ustava vode marginalizaciji Crne Gore. "Drzavna zajednica Crne Gore i Srbije, nastala kao rezultat interesa vladajucih garnitura, politicki je nestabilna zajednica i sada se tezi preci u jasniju i stabilniju formu - savez drzava ili unitarnu drzavu", smatra Ljumovic, isticuci da vijesti o prekrajanju sadasnje dvoclane federacije, o njenoj regionalizaciji i unitarizaciji "ubrzano razbijaju iluzije i kod onih koji vjeruju u mogucnost 'ravnopravnosti' Crne Gore i Srbije u ovakvoj drzavi".

"Politicka ljubav" DPS-a i SPS-a uglavnom je, i do sada, bila bazirana na podudarnim partijskim i licnim interesima. Desavalo se, medjutim, da se i koalicioni partneri razidju oko nekih strateskih pitanja. Milosevic svakako nije zaboravio Bulatovicevu "izdaju" u Hagu, kada je predsjednik Srbije ostao, makar za jedan dan, bez podrske zvanicne Crne Gore u procesu raspada bivse SFRJ. O suptilnim igrama crnogorskih celnika, prilikom izbora saveznih funkcionera ( kada je stvarana SRJ), slikovito je, svojevremeno, svjedocio i dr Branko Kostic, Bulatovicev suparnik na predsjednickim izborima u Crnoj Gori. Sef nekadasnjeg "ostatka predsjednistva SFRJ" je iznenadno povlacenje kandidature Momira Bulatovica za predsjednika SRJ, iako su bile zavrsene konsultacije sa Milosevicem, ocijenio kao politicku ujdurmu i "novi haski zaokret". U vrijeme dok je politicka zvijezda Milana Panica bila u usponu, DPS je, gotovo bezrezervno, podrzao ideje i politiku americkog Srbina.

Ukoliko se zaista pokazu tacnim informacije o korjenitim izmjenama saveznog Ustava, Miloseviceva SPS ce, po svemu sudeci, u Crnoj Gori naici na ozbiljan otpor, ne samo od opozicije, vec i od - do juce vjernog politickog saveznika - vladajuce DPS. Politicka racunica je u osnovi jasna: marginalizacija republickih nadleznosti, te osjetno jacanje funkcije federalnog predsjednika ugrozilo bi ono sto DPS brizljivo i vjesto cuva vec sedam godina - vlast u Crnoj Gori.

U korist vladajuce partije i njene moci da zastiti, prevshodno obim vlasti kojom sada raspolaze, svjedoci i cinjenica da je procedura izmjene saveznog Ustava vrlo komplikovana ukoliko ne postoji saglasnost u obje republike. Ustav SRJ spada u kategoriju takozvanih "tvrdih" ustava: za izmjenu odredbi saveznog Ustava koje regulisu pitanje republickih i savezne nadleznosti potrebna je dvotrecinska vecina u saveznom parlamentu. Pod uslovom da SPS, nekim cudom, obezbijedi dovoljnu vecinu u saveznom parlamentu, Demokratskoj partiji socijalista ostaje jedan prost ustavni mehanizam: saglasnost republicke skupstine gdje ustavne izmjene moraju biti usvojene takodje dvotrecinskom vecinom. Skupstinsko "ne" odgodilo bi, shodno clanu 141. saveznog Ustava, donosenje ustavnih promjena za najmanje godinu dana.

Osim glavne ideje o temeljnoj promjeni saveznog Ustava postoji jedna "podvarijanta" kojom bi SPS mogao "na mala vrata" da ostvari dominaciju u federaciji, a da se ne dese vece izmjene ustavnog teksta. Takvu mogucnost je, mozda i nesvjesno, nagovijestio i dr Milos Radulovic, predjednik Vijeca republika u saveznom parlamentu. "Mislim da ce ovaj Ustav, u ustavnim principima biti dugovjecan, a da ce se neki detalji mijenjati", ustvrdio je u nedavnom intervjuu podgorickom "Polisu" dr Radulovic. Koji su to "detalji", dr Radulovic, kao covjek koji bi trebalo da je upucen u proces izmjene ustava, nije saopstio.

Da li ce ti "detalji" stvoriti uslove da se predsjednik Srbije odluci na transfer svoje vlasti sa republickog na savezni nivo, ali tako sto ce se u medjuvremenu bitno ojacati institucija predsjednika SRJ? Stvari se dodatno komplikuju ukoliko se u Beogradu odluci da se potpuna vlast nad Crnom Gorom ostvari posredno. Predsjedniku Srbije, kao sto je poznato, krajem iduce godine istice mandat, a republicki Ustav mu ne dopusta mogucnost novog mandata. Ako Milosevic odluci da i ustavno zauzme poziciju koju fakticki vec zauzima, svakako se nece zadovoljiti sadasnjim ovlascenjima koje ima gospodin Zoran Lilic. "Prica o ustavnim promjenama izgleda sasvim logicno, iako ne raspolazem pouzdanim informacijama da se na tome radi", istice Srdjan Darmanovic, potpredsjednik SDP Crne Gore i sef poslanicke grupe SDP-a u saveznom parlamentu. "Problem polozaja predsjednika Milosevica i novog pozicioniranja njegove vlasti moze biti sasvim 'dovoljan' uzrok ustavnih promjena. Posto se njegov mandat kao predsjednika Srbije iduce godine zavrsava, Milosevic ce, vjerujem, ustavnim promjenama pokusati da ostvari dva cilja: ocuvanje i produzenje sopstvene vlasti, ali i preuredjenje SRJ u tu svrhu", zakljucuje Darmanovic i dodaje da bilo koja vrsta ustavnih promjena "ne bi donijela nista dobro Crnoj Gori".

Produzenje mandata Predsjednika SRJ, neposredan izbor od gradjana, te znacajno prosirenje njegovih ovlascenja znacilo bi sustinsku promjenu politickog i ustavnog sistema federacije. U slucaju da se odluce za ovu varijantu, vlasti u Srbiji nece imati velikih ustavnih teskoca: potrebno je da prijedlog za promjenu i akt o promjeni Ustava SRJ dobije dvotrecinsku vecinu u saveznom parlamentu. Gotovo je izvjesno da bi kandidaturu Milosevica podrzalo, kako stvari sada stoje, i dosta poslanika DPS-a. Neke skorasnje ankete govore da Miloseviceva popularnost u Crnoj Gori nije manja nego predsjednika Crne Gore Momira Bulatovica. Zaposijedanje predsjednika Srbije na federalni vrh, njegova politicka harizma, neminovno bi dovelo do znacajnih posljedica i na polozaj i odnose republika u federaciji.

Vladajuca stranka u Crnoj Gori iznenada bi se nasla pred znacajnim politickim iskusenjem - da ponovo odredi "minimum ravnopravnosti na koji ce Crna Gora pristati". To je vec nesto slozenije pitanje: do sada je rukovodstvo DPS-a nekoliko puta bila prinudjeno, institucionalno i vaninstitucionalno, da dokazuje kako je pojam "politickog minimuma", u odmjeravanju snaga sa SPS, vrlo rastegljiv pojam.

Drasko Djuranovic