ZELI LI HRVATSKA U VIJECE EVROPE?

AIM, 11.2.1996. Nakon prijema Rusije u ovom trenutku jos samo tri drzave starog kontinenta nisu u stalnom clanstvu Vijeca Evropa - Bosna i Hercegovina, Hrvatska i SR Jugoslavija. Srpsko-crnogorska federacija nije ni zatrazila primanje, jer smatra da joj mjesto u Strasbourgu pripada kao jedinoj pravnoj sljednici bivse jugoslavenske drzave. Bosna i Hercegovina, iako je stalna clanica Ujedinjenih naroda jos uvijek je u ratu (bez obzira koliko je Daytonski sporazum bitno promijenio stanje) te zapravo i ne zna koje su joj prave granice i kakva joj je buducnost. Sto se Hrvatske tice ona je jos 1992. godine dobila status specijalnog gosta u Parlamentarnoj skupstini Vijeca Evrope, u medjuvremenu je gotovo i to izgubila u vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata, da bi danas jos uvijek bilo neizvjesno hoce li i dalje "grijati klupu".

No, ono sto je pritom zanimljivo nakon svakog zasjedanja Parlamentarne skupstine sef hrvatske delegacije dr. Zarko Domljan daje optimisticne izjave kako Hrvatska samo sto nije postala clanicom Vijeca Evropa. U jednom trenutku cinilo se da je Domljan mozda i u pravu, bilo je to u travnju prosle godine, ali onda su dosli "bljeskovi", "oluje" i "maestrali" i Hrvatska molba nikada nije ni stigla na dnevni red. Iako se ni na ovosijecanjskom zasjedanju nije raspravljalo o Hrvatskoj, osim kroz temu o stanju ljudskih prava na prostorima bivse Jugoslavije, Domljan je ponovno bio optimistican tvrdeci cak da je na neki nacin utvrdjen i kalendar, te da bi prijem Hrvatske trebao uslijediti u travnju. S nesto vise opreza o mogucnosti hrvatskog prijema govorio je i ministar vanjskih poslova Mate Granic. Ali, kasnije se pokazalo da je Domljanova teza kako je "s prijemom Rusije otvoren put i Hrvatskoj i da nema vise nikakvih razloga da se s prijemom oteze i jedan dan", zapravo rezultat potpuno krivih pretpostavki i promisljanja. Potpredsjednik hrvatskog Sabora i predsjednik Odbora za medjunarodne odnose jos jednom je pokazao svu svoju nevjestinu i nepoznavanje medjunarodnih odnosa, a uz to, cini se, da je mnogo toga zatajio i Saboru i javnosti.

Polazeci od potpuno krive teze, Domljan je u prijemu Rusije vidio i propusnicu za Hrvatsku, ne obaziruci se pritom na izvjestaj koji mu je u Strasbourgu urucen. Trojac predsjednika odbora Vijeca Evrope (Odbora za politicka pitanja, Odbora za civilna pitanja i ljudska prava te Odbora za odnose s evropskim drzavama neclanicama VE) u svom je izvjestaju nakon trodnevne inspekcije u Hrvatskoj (7.-10. prosinca 1995. godine) toliko kritican i zahtjevan da bi to svakog ozbiljnog diplomatu zabrinulo, a ne bilo razlogom otpimizma.

Ponajprije, upozorava se na pljacku, palez i ubojstva nakon "Oluje", sto nisu zanijekali ni predsjednik Tudjman, ni ministar vanjskih poslova Granic. Eksperti Vijeca Evropa traze od Hrvatske ono isto sto pise i u Predsjednickoj izjavi Vijeca sigurnosti UN- a. Nisu se zadovoljili Tudjmanovim opravdanjem kako su neke od zlocina pocinil srpski teroristi, niti brojkom od oko 750 osumnjicenih, od kojih je 230, kako je receno, formalno optuzeno, jer organizacije za zastitu ljudskih prava tvrde da nije bilo nikakvih sudjenja. Izvjestitelji smatraju da je hrvatska vlada bila i jeste odgovorna za sigurnost osoba i imovine na podrucjima koja je vratila pod svoju kontrolu i ne prihvacaju opravdanje kako se radi o podrucju koje je tesko nadzirati, vec naprotiv smatraju da se pristup mogao relativno vrlo jednostavno blokirati. A da se stanje na oslobodjenim podrucjima ne smiruje, te da se zlocini nastavljaju pokazuje i mala vijest objavljena u crnoj kronici "Vjesnika" iz koje se saznaje da je u mjestu Ljubovici kod Gracaca u svojoj kuci pronadjena mrtva Marija Zuric (58), a u Bilisanima kod Obrovca Milica Olujic (85), a obe su ubijene iz vatrenog oruzja.

Nadalje, izvjestitelji ne prihvacaju stav hrvatskih vlasti da je dobrodosao povratak Srba, ali samo individualno, jer iako je podneseno nekoliko desetaka tisuca zahtjeva za povratak odobreno je tek nekoliko stotina. Izvjestitelji samtraju da je povratak pravo koje se ne smije ogranicavati, osim kad se radi o ratnim zlocincima. Neprihvatljivo je da se povratak ljudi i njihovo pravo da uzivaju vlastitu imovinu veze uz bilo koji uvjet, pa tako i sa povratkom Hrvata u istocnu Slavoniju. "Hrvatsku treba pritisnuti da definitivno ukine vremensko ogranicenje kao i sve ostale smetnje za povratak" - kazu izvjestitelji.

Od Hrvatske se nadalje trazi da suradjuje sa sudom za ratne zlocine u Haagu, pa je posebno apostrofiran slucaj generala Tihofila Blaskica, kojeg je Tudjman svojim dekretom iz HVO-a preselio u HV za inspektora. Tu je jos problem izbjeglica iz Velike Kladuse koji zive pod nehumanim uvjetima u kampu (logoru) Kupljensko nedaleko Vojnica. Stalno se povlaci i stara tema slobode medija pri cemu glavno mjesto ima pravo na privatnu televiziju, ali ne na lokalnoj nego na nacionalnoj razini. Ono sto je novo je zahtjev za promjenom zakona o lokalnoj samoupravi, pri cemu se trazi da zupani ne budu istodobno predstavnici samouprave i drzavne uprave. Konkretno Tudjmanu se prigovara da ne priznaje volju biraca u Zagrebu. Po nekim informacijama moguce je da Tudjman ipak potvrdi Jozu Radosa kao zagrebackog gradonacelnika i zupana, sto se moze smatrati prvim pozitivnim pomakom nakon pritiska iz Evrope.

Pa, ipak postavlja se pitanje zasto Zarko Domljan nije upoznao svoje kolege iz izaslanstva, koje je inace visestranacko, niti Sabor o ovom izvjestaju i zasto uporno sije lazne nade? Jedan od clanova izaslanstva liberal Bozo Kovacevic smatra da su ocekivanja o skorom prijemu Hrvatske, a pogotovo u travnju, nazalost nerealna. Prema svemu sudeci odluka ce jos pricekati, a najizvjesniji je scenarij da bi Vijece Evrope moglo donijeti odluku o istodobnom prijemu Hrvatske, SR Jugoslavije i BiH.

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora, Ivan Jakovcic izjavio je ovih dana da je vrijeme da Zarko Domljan odstupi s mjesta predsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku, jer vec godinama sije lazne nade kako ce Hrvatska za koji mjesec u Vijece Evrope. Na to bi mjesto trebalo izabrati nekoga tko ima vise afiniteta za evropske integracije, a jos korak dalje otisao je politicki tajnik Hrvatske narodne stranke Stjepo Martinovic. On kaze: "Izjava Zarka Domljana da ce primanje Rusije u Vijece Evrope olaksati hrvatski prijem imbecilna je. Evropa ima mnogo zamjerki na funkcioniranje politickog sustava u Hrvatskoj, na nedostatke demokracije, kao i na golemu razliku izmedju zakonskih okvira i prakse. U mnogim segmentima nasa je politika istovjetna beogradskoj, pa se ne bismo trebali iznenaditi ako jednog dana budemo primljeni u Vijece Evrope zajedno sa Srbijom".

Martinovic i predsjednik njegove stranke Ratomir Cacic tvrde kako "postoji svjesna namjera vladajuce stranke da Hrvatska ne udje u Vijece Evrope, kako bi se izbjegli kontrolni mehanizmi". Martinovic je kategorican: "Rijec je o ciljanoj subverziji, koja se maskira povremenim odlascima ministra Granica u Strasbourg, gdje neuvjerljivo cvili radi neprimanja u clanstvo".

Ovo je prvi put da netko ovako javno i ostro optuzuje HDZ da radi sve protiv ulaska Hrvatske u Vijece Evrope, da bi se tako izbjeglo da se ne bude stalno na tapetu. Vijece Evrope, istina, nema nikakvu vlast, ali nije ugodno kada se stalno donose rezolucije i preporuke koje govore o krsenju ljudskih prava, o losem zakonodavstvu, o neslobodi medija, o ratnim zlocinima... Uostalom, koliko se o tome u diplomatskim krugovima vodi racuna govore i primjeri Grcke i Turske. Prva je nakon pukovnickog puca sama zaledila svoje clanstvo ne bi li izbjegla osude, a to je lani u travnju ucinila i Turska kojoj je prijetila vrlo ostra rezolucija zbog odnosa prema Kurdima i drugih primjera krsenja ljudskih i nacionalnih prava.

Dakle, teza o ciljanoj subverziji ima podlogu, ali iako u Strasbourgu ne postoji formalna moc, ulazak u Vijece Evrope omogucuje mnoge financijske i druge pogodnosti koje bi u tom slucaju uzivala i Hrvatska. Ocito je da se radi o sukobu interesa unutar vladajuce stranke, jer predsjednik Tudjman stalno trazi americku potporu, i dobiva je, za ulazak u evropske integracije. A i sami izvjestitelji navode da kada je u pitanju predsjednik Tudjman "on je osobno spreman potpisati listu obaveza".

GOJKO MARINKOVIC