MAKEDONSKA TV_DRAMA

AIM, Skopje, 08.02.1996

Generalni direktor MRTV i njen najblizi saradnik od samog pocetka bili su najautenticniji tumaci Njutnovog zakona po kome dva tijela ne mogu biti u isto vrijeme na istom mjestu*

Veseli Stane Dolanc, nekad strah i trepet za ideoloske drugomisljenike na juznoslovenskim prostorima, "prohajao" je pocetkom februara Makedonijom i to kao paradigma za mracna vremena u iznenadnoj ostavci ministra Djunera Ismaila. Ismail, clan kabineta bez portfelja, ali na veoma eksponiranom polozaju vladinog spouksmena odstupio je, naime, u vezi sa smjenom direktora drzavne televizije Sase Ordanovskog, dobri poznavaoci ovdasnjeg politickog folklora tvrde, Ismailovog intimusa. Cinicni dio skopske carsije ne propusta primjetiti da je ministar-portparol sam sebe "rekonstruirao" u predvecerje najavljene temeljne rekonstrukcije kabineta Branka Crvenkovskog, unaprijed znajuci da ga premijer nije "imao u vidu" za buducu vladu.

Upravo ova rekonstrukcija "dosla je glave" mladog i ambicioznog direktora i odgovornog urednika najuticajnijeg makedonskog medija pomenutog Ordanovskog koji je jednim poletnim komentarom htio narodu razjasniti o cemu se zapravo radi, pa je tako izazvao svoju nadredjenu, glavnu direktoricu Makedonske radio-televizije da odmah izda ukaz kojim ga detronira. Generalna direktorica Melpomeni Korneti je, prema tvrdnjama Ordanovskog iznesenim na impresivno posjecenoj vlastitoj konferenciji za stampu "u oruzanoj pratnji izvrsila desant na centralni dnevnik i prinudila urednika da obnaroduje smenu". Navodno zbog toga sto je Ordanovski izigrao programsku politiku, narusio tehnolosku disciplinu i iznevjerio principe objektivnog informisanja. Ruku na srce, barem onima koji televizijksu legislativu posmatraju izvana, moze se uciniti da sve ove "inkriminacije" spadaju u nadleznosti direktora i glavnog urednika, pad nad smjenom visi sjenka pogresnog poteza, mada opet postoje uveravanja da je sve regularno.

Smjena direktora drzavne televizije oduvjek i posvuda bila je pravi izazov za razlicite spekulacije i zakljucke, a ova posebno buduci je izvedena efektno i posve javno. Bez ikakvog uvijanja i citranja. Dio javnosti koji bi rado da se okiti epitetom demokratska, naprosto je zgranut. Sam ministar Ismail u svojoj posanoj ostavci, akt direktorice Melpomeni Korneti nazvao "pucistickim", a Saso Ordanovski tumaceci zlovolju direktorice neslaganjem sa njegovim novinarskim stavovima uporno podsjeca na metode iz minulih vremena. Pri tome, prijeti da ce zadovoljvstinu potraziti na sudu i pred medjunarodnim forumima, posebno onim gde je delegiran po funkciji ili se tamo nasao zahvaljujuci svojoj novinarskoj i munjevitoj menadjerskoj karijeri. Kao svojevrsni kontrapunkt ovim harminicnom demokratskom sazvucja, neka ipak posluzi razmislanje nekoliko uglednih televizijskih novinara koji bi rado da ostanu pod plastom anonimnosti, ali samo zato da neko ne pomisli kako se slazu sa metodom direktorice Korneti, a koji tvrde da je Ordanovski pogrijesio u tome sto nije, kao svaki covek kad se dohvati maca pogledom trazio panj na kojem ce se zakotrljati njegova glava. Drugacije, ono sto je sada osjetio na vlastitoj kozi uporno je prakticirao od svog dolaska na direktorsko i glodursko mesto.

Potpuno oprecne interpretacije i emocije oko citavog slucaja vidljive su na svakom koraku u maticnoj kuci. Isto vecer kad je razalovan bivsi direktor je dobio podrsku Odgovornog urednika informativnog programa, a odmah sutradan i Kolegija televizije. Grupa istaknutih urednika i komentatora (tako su sami sebe nazvali u jednom kolektivnom osvrtu na novonastalu situaciju) okupljeni oko direktorice, medjutim, opredijelili su se potpuno suprotno. Tako se zapravo "na terenu" do kraja iskristalizirao nesto sto je izmedju Kornetijeve i Ordanovskog visilo od samog pocetka. Dvoje najuticajnijih licnosti najznacajnijeg zvanicnog medija su za gotovo godinu i po dana zajednickog rada, to ovdje nije nikakva tajna, bili najautenticniji tumaci jednog od temeljnih Njutnovih zakona po kojem dva tijela ne mogu u isto vrijeme biti na istom mjestu.

Dvoje glavnih aktera makedonske tv-drame (neka nam bude dopusteno da podsjetimo da je Melpomeni u helenskoj mitologiji pozoricna muza, jednako kao i Talija) imali su posve razlicite profesionalne karijere, pa se "instiktivni" rivalitet ni u kom slucaju ne bi mogao prepoznavati u toj ravni. Prije bi se, dakle, moglo povjerovati u tvrdnjama da "etimologija" sukoba seze do razlicitih partijskih pripadnosti Kornetijeve i Ordanovskog, a valjda i suprotstavljenih politickih stavova. Melpomeni Korneti dosla je na celo Makedonske radio-televizije kao kadar Liberalne partije Stojana Andova, inace predsjednika makedonskog parlamenta. Kao je njena yvijeyda iznenada zasjala, prije nepune dvije godine, sumnjicili su je da je cak clan najuzeg rukovodstva te partije. To nikad nije dokazano, ali isto tako niko nije posumnjao u njenu vezu sa liberalima. Ordanovski je, prema tadasnjim spekulacijama, bio instaliran od strane Socijaldemokratskog saveza, partije na cijem je celu premijer Branko Crvenkovski, kako bi bio svojevrsna protuteza ovoj osobi naglasenog personaliteta. Ordanovski, jedan od mladih makedonskih novinara sam tvrdi da nije clan ove partije nego u njenim poslovima ucestvuje "kao ekspert", ali njegova bliskost sa najuzim rukovodstvom partije nikad nije bila upitna.

Ovlasni pogled na makedonsku politicku konfiguraciju ukazace da ove dvije partije koje su zajednicki osvojile tri cetvrtine glasova na posljednim izborima, od pocetka politickog partnerstva medjusobno pate od izrazitog nedostatka poverenja. Politicka i personalna surevnjivost narocito je eskalirala poslije atentata na Kiru Gligorova, pa se naizgled uspjesna koalicija nasla pred raskolom, a pomenuta rekonstrukcija vlade iznudjena je upravo pucanjem predizbornih zaruka. Sporni komentar Sase Ordanovskog branio je stav po kome Liberali nisu neophodni da bi izvrsna vlast funkcionisala. Direktor i glavni urednik je, naravno, imao pravo na svoj stva. Ali, isto tako se ne moze osporiti pravo generalnoj direktorici da ima vlastiti. I onda u lancu pukne ona slabija karika.

Dobri poznavaoci ovdasnjih prilika skloni su, medjutim, tvrditi da je predmetni komentar dosao kao "kec na desetku" direktorici Korneti koja je, kao clanica Liberalne partije sto bi, prema svim procjenama, trebalo da izvuce kraci karj u medjupartiskim sukobima, naslutila skori gubitak funkcije, pa je sada, pjevajuci direktorsku labudovu pjesmu, povukla cilim ispod nogu Sasi Ordanovskom za koga se suskalo da bi se mogao popeti sprat vise. Cijeni se, da bi njegovo promicanje na visi polozaj poslije ovoga skandala znacilo visestruko neprijatnu legalizaciju "tajne veze".

Pise: BUDO VUKOBRAT